Bitka za kotu 2/3

Piše: Aleksandar Radoman

Od Referenduma do danas desila se čudesna promjena. Politička elita koja za sebe tvrdi da reprezentuje Srbe u Crnoj Gori, naime, od beskompromisnih boraca protiv crnogorske nezavisnosti transformisala se u ekipu kojoj je naprasno ta nezavisnost prihvatljiva ako ne i poželjna. Jer ako je Crna Gora druga srpska država – kakvom je svim silama nastoje načinjeti – nezavisnost je opcija više. To što iz dubine duše mrze današnju Crnu Goru neće biti prepreka, jer kad je ustavno preurede, to će biti neka nova teritorija, po njihovu meraku a po obličju Republike Srpske.

Genijalni plan da Crnu Goru ne moraju baš izbrisati s geografskih karti ako je temeljno preprave, nema sumnje, pisan je u Beogradu jer za takvu hladnokrvnu, perfidnu egzekuciju svega onoga što čini jednu državu domaća pamet nije sposobna. Ako su se kao ideolozi pokazali promašajima, makar kao pješadija posao zasad obavljaju relativno korektno.

Moglo bi se tako desiti da već tokom 2023. realizuju većinu planova zacrtanih u Vučićevoj strategiji za obnovu Velike Srbije pod imenom Srpski svet. Doduše, Vučić veli da on nema veze s tim planom i da to neprijatelji Srbije priželjkuju da ona bude na koljenima kako se ne bi mogla brinuti o Srbima u regionu. Istorija je, međutim, pokazala da su najveći neprijatelji Srbije bili njeni voždovi koji su snili kako da pripoje ili pod svoju kontrolu stave tuđe teritorije ne hajući za to kako će živjeti i što će sve ispaštati Srbija zbog njihovih imperijalnih i po pravilu genocidnih planova.

Prvi štrik Vučićeve agende za 2023. je upisan. Pao Milo. Drugi štrik je već zakazan – popis. Završio to Dritan, sad više nikom i ne treba. Treći štrik se otvorio nakon dvije i po godine temeljne destrukcije – bitka za 2/3 poslanika u funkciji Srpskog sveta u Skupštini Crne Gore.

Sad su na redu razni propagandni normalizatori i relativizatori da nas danomice ubjeđuju da je to što smo i od Milatovića i od Bečića i od Milovića i Abazovića čuli da su cilj 2/3 – šuplja priča, onako kako nas Vučić ubjeđuje da on ne zna ništa o projektu Srpskog sveta. Paralelno s tom distorzijom ići će i plasiranje narativa da državni simboli moraju biti popravljeni kako bi bili što prihvatljiviji, da je Zakon o državljanstvu nazadan a službeni jezik krivo imenovan i sl.

Milović je sezonu lova na simbole i državljanstvo već započeo pozivajući, kao pravnik a po svemu sudeći i budući ministar – na nepoštovanje pozitivnih pravnih propisa!? Priprema se zapravo teren za ono što su ključni ciljevi Vučićevih igrača u Crnoj Gori – ustavnim izmjenama obesmisliti suverenitet a izmjenom Zakona o državljanstvu izvršiti etnoinženjering – upis desetina hiljada rezidenata Srbije u birački spisak – kako bi se jednom za svagda Crna Gora pretvorila u kolonijalnu provinciju Srbije.

Prodavaće nam propagandna platforma Vijesti i druge propagandne ispostave Srpskog sveta priču da je neki novi liberalni Zakon o državljanstvu civilizacijski iskorak, a trobojka simbol progresa, onako kako se inače u epohi postistine hegemonija danas može prodati kao emancipacija. Prodavaće nam upravo temeljno preoblikovanje identiteta Crne Gore i termitsko razaranje njenoga suvereniteta pod firmom odbacivanja istorije i zagledanosti u budućnost.

Vučićevi igrači već su uveliko u igri. Međusobnim optužbama zapravo fingiraju razlike a jačaju njihove pozicije jer kad god Milatović, makar i onako skandalozno relativizatorski, spomene Srebrenicu a napadne ga Dodik, Bokan i ekipa, Evropi sad se otvara novi prostor za prodiranje u onu amorfnu masu što se nekad zvala suverenističkim biračkim tijelom.

Izbori su za dva mjeseca a uspon Vučićevih birača ka koti 2/3 je u punom jeku. Pa što da se radi!? Pod hitno i bez dana kašnjenja ostaci prozapadnih političkih partija moraju pronaći način da konsoliduju svoje pozicije i krenu u kontranapad. Ovaj put bez rukavica i brige o finim manirima. U protivnom čeka nas brže no što je iko sanjao organizovani državni slomivrat.