Bratić: Moje srpstvo nikog ne ugrožava, ne treba histerično biti protiv ponovnog podizanja Kapele na Lovćenu

Ja sam Srpkinja, ponosna na svoj narod i porijeklo, ali ona koja ne negira, već poštuje identitet drugih, tako da moje srpstvo ne ugrožava bilo koga, poručila je ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić u intervjuu za srpske Novosti.

“Takav način razmišljanja nametnuli su oni koji su tačno znali zbog čega im je tako nešto nužno, što su zdušno podržavali pojedini mediji, koji su zarad svojih interesa, udobno spakovani u sluganski klaustrofobični i ksenofobični svijet, ciljano raspirivali netrpeljivost u Crnoj Gori i pravili vještačke podjele, ne libeći se da zavađaju, ne bi li podržavali one što vole da vladaju, umjesto onih koji bi znali da vladaju i vode ovu zemlju ka boljitku svakog njenog građanina”, rekla je Bratić.

Na pitanje zašto je suverenisti ne vole, Bratićka kaže da bi voljela i da se zaista trudi, “da nije dobrodošla ni kod jednih nacionalista, a naročito ne kod onih koji po ovoj divnoj zemlji promovišu najvulgarniji šovinizam”.

“Vjerujem da takvi nisu dobrodošli ni kod onih koji su ih i probudili, kao poslednju slamku spasa, ali treba im ostaviti prostora i vremena ne bi li se, makar stidljivo, distancirali. Uvjerena sam da iza negativne kampanje protiv mene stoje oni kojima je novac bio mjera patriotizma i koji su tokom poslednje tri decenije ispraznili državnu blagajnu svojim nezasitim apetitima. Iza takvih niskih pobuda, neprimjerenih viteškoj i junačkoj Crnoj Gori, jedino može stajati prizemni interes, sluganstvo ili neznanje. Šta god da je, neka vrijeme pokaže u kome će narastati potreba da se mijenja, jer ovo je neka “nova Crna Gora na koju ćemo morati svi da se naviknemo””, rekla je ministarka.

Komentarišući to što je dobila obezbjeđenje jer je procijenjeno da joj je bezbjednost ugrožena, Bratić je istakla da ako je ANB to procijenila ne bi željela da se miješa bilo kakvim dodatnim sugestijama

“Uvjerena sam da se ništa ne bi promijenilo i da je procjena ANB bila drugačija, jer je moja želja i tvrda riješenost da doprinesem boljitku ovog naroda jača od svih otrovnih strijela koje prema meni odapinju gospodari straha i njihovi vjerni aparatčici, kojih očito ima i više nego što se pokazuju, čim je bezbjednosna procjena rezultirala odlukom da mi se dodijeli obezbjeđenje”, ocijenila je Bratić.

Odgovarajući na pitanje na koji način vratiti Njegoševu kapelu na Lovćenu Bratićeva kaže da je to “jedno od pitanja koja potresaju i dijele naš narod, a kojeg treba da se ozbiljno stide podržavaoci ideje onih koji su je oburdali, umjesto što se razmahuju prijetnjama da neće dozvoliti da se ponovo napravi”.

“Živimo u Crnoj Gori u kojoj, eto, ima i onih što ne smatraju zločinom to što je rušenjem kapele uništen sakralni i kulturno-istorijski spomenik i oskrnavljen Njegošev grob i zavjet!? Rušenje kapele na Lovćenu i golgota vladike Rada koji je u amanet ostavio da počiva u kapeli – jesu istorijski događaji prema kojima imam jasan stav.

Njegoševa kapela na Lovćenu je i u doba komunizma bila na grbu Crne Gore, još dugo i nakon što su je srušili, jer se tada nije dovodilo u pitanje da je taj Lovćen sa Njegoševom kapelom bio i ostao simbol istinske i pravedne Crne Gore. I blaženopočivši mitropolit Amfilohije je ostavio u amanet svom narodu “da izvede Njegoša iz tamnice” i ponovo vrati kapelu na Lovćen”, rekla je ona.

Naglašava i da joj “ne smeta Mauzolej na Lovćenu i neka ga tamo za sve one kojima je on simbol i mjera svega”.

“Svi zaslužujemo simbole koje ćemo da poštujemo i svetkujemo, zato ne treba, tako histerično, biti protiv mogućeg ponovnog podizanja Kapele”, kaže Bratićka.

Ministarka kaže da proces izvjesne marginalizacije određenih pisaca u školstvu traje već dugo i on, budući da se često radilo o izuzetno vrijednim autorima, neminovno nanosi štetu novijim generacijama, sužavanjem njihovog obrazovnog vidokruga i lišavanjem opusa na kojem bi sveobuhvatnije razvijali svoj sistem vrednosti.

“Moj utisak je da građani Crne Gore većinski prepoznaju taj pogrešan korak u crnogorskom školstvu, kao i da će preovladati kolektivni stav društva da je vještačko nametanje obrazovnih margina, posebno po političkoj osnovi, nešto što danas nije potrebno Crnoj Gori i njenom obrazovnom i multikulturnom vrjednosnom sistemu. Nadam se da će se stvarati uslovi da naši programi za književnost, u osnovnim i srednjim školama, ne isključuju velike književnike i pisce na osnovu kriterijuma koji ne služe obrazovanju učenika, za šta ću se zdušno zalagati”, rekla je Bratić.

Na pitanje kako sačuvati ikonu Bogorodice Filermose, ministarka Bratić odgovara:

“Pogrešna tumačenja predstavnika ranije vlasti, čijom odlukom se ikona Bogorodice Filermose čuva u pećini, dovela su do nezadovoljstva naše crkve i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. On je više puta isticao da ova velika svetinja treba da bude u crkvi. Nadam se da će se i to pitanje u budućnosti rješavati u najboljem interesu naše crkve i zajednice, i u tom cilju ću postupati. Do tada, vjerujemo da će biti sigurno čuvana i sačuvana dok se ne nađe na najprirodnijem i najpravičnijem mjestu.”

Odgovarajući na pitanje kako zaštititi kulturna dobra Crne Gore od propadanja, Bratić kaže da država mora da uloži još veća finansijska sredstva.

“To je proces u kontinuitetu, kao imperativ i u ovom vremenu, te će resorno ministarstvo, i Vlada u cjelini, učiniti sve da očuvaju našu kulturnu baštinu. Na tom poslu imamo i vrsne stručnjake, koji će dati svoj maksimalan doprinos i na planu novih izazova u očuvanju kulturnih dobara Crne Gore. Pohara Narodnog muzeja, u mjeri u kojoj su tačni do sada dostupni podaci, nije samo bruka za Crnu Goru i njene građane nego, moglo bi se s pravom reći, i civilizacijsko zastiđe. Međutim, ona se, očito, uklopila u opštu poharu koja je ovdje duže vrijeme sprovođena, zbog čega je skoro prećutno i prošla i samo se sporadično spominjala. Uvjerena sam da će taj nezabilježen presedan dobiti institucionalni odgovor, kako se nešto slično ne bi više nikada ponovilo”, zaključila je ona.