piše: Boban Batrićević
Vjerujem da je javnosti više dosadilo svako malo čitati kako je Radomir Uljarević, vlasnik više izdavačkih kuća i miljenik svih vlasti od AB revolucije naovamo, tužio nekoga zbog javno izrečene kritike njegova djelovanja. Prvo je u žižu javnosti dospio kad je zajedno s bratijom iz Crkve Srbije otuđio roman kralja Nikole I „Despa“ koji su prvobitno priredili Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman, i publikovao ga kao svoje izdanje. Potom je nekim čudotvorstvom ili popovskim mađijanjem crnogorskoga sudstva zbog svoga čina zajedno s ostatkom partnerâ dobio gotovo 45.000 eura za svoj sramotni rad. No, izgleda da mu je malo.
Neposredno nakon što je Viši Sud u Podgorici izrekao presudu Čirgiću, Radomanu i Matici crnogorskoj da isplate Uljarevića za izdanje koje im je ponio, Uljarević je tužio i književnika Đorđa Šćepovića koji je protestovao protiv takve sudske odluke. Kako je stojalo u tužbi, Uljarević je od Šćepovića pretrpio duševne boli. Trenutno se po tome pitanju čeka sudski spor.
No, prije nekolika dana i na adresu Aleksandra Radomana stigla je tužba. Pretpostavljate, opet Uljarević. Razlog isti – „duševna bol“, ovaj put zbog Radomanove kolumne u kojoj je objasnio da je Uljarević “jednakiji” od drugih. Pa krhka li je ta Uljarevićeva duša kao da je njemački pjesnik romantizma koji ośeća „Weltschmerz”, a ne svetosavski stihoklepac koji plače nad sudbinom Dušanova carstva.
U svijetu Uljarevićeve ideologije ipak je sve moguće. Crkva u koju ide i popovi kojima objavljuje knjige mogu sve – i da skidaju kletve i da slave ratne zločince i da bajaju i da krste narod u vještačkim jezerima i na pjacama i da kunu i da prizivaju rat i da negiraju nacije i kulture. Tako je to u sistemu koji počiva na mitu, zanese se čovjek. Dok posmatrate Uljarevićevu praksu sakupljanja novca od tužbi, podśeti vas to na egipatsku mitologiju i skarabeja. Skarabej je bio cijenjena životinja kod drevnih Egipćana budući da ih je kugla od balege koju on gura po pustinjskome pijesku podśećala na kretanje Sunca. Slično tome Uljarević skuplja tužbe i od njih vrti pare. Velike kugle para.
Ono što je posebno zanimljivo, a vjerujem da će biti i sudijama koje budu razmatrale Uljarevićeve tužbe protiv Šćepovića i Radomana, jeste zanat koji je Uljarević ispekao za vrijeme njemu dragoga Slobodana Miloševića. Mogli bismo reći – nešto sofisticiraniji nivo pritiska.
Naime, dok je crnogorskim sudovima prilagao tužbe protiv svojih neistomišljenika, na jednom je proruskom i velikosrpskom portalu u dva dana objavio tri hajkačka i fantazmagorična teksta protiv Čirgića, Radomana i Šćepovića. Drugim riječima Uljarević poručuje – odgovorite ako smijete, opet ću vas tužiti. Toliko o njegovim „viteškim“ vrlinama koje je naučio iz kosovskoga ciklusa o oklopnicima bez mane straha. On zaista misli da te ljude može zaplašiti! I ućutkati!
Zaboravio je samo Uljarević s kim ima posla. Ne može on napisati tužbi koliko ekipa intelektualaca s kojima vodi sporove može napisati tekstova. Jer oni su kao branioci Mariupolja u Azovstalu, boriće se do zadnjega. Takvima ni ruske rakete ne mogu ništa, a kamoli skarabejske kugle.