Pisanje američkih medija o doušniku u Kremlju, koga je zvanični Vašington povukao, manje govori o američko-ruskim odnosima, a više o trzavicama između Donalda Trampa i njegovih obavještajnih službi, te nastojanju da se predsednik SAD prikaže kao nekompententan, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) vojno politički analitičar iz Moskve Aleksandar Goljc.
Po njegovim riječima u Kremlju vlada prava paranoja zbog “revolucija u boji”, jer se pribojava da bi CIA, MI6 i druge strane službe mogle da podstaknu javnu pobunu i prevrat u Rusiji.
“Stoga nije slučajno što su u ruskoj vojnoj doktrini revolucije u boji označene kao jedna od glavnih opasnosti po bezbjednost zemlje i tretiraju se kao nova vrsta ratovanja. Dakle, na isti tas su stavljeni javni protesti i strana invazija.
Ako se na svijet gleda iz te perspektive, onda je najbolji način zaštite da se od Rusije stvori ‘tvrđava’ okružena neprijateljima. Istovremeno, da se zastraše suparnici na Zapadu potezima i izjavama, poput često ponavljanih Putinovih stavova da Rusija raspolaže sa najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu”, ističe Goljc dodajući da ne vjeruje da će se vlast promijeniti na izborima.
Nedavni gubitak partije predsjednika Vladimira Putina trećine poslaničkih mjesta na izborima u Moskvi pokazuje, po mišljenju Goljca, da mladi žele više slobode i da ne pristaju na nepisani ugovor između Kremlja i ruskih građana: “Mi vam dajemo kobasice a vi nam dozvoljavate da upravljamo vama”.
Goljc kaže da se Rusija osjeća usamljenom podsjećajući na izjavu cara Aleksandra Trećeg pre 120 godina da je crnogorski knez Nikola jedini saveznik Rusije.
Pokušaj da se Tramp prikaže nekompetentnim
RSE: Američki mediji su početkom sedmice objavili da je CIA povukla glavnog doušnika iz Moskve, koji je radio u predsjedničkoj administraciji. Portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov je ubrzo reagovao saopštenjem da je Oleg Smolenkov zaista bio zaposlen u Kremlju, ali da nije u blizini šefa države Vladimira Putina. Ovo podseća na hladnoratovske priče o nadmetanju KGB-a i CIA-e.
Goljc: Činjenica da su SAD imale visokorangiranog doušnika u blizini Putina deluje sasvim normalno, jer sve zemlje imaju obaveštajnu mrežu i nastoje da se što dublje infiltriraju u centre odlučivanja rivalskih država. Međutim, to što su objavili “Njujork tajms” i “Si-En-En” manje govori o američko-ruskim odnosima, a više o zbrci u Vašingtonu i trzavicama između predsednika Donalda Trampa i njegovih obaveštajnih službi, koji su poslednjih tri godine u sukobu.
Ovo curenje informacija u američkim medijima je neuobičajeno imajući u vidu principe i način funkcionisanja obavještajnih agencija. Oni koji su proslijedili informacije “Njujork tajmsu” i “Si-En-En”-u izložili su direktnoj opasnosti osobu za koju se tvrdi da je bio američki doušnik u Moskvi. Time su hteli da naglase da američka obavještajna zajednica nema povjerenja u svog vrhovnog komandanta.
RSE: Zašto im je bilo u interesu da objave takvu informaciju?
Goljc: Postoje dva objašnjenja. Prvo, kao što sam rekao, neko u obaveštajnim agencijama želi da pokaže da je Tramp nekompententan da vodi zemlju, te da nema poverenja između njega i tajnih službi.
Druga teorija je da neko u američkoj obaveštajnoj zajednici želi da objavljivanjem informacije o doušniku u Moskvi, zapravo, prikrije drugu operaciju, odnosno da privuče svu pažnju javnosti na slučaj Smolenkova.
RSE: Kako se može tumačiti deo izveštaja “Si-En-En”-a da je Tramp tokom susreta sa Putinom u Hamburgu, navodno, na kraju razgovora uzeo beleške od prevodioca, što se smatra neubičajenim postupkom?
Goljc: To je deo kampanje protiv Trampa koju vode američki mediji, kako bi pokazali da nije kompetentan da obavlja funkciju predsednika.
RSE: Da li mislite da je Tramp zaista obelodanio poverljive informacije tokom susreta sa ruskim zvaničnicima? Njegovi saradnici to odlučno demantuju.
Goljc: Ne verujem da je to uradio, mada su ova dva američka medija veoma ozbiljna i pozivaju se na izvore iz obaveštajnih službi.
RSE: Dmitrij Peskov je nastojao da umanji značaj Smolenkova, što se i moglo očekivati.
Smolenkov bio visoko pozicioniran u Kremlju
Goljc: Bog zna da li je on zaista bio doušnik, ali je bio prilično visoko pozicioniran u Kremlju – što bi bio ekvivalent činu general majora u armiji. On nije bio lice koje samo pomaže tehnički. Uostalom ako već radite u predsjedničkoj administraciji, nije toliko važno kakvo je vaše formalno zvanje. Takav zvaničnik komunicira sa različitim ljudima, kroz njegove ruke prolaze razna dokumenta. Takođe, za špijuniranje je ponekad važnije tehničko lice nego visoko pozicionirani zvaničnik.
RSE: Peskov je izjavio da Smolenkov nije imao direktan pristup Putinu. Istovremeno, “Si-En-En” je objavio da je ovaj, navodni, doušnik napravio fotografije dokumenata na stolu ruskog predsednika.
Goljc: Ja ne znam proceduru dostavljanja dokumenata Putinu, ali možemo pretpostaviti da pre nego što stignu na njegov sto, prođu kroz ruke nekoliko niže rangiranih zvaničnika, a Smolenkov bi mogao biti jedan od njih.
RSE: Ako je Smolenkov zaista radio za američke službe, da li je naneo veliku štetu ruskoj obaveštajnim agencijama i centrima odlučivanja?
Goljc: Teoretski govoreći, ako je postojao takav agent, naravno da je mogao naneti veliku štetu. On je radio u međunarodnom odeljenju predsedničke administracije. Potencijalno je imao pristup poverljivim informacijama o Putinovoj strategiji za pregovore o raznim važnim pitanjima.
RSE: Istovremeno, američki mediji pišu da je time naneta velika šteta i službama u Vašingtonu jer će sada biti još teže pronaći i infiltrirati informatore u Kremlju, s obzirom da će pojačati kontraobaveštajni nadzor.
Nestanak Smolenkova signal za Rusiju da je špijunirao
Goljc: Kada je Smolenkov nestao prije dvije godine, to je bio signal za rusku kontraobavještajnu službu da se nešto loše desilo. Mislim da su mjere u cilju sprečavanja curenja informacija preduzete ne sada nego još prije dvije godine, jer je vanredna okolnost kada visokorangirani zvaničnik nestane sa porodicom. To je jasan signal da je bio špijun i da je napustio zemlju.
RSE: Dakle, sada će američkim službama biti teže da nađu informatora u Kremlju.
Goljc: Teško je to reći. Pomenuću primjer iz sovjetske prošlosti, kada su primenjivane mnogo strože zaštitne kontraobaveštajne mere nego u današnjoj Rusiji. No, uprkos tome general Dmitriji Poljakov (Poznat pod kodnim imenom “Burbon”. Uhapšen i pogubljen u SSSR 1988. godine) je bio američki špijun čitavih 25 godina.
RSE: U kojoj meri ruski agenti uspevaju da deluju u SAD?
Goljc: Po prirodi stvari, ne možemo da znamo detalje rada uspešnog špijuna jer deluje tajno. No, američke službe su 2010. otkrile čitavu mrežu ruskih agenata.
RSE: Mnogo je polemika da li se Rusija mešala u predsedničke izbore u SAD 2016. Generalno govoreći, da li je tradicionalno špijuniranje izgubilo na značaju s obzirom da su mnoge nekada tajne informacije sada javno dostupne zbog razvoja tehnologije?
Goljc: Ljudski faktor, odnosno rad agenata, i dalje je veoma važan, jer za sve tehničke mogućnosti i mere postoje kontramere. Naravno, svaka zemlja ima nešto da prikrije zbog čega je, kao što sam rekao, veoma važan ljudski činilac u obaveštajnom delovanju.
Mladi u Moskvi traže više slobode
RSE: Odnosi Moske i Vašingtona su poslednjih godina sve zategnutiji, naročito nakon aneksije Krima 2014. i rata u Ukrajini. Zapad je uveo sankcije Rusiji. Koliko su one pogodile rusku ekonomiju i kako se to odražava na političku scenu? Nedavno je Putinova partija izgubila trećinu mesta u gradskoj skupštini u Moskvi.
Goljc: Tu postoji indirektna veza. Sankcije svakako nanose štetu ruskoj ekonomiji i podstakle su deo građana da drugačije gledaju na svoju budućnost. U tom kontekstu, kaznene mere Zapada su imale indirektni uticaj na aktuelnu političku scenu u Rusiji.
Kada je riječ o Moskvi, u kojoj živi deseti dio stanovništva zemlje, mnogi su veoma nezadovoljni situacijom. Naime, svi prethodni Putinovi uspjesi počivaju na, nazvao bih tako, nepisanom ugovoru između Kremlja i ruskih građana: “Mi vam dajemo kobasice a vi nam dozvoljavate da upravljamo vama”. I ta mantra je bila efikasna, jer mnogi Rusi imaju na umu nedaće tokom poslednjih godina Sovjetskog Saveza i kasnije, 1990-ih.
Međutim, nove generacije koje su rođene i odrasle u vrijeme Putinove vladavine, kada je ekonomska situacija bila manje više normalna, ne smatraju da zbog toga treba da izražavaju zahvalnost ruskom predsjedniku. Štaviše, oni žele da porede svoj standard u Moskvi sa zapadnim, a ne sa severnokorejskim. Stoga postavljaju pitanje zašto nisu bogati kao, recimo u Francuskoj ili Britaniji, i njihov život komforniji.
Drugi faktor su ogromne razlike između bogatih i siromašnih. Postoji klasa izuzetno imućnih ljudi, koji uglavnom potiču iz vladajućeg establišmenta. Mladi uviđaju da su za većinu njih zatvorena vrata za uspon na društvenoj lestvici, jer na svim važnim pozicijama u raznim oblastima sede deca ljudi iz vladajućih struktura. Zbog toga su nezadovoljni i žele više slobode, a ne samo hleba. To je imalo ključni uticaj na ishod izbora u Moskvi.
Podrška Putinu u ruralnim područjima
RSE: Pretpostavljam da je u ostatku Rusije, prije svega u ruralnim područjima i manjim gradovima, situacija drugačija. Da li Putin u tom dijelu zemlje i dalje uživa veću podršku?
Goljc: Naravno. Postoji još jedan faktor. Naime, televizija koja je propagandno oruđe vlasti, nema veliki uticaj u Moskvi, ali je veoma delotvorna u provinciji. Iako je u ostatku Rusije mnogo niži standard nego u prestonici, taj nepisani ugovor između Putina i naroda još uvek funkcioniše. Mnogi ljudi su zahvalni svom lideru zato što i dalje imaju mogućnosti da se prehrane, obuku i odu na odmor u Soči, na Krim, ili u Tursku.
Vlast se neće promijeniti na izborima
RSE: U kojim okolnostima su moguće političke promjene u Rusiji. Da li će Putin jednoga dana odabrati svog naslednika, kao što je Jeljcin odabrao njega ili će do smjene doći na izborima?
Goljc: Ja sam veoma pesimističan da će doći do promjene vlasti na izborima. Naime, ona koristi policiju i bezbednosne službe protiv opozicije. Time onemogućava mirnu političku tranziciju, jer garnitura u Kremlju smatra da je njihova vladavina večna.
Naravno, sada su u opticaju razni scenariji, kao što je ujedinjenje Rusije i Bjelorusije, što bi Putinu omogućilo da bude ponovo izabran kao lider nove države. U svakom slučaju, istorija nam pokazuje da autoritarne vođe ne prihvataju princip smenjivosti vlasti. Pogledajte primjer Roberta Mugabea.
RSE: Dakle, teško je zamisliti opciju da za pet ili deset godina na izborima dođe do istinskih promjena u Rusiji!