Piše: ŽELJKO TRKANJEC, Jutarnji list
Dva su nova momenta u procesu razvoja ukrajinske krize: španski dnevni list “El País” objavio je pisma, u formi non-papera, koja su NATO i SAD poslali Rusiji kao odgovor na zahtjeve za sigurnosnim jamstvima; ruski predsjednik Vladimir Putin je, nakon sastanka s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom, nakon šutnje duže od mjesec dana, izložio viđenje krize i mogućeg rješenja.
U pismima nema neočekivanog, kad je riječ o temeljnim načelima rasprava s obje strane Ukrajine je neočekivano otvorena. Ali ima signala koji bi mogli biti podloga za nastavak razgovora Rusije i Zapada. Dokumenti su predati Moskvi 26. januara, a ruski je predsjednik u utorak, 1. februara, rekao da ih još uvijek proučavaju. Ponavljajući nezadovoljstvo jer nije dobio odgovore kakve je zamislio.
NATO u dokumentu, koji je podržala hrvatska vlada, naglašava potrebu dijaloga. U prvoj rečenici navodi da je riječ o odbrambenom Savezu koji nije prijetnja Rusiji. Dokument naglašava podršku “teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, uključujući Krim”, dok američki tekst navodi “okupiran Krim”. Što je više nego jasna poruka Moskvi.
Sporazumi iz Minska
Savez naglašava da ukrajinsku krizu treba riješiti Sporazumima iz Minska – oni se bave samo situacijom na istoku Ukrajine, u pobunjenim pokrajinama Donbasa, ne Krimom – jer će to voditi prema “znatnom poboljšanju sigurnosne situacije i izgleda za stabilnost Evrope”. I poziva se na stabilne i predvidive odnose Saveza i Rusije. Zatim se navode područja na kojima se može poboljšati evroatlantska sigurnost predlažući, između ostalog, da se Rusija povuče iz Moldavije, Gruzije i Ukrajine. U tački 9 NATO prelazi sa zemaljske domene u svemir tražeći konsultacije o načinima smanjenja ugrožavanja svemirskim sistemima dodajući i “napore za promociji odgovornog ponašanja u svemiru”. Što je reakcija na rusko uništavanje svog satelita u svemiru izazivajući prijetnju ostalima. Savez poziva i na “slobodan, otvoren, miroljubiv i siguran kibernetički prostor”.
NATO u zaključku navodi da je Rusija “iznevjerila povjerenje u srži naše saradnje te dovela u pitanje temeljne principe globalne i evroatlantske sigurnosne arhitekture”. Ali, i dalje se stremi konstruktivnim odnosima s Rusijom “kad to njene aktivnosti učine mogućim”. Što se odnosi na povlačenje vojske s ukrajinskih granica.
SAD u uvodu navodi: “Spremni smo razmotriti aranžmane ili ugovore s Rusijom po pitanjima zajedničke zabrinutosti uključujući pisane, potpisane dokumente, referišući se na naše pojedinačne sigurnosne bojazni.” To je Putinu premalo i preslabo.
Nedjeljivost sigurnosti
Washington je voljan raspravljati o nedjeljivosti sigurnosti, što je glavni kamen ruskih zahtjeva izloženih u prijedlozima objavljenim 17. decembra prošle godine. No, SAD smatra da je potrebno raspraviti i zasebne interpretacije tog koncepta. Kad je riječ o raspoređivanju snaga u Ukrajini, Washington je voljan “raspraviti recipročne mjere transparentnosti na temelju uslovljavanja” i da se obje strane uzdrže od raspoređivanja ofanzivnih raketnih sistema. I podsjeća Moskvu da je prekršila obaveze iz Budimpeštanskog memoranduma (1994.) kojim se obavezala “poštovati nezavisnost, suverenitet i postojeće granice Ukrajine”. U nastavku dokumenta se raspravlja o vojnim vježbama, manevrima, projektilima srednjeg i kratkog dometa.
Interesantna je tačka raspored američkih, NATO i ruskih snaga gdje SAD podsjeća da je trenutno u Evropi samo četvrtina njihovih trupa u odnosu na razdoblje Hladnog rata. I upozorava da bi jačanje ruske prisutnosti u blizini Ukrajine “prisililo SAD i saveznike da ojačaju odbrambenu prisutnost”. U dijelu koji se odnosi na protivraketni sistem Aegis na lokacijama u Rumuniji i Poljskoj, SAD nudi Rusiji mehanizme transparentnosti kako bi se uvjerila da ondje ne postoje krstareći projektili Tomahawk. Ne samo tako, Moskva bi trebala ponuditi iste mjere za dvije ruske baze s projektilima po svom odabiru.
Putin je u utorak izjavio zanemarujući što piše u dokumentu: “A sada se lanseri za protivraketnu odbranu nalaze u Rumuniji, uskoro i Poljskoj, ako već nisu. Tu su i lanseri MK-41 na koje se mogu instalirati projektili Tomahawk. To više nisu protivraketni, već udarni sistemi koji će pokrivati hiljade kilometara našeg prostora. Nije li to prijetnja za nas?”
Tri Putinove bojazni
Ruski predsjednik i dalje tvrdi da nisu dobili odgovor na tri ključne ruske bojazni: sprječavanje širenja NATO-a, odustajanje od razmještanja udarnih sistema u blizini ruskih granica te povratak na evropsku vojnu infrastrukturu Saveza u skladu sa stanjem 1997. godine kad je potpisan Temeljni akt o odnosima NATO i Rusije.
Američki odgovor nudi prostor za dogovor oko prve i druge tačke, no treća se uopšte ne spominje. Jer, to bi podrazumijevalo da Rusija može uticati na politiku Saveza. Putin i dalje traži maksimum i to postaje sve veći problem. Razgovarajući s predstavnicima medija mirno je izjavio da je Krim ruska suverena teritorija. Da bi zaključio kako SAD nije toliko zabrinuta za sigurnost Ukrajine koliko joj je važno da obuzda razvoj Rusije.
“O tome je riječ. U tom smislu Ukrajina je sredstvo za ispunjenje cilja”, tvrdi Putin.
Navodeći da sredstvo za obuzdavanje Rusije može biti uvlačenje u neki oblik oružanog sukoba te prisiljavanje evropskih saveznika da nametnu sankcije. Putin rješenje vidi u potrebi da Zapad uzme u obzir interese i Rusije. I predlaže SAD-u i NATO-u da poruče Ukrajini kako žele jamčiti njenu sigurnost, kako je cijene, poštuju njena stremljenja, ali ne možemo vas primiti [u članstvo] jer imamo druge, ranije prihvaćene međunarodne obaveze. NATO se poziva na politiku “otvorenih vrata”, a Putin navodi da u Članu 10 Temeljnog sporazuma stoji da Savez “može” primiti članice. Dakle, ne mora.
Igra nulte sume
Putin nastavlja igru nulte sume (koliko jedan igrač dobija, drugi gubi) koja je opasna po obje strane ako jedna nije nadmoćnija jer poništava prostor kompromisu. Ruski odgovor NATO-u i SAD-u, tvrdi Kremlj – kaže portparol Dmitrij Peskov kojem se ne može nego vjerovati – još nije poslat. Nadati se je da Putin igra “zločestog policajca”, a da će odgovori Kremlja otvoriti prostor za sadržajni dijalog. S ruskim su predsjednikom razgovarali francuski predsjednik Emmanuel Macron, italijanski premijer Mario Draghi, u stalnom su kontaktu Berlin i Moskva. Evropa je svjesna da joj treba dogovor s Rusijom. A taj proces uredno podriva britanski premijer Boris Johnson smatrajući da tako može ojačati propalu ideju “globalne Britanije”. Kreirajući trilateralu Ukrajina-Poljska-Britanija.
Pesimistični analitičari navode da će Putin, ako planira operaciju, pričekati kraj Zimskih Olimpijskih Igara u Pekingu što se poklapa s krajem vojnih vježbi u Bjelorusiji. Ian Bremmer iz uticajne Eurasia Group smatra da će sastanak Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga biti ključan za daljnji razvoj krize.
Možda bi se rješenje moglo naći u Macronovom odlasku u Moskvu. Jer, sve zavisi samo o Putinu, a on i dalje nastupa ratoborno dok poziva na dijalog.