Iako su odluke Podgoričke skupštine praktično ništavne još od 1943. godine, posebno nakon referenduma 2006. godine, mislim da ih formalno – pravno ipak treba poništiti i u našem parlamentu, a njene odluke jednom za svagda proglasiti neprijateljskim činom protiv države Crne Gore, kaže za VN Blagota Eraković.
Poznati crnogorski reditelj Blagota Eraković vrsni je poznavalac crnogorske istorije, ovdašnjeg mentaliteta i osvjedočeni borac za crnogorsku nezavisnost, uz nedvojbenu opredijeljenost za poštovanje svih nacionalnih i drugih različitosti kao vjekovne baštine Crne Gore. Za Vikend novine govori o aktuelnim srpsko-crnogorskim odnosima, neočekivano ovog ljeta narušenim neprimjerenim izjavama patrijarha srpskog Irineja, još ponekih srpskih zvaničnika i “istoričara”, te ovdašnjih Srba koji vele da su ugroženi.
VN: Kako komentarišete izjavu Irineja da je Srbima u Crnoj Gori danas gore nego u Pavelićevoj NDH?
ERAKOVIĆ: Što se tiče gospodina Irineja, lično mislim da to što je rekao nije iz njegove glave. On je, prema mom iskustvu, za ovo vrijeme koliko je patrijarh poslije smrti divnog i smirenog patrijarha Pavla, postao udarno oruđe u rukama zilota Srpske pravoslavne crkve. Oni što bolje poznaju pravoslavlje znaju da postoji ta linija zilota u SPC. I u Srbiji i ovdje ti ziloti su uzeli stvar u svoje ruke…
VN: Irinej je, međutim, naknadno rekao da bi povukao svoju izjavu ako mu ne diraju u imovinu?
ERAKOVIĆ: Odgovor na to pitanje počeo bih sintagmom velikog Luja Pastera koji je rekao da kad uplivaju novac i politika u medicinu ili religiju, tu više nema ni medicine, ni religije. Evidentno je da su vladike SPC postali trgovci. Eto, srpski vladika u Makedoniji Jovan je osuđen je na pet godina robije zato što je 4,5 miliona eura pronevjerio, pa je ovaj iguman iz Pećke patrijaršije uzeo velike pare, pravio zgrade i vladičevske dvorove… U današnje vrijeme, to je popuno antinarodno i antidržavno, i u suštini – antihrišćansko. O tome se radi! Zato sam pomenuo novac.
VN: Da, ali u javnosti to se prikriva zabrinutošću za „srpsko stado“.
ERAKOVIĆ: Mislim da su danas na čelu SPC ljudi iz 17. vijeka. Gospodin Amfilohije često ponavlja da sjedi na tronu Sv. Petra Cetinjskog. Kao da priziva da Crna Gora opet bude teokratska država. U suštini SPC otvoreno juriša na vrh države u Crnoj Gori. Svaki čas on negira Crnu Goru, negira Crnogorce, i to najružnijim riječima. Amfilohije je, na kraju, izjavio da je Crnogorska crkva bila autokefalna. Pa što ćemo sad? Samo hoćemo da to opet bude. A njemu, koji izjavljuje da sjedi na tronu Sv. Petra Cetinjskog, treba reći da na tom tronu mogu sjeđeti samo oni koji nose bijelu panu, bijelu kamilavku koja simbolizuje autoke falnost crkve.
VN: Čini se da nema adekvatne reakcije zvanične Crne Gore na te i takve postupke…
ERAKOVIĆ: Crnogorci su kosmopolite. Po svojoj prirodi su takvi. Nama nikad niko nije smetao osim loših ljudi i onih koji su pokušavali da nas unište. Da podsjetim: U doba svog najvećeg srbovanja knjaz Nikola je 1905. godine objavio Ustav knjaževine Crne Gore. U tom Ustavu, u članu 45, fino piše: državna religija je istočno-pravoslavna, crnogorska crkva je autokefalna. U Crnoj Gori postoje još rimokatolička i muhamendanska religija, koje su u svemu ravnopravne sa državnom. Ima li demokratskijeg pogleda na ovo pitanje? Zato mi se, na izvjestan način, dopada ova, uslovno rečeno, inferiorna linija, ignorantski odnos crnogorskih državnika, koji smatraju da nije dostojno odgovarati na tako prizemne uvrede.
VN: No, to pitanje, svakako, treba jednom riješiti…
ERAKOVIĆ: Ta tradicija suživota u Crnoj Gori duga je vjekovima. Mi smo mediteranska zemlja, a Mediteran je velika mješavina naroda, kultura, civilizacija.. I slažem se: Ima 30 godina kako je to trebalo riješiti. Eto, dr Bogićević ovih dana piše kako su još komunisti 50-ih godina prošlog vijeka tražili da se ponište odluke Podgoričke skupštine i da poništi odluke regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske autokefalne crkve… Svakako da je crkva odvojena od države. Svako ima svoje zakone, kanone, pravila… Ali kad su u pitanju imovinsko-pravni odnosi država je, prije svega, dužna da te odnose reguliše svojim pozitivnim propisima. Što prije, u interesu svih.
VN: Osim tih, kako rekoste „zilota“, iz Srbije negativne talase prema Crnoj Gori emituju i političari, istoričari…
ERAKOVIĆ: Ne mogu oni nikad prežaliti Crnu Goru. Nikad! Oni je smatraju dijelom velikog srpskoga carstva. Oni još dalje od cara Dušana u svijesti svojoj kročili nijesu. Iako je Dušanovo carstvo trajalo samo šest godina. Tu su se oni zasutavili, tu je ostala zarobljena njihova svijest. Garašanin je u svom „Načertaniju“ to definisao kao: svi smo Srbi – Srbijanci, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Makedonci, čak i Muslimani i Hrvati. Ta njihova nesrećna ideja, kao recidiv Dušanovog carstva, opstaje i danas u svijesti teških nacionalista kojima, u odsustvu argumenata, ništa drugo nije preostalo nego da laju i vrijeđaju. Kao taj „istoričar“ koji za Čevljane kaže da mu ni cipele ne mogu čistiti. One ne mogu nikako da shvate, bolje reći ne mogu da prihvate činjenicu da Crna Gora više od hiljadu godina ima zaokruženu svoju državnost, koju su kroz vjekove priznavali i pape i patrijarsi, i Vatikan i Istanbul, i Moskva… Kao svjedočanstvo tome postoje gramate koje su zatočene u Cetinjskom manastiru. Ako nijesu ponešene u Beograd…
VN: Sa druge strane, neki ovdašnji Srbi se žale da su ugroženi. Znate li Vi nekog ugroženog Srbina u Crnoj Gori?
ERAKOVIĆ: Tako mi boga, ne znam. Lično poznajem desetine Srba koji spadaju među bogatije građane Crne Gore i koji drže bar 30 odsto crnogorskog kapitala u svojim rukama. Nikad mi se neko od njih nije požalio. Ovi što ih ja poznajem, a znam ih mnogo, žive dobro. Imaju pare, akcije, privatne firme.. Izuzetno cijenim Srbe u Crnoj Gori koji kažu: ja jesam Srbin, ali moja država je Crna Gora, ovdje imam vjekovno utemeljenje… Oni nijesu neprijatelji države, oni nijesu neprijatelji temelja crnogorske državnosti. Za razliku od ovih „profesionalnih Srba“ koji bi najsrećniji bili da Crna Gora ne postoji.
VN: Kako tumačite čudnu činjenicu da dio Srba u Crnoj Gori, bar u političkoj ravni, smatra da je konstitutivni narod, a drugi bi da budu manjina?
ERAKOVIĆ: Moderno osjećanje nacionalne pripadnosti je naučno definisano. Nacije su se izdiferencirale tek krajem 18. i u 19. vijeku. To su stvari koje su davno istorijski i filozofski determinisane. Zato je teško sociološki ili socio-psihološki objasniti činjenicu da je na popisu iz 1991. godine u Crnoj Gori bilo 8,9 odsto Srba, a danas ih je 27 odsto. Tu se krije ta dihotomija o „konstitutivnosti“ i „manjini“. Ali ja znam da je to vještački urađeno. To je uradila Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Meni su se ljudi kleli da su im dolazili popovi na vrata uoči popisa i preklinjali ih da se pišu kao Srbi. Eto čime se oni služe.
VN: Biće i nastavak „ćeranja“ proslavom stote godišnjice Podgoričke skupštine…
ERAKOVIĆ: Sve je to samo jeftina folklorna priredba. Ne znam šta bi oni istakli na toj proslavi. Mogu da kažu kako im je žao što Crna Gora i Srbija nijesu više zajedno. I ništa više. To prisajedinjenje, kasnije i okupacija Crne Gore 1918. godine od strane Srbije je, inače, istorijski fenomen. Evo, i velika Francuska priznala je zvanično svoju krivicu iz tog vremena dodijelivši orden legije časti princu Nikoli Petroviću. Francuska visokodostojnica se prilikom uručenje tog ordena izvinila zbog tadašnje politike Francuske prema Crnoj Gori, njegovoj porodici i našoj dinastiji.
VN: Sa druge strane, postoji i inicijativa za zvanično poništavanje odluka Podgoričke skupštine…
ERAKOVIĆ: Iako su odluke Podgoričke skupštine ništavne praktično od 1943. godine, a posebno poslije referenduma 2006. godine, mislim da ih formalno- pravno ipak treba poništiti u našem parlamentu i njene odluke jednom za svagda proglasiti neprijateljskim činom protiv države Crne Gore.
VN: Mislite li, poslije svega što se dešava, da mogu na bilo koji način biti ugroženi temelji države Crne Gore?
ERAKOVIĆ: Ne! Definitivno, ne! Poučen državnom tradicijom koji svaki Crnogorac nosi u sebi, sasvim sigurno mogu da kažem das svako ko je udario na Crnu Goru i njenu državnost, na kraju je izgubio. Moderna su vremena, drugačije se živi, ali taj duh slobodarstva i dalje postoji. Branili bi se, ako treba i kamenjem, kao što smo umjeli da se odbranimo kroz vjekove i sačuvamo državu crnu Goru.
VN: Čuju se i zahtjevi za neku „autonomiju“ Srba u Crnoj Gori?
ERAKOVIĆ: Njih su te autonomije već mnogo koštale. SAO Krajina, SAO Hercegovina.. Neka se manu ćorava posla, posebno kad je u pitanju Crna Gora. Neka se okrenu istorijskim činjenicama. Ne može niko otcijepiti od Crne Gore ni koliko je pero od kokoške, a ne da pravi neke „pokrajine“. Crna Gora je ovakva kakva jeste. Naša i ničija više. U naše ubrajam i Srbe odane državi Crnoj Gori.
Posrbljavanje Budve
VN: A kako komentarišete aktuelno „posrbljavanje“ Budve?
ERAKOVIĆ: Budva je vrlo specifična. Pazite, na referendumu 2006. godine više od 70 odsto građana Budve je bilo za samostalnu Crnu Goru. Pogrešna politika DPS na čelu sa Svetozarom Marovićem i ljudima oko njega je učinila ovo što danas imamo. Ljudi su uoči izbora 2016. godine ovdje bili potpuno zbunjeni, dezorijentisani. DPS je tada pogrešno nastupio. Oni su tada Budvanima morali reći: Za sve što je loše u ovom gradu, mi smo krivi. Dajte nam sad šansu da ispravimo to što smo loše učinjeli.
VN: Mislite da je to osnovni razlog?
ERAKOVIĆ: Apsolutno. pa vidite koliko su Budvani još zbunjeni. Oni nijesu izabrali ni DF, ni Demokrate… To je za te partije bila neočekivana prilika da naprave neku političku mućkalicu koja danas vlada Budvom i evo što joj čine. Slave okupaciju srpske vojske 1918. godine, hoće da podižu spomenik kralju Petru, hoće ćirilicu, dovode Bećkovića..
VN: Toj „mućkalici“ je naknadni legitimitet dala Crnogorska, uprkos konceptu „posrbljavanja“ Budve…
ERAKOVIĆ: Ništa mi tu nije jasno. Što se tiče gospode Pavićevića i Ivančevića koji su čelnici te partije, o njima imam pozitivno mišljenje, ali to što su sad uradili u Budvi, ne razumijem.
VN: Jesu li stvarno Srbi oslobodili Budvu?
ERAKOVIĆ: Najstariji Budvani su mi posvjedočili da ovdje u Budvi u oktobru 1918. godine nije bilo niti jednog austrougarskog vojnika. Ušle su bile crnogorske komite. I od koga je srpska vojska oslobodila Budvu, kad je ušla kao okupaciona vojska. Oslobodila je Budvu od Crnogoraca. Kao što ovi danas pokušavaju.
VN: Pa stiže i Bećković…
ERAKOVIĆ: Ja sam Matiji to davno rekao, jer mi smo u srodstvu, sa njegovom pokojnom ženom Verom sam radio u Beogradskom dramskom pozorištu, da pisati ovakvu poeziju, a mrzjeti Crnogorce nije normalno. Još je Seneka, međutim, govorio da svako društvo treba da ima svoje neprijatelje, a najlakše ih je pronaći među stvaraocima jer su bučni i vrlo bezopasni. Može on da priča ovdje što god hoće – da nas je izmislio Đilas, da je on stariji od Crne Gore i da će Crna Gora nestati prije njega. Kako stvari stoje, on uskoro puni 80 godina i ja mu želim da poživi još 180, ali je ipak on biološki oročen, za razliku od Crne Gore. Toliko o Matiji!
izvor: Vikend novine