Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović rizikuje mnogo ako odbije da razriješi ambasadore čiju smjenu predlaže Vlada, a izvjesno je da će matični skupštinski odbor dati pozitivno mišljenje, kazao je predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović.
“Među odlukama Vlade o postavljenjima, posebno među odlukama ministara, ima onih koji se nama iz UCG nikako ne dopadaju ali sa odlukom o razrješenju sedam ambasadora se potpuno slažemo i javno podržavamo. Uglavnom, među njima su i oni za koje se može mirne duše reći da su privatni ili DPS ambasadori”, kazao je Danilović.
Kako je istakao, odbijanjem predloga Đukanović bi ušao u zonu kršenja Ustava jer bi time prisvojio za sebe pravo da vodi unutrašnju i spoljnu politiku, a to je neprikosnovena ustavna nadležnost Vlade.
“Uradi li tako nešto Vlada i parlamentarna većina moraju imati spreman odgovor. Eventualno Đukanovićevo odbijanje mora naići na jasnu i snažnu reakciju Vlade i Skupštine”, navodi Danilović.
Podsjeća da to što u članu 95. stav 6. Ustava piše da predsjednik Crne Gore postavlja i razrešava ambasadore i druge šefove diplomatskih predstavništava, na predlog Vlade i uz mišljenje nadležnog skupštinskog odbora, ne znači da bez posledica može odbiti zakoniti predlog.
“U Ustavu piše i da predsjednik Crne Gore proglašava zakone ali to ne znači da može da onemogući njihovo uvođenje u pravni život. Može, i to po jasnoj proceduri i u izuzetnim prilikama, samo vratiti Zakon i nakon njegovog ponovnog usvajanja obavezan je da ukazom proglasi”, navodi Danilović.
Nadležnosti predsjednika su, dodaje, prilično protokolarne i to je suština.
“Odlukom Vlade sedam ambasadora je opozvano i to je gotova stvar. Predsjednik bi mogao odbiti da pomenute ambasadore razriješi samo ukoliko bi izostalo mišljenje matičnog Odbora, u protivnom prekršio bi Ustav. Nakon toga svaka, pa i privremena, kohabitacija sa Đukanovićem mora prestati”, navodi Danilović.
Inače, dodaje Vlada treba da predloži izmjene “smiješnog Zakona o predsjedniku CG kako bi se njegov glomazni kabinet vratio na nivo protokolarnih potreba koje predviđa Ustav”.
“Kada se steknu uslovi za neophodne izmjene Ustava biće racionalno promijeniti i način izbora Predsjednika jer je na osnovu ustavnih ovlašćenja jedino logično da se Predsjednik bira u Skupštini a ne na neposrednim izborima”, zaključio je Goran Danilović.