Petak, 26 Aprila, 2024
Rubrika:

Samit NATO: Pet izazova za vojni savez

Savez se suočava sa nizom izazova, od hibridnog ratovanja preko destabilizacije Balkana do sajber-napada, militarizacije svemira i pitanja šta činiti povodom sve veće kineske vojne sile

Ovonedjeljni samit NATO u Madridu održava se u kritičnom periodu u sedamdesettrogodišnjoj istoriji ovog saveza.

Ruska invazija na Ukrajinu opisana je kao najveći strateški šok za Zapad još od napada 11. septembra 2001. godine na Ameriku.

NATO je jedini vojni savez sposoban da odbrani Evropu od dalje ruske agresije, ali da li on za to ima strategiju?

Prije manje od tri godine, francuski predsjednik Emanuel Makron proglasio je “moždanu smrt” NATO-a.

A opet je od trenutka kad su ruski tenkovi prešli granicu i ušli u Ukrajinu, reakcija Zapada bila izuzetna po jedinstvu, brzini i energičnosti.

Savez je sada osnažen s obnovljenim ciljem – ojačavanjem granica i slanjem oružja.

Pred samit u Madridu, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg najavio je “fundamentalnu promjenu u odvraćanju i odbrani saveza”, pojačavši odbranu na svojim istočnim granicama i proširivanjem snaga za brzo reagovanje na više od 300.000 vojnika.

Savez se suočava sa nizom izazova, od hibridnog ratovanja preko destabilizacije Balkana do sajber-napada, militarizacije svemira i pitanja šta činiti povodom sve veće kineske vojne sile.

Prvi put će se samit NATO-a pozabaviti “izazovima koje Peking predstavlja po našu bezbjednost, interese i vrijednosti”, izjavio je Stoltenberg.

Evo nekih od gorućih pitanja koji će se ove nedjelje vjerovatno naći na dnevnom redu samita.

1. Izbjegavanje eskalacije rata u Ukrajini

NATO savez očekuje zahtevno hodanje po žici.

Najmoćnija vojni savez na svijetu, koji se sastoji od 30 zemalja članica, od kojih tri posjeduju nuklearno oružje (SAD, Velika Britanija i Francuska), ne želi da uđu u rat sa Rusijom.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin je više puta podsjetio Zapad da posjeduje masivan nuklearni arsenal, a čak i omanji prekogranični incident mogao bi brzo da se otrgne kontroli.

I tako je najveći izazov saveza u posljednja četiri mjeseca bio, a ostaje to i danas, kako pomoći Ukrajini da se odbrani od ove neisprovocirane invazije a da i sam ne bude uvučen u borbe.

Rane inhibicije Zapada oko neuznemiravanja Moskve slanjem teškog naoružanja Kijevu odbačene su nakon isplivavanja detalja o navodnim ruskim ratnim zločinima i zvjerstvima, potkrijepljenim satelitskim snimcima.

Madridski samit moraće da definiše razmjere vojne pomoći koje NATO zemlje mogu da pruže i koliko još dugo.

Moskva za sada dobija bitke u Donbasu, regionu istočne Ukrajine u kom se uglavnom govori ruski, iako po masivnu cijenu života i materijalne štete.

Očekivanja su da će Rusija pokušati da zadrži te osvojene teritorije, možda ih pripojivši na isti način na koji je to učinila sa Krimom 2014. godine.

U odsustvu mirovnog sporazuma, NATO će se kasnije suočiti sa novom dilemom.

Da li nastaviti da naoružava Ukrajince dok pokušavaju da povrate zemlju koju Moskva sada smatra legalnim dijelom Ruske Federacije?

Kremlj je nagovijestio da zapadno oružje kojim se gađa ruska teritorija prelazi crvenu liniju, tako da će se rizik od eskalacije drastično povećati.

2. Očuvanje jedinstva povodom Ukrajine

Da je Rusija napala samo Donbas a ne izvršila invaziju na čitavu Ukrajinu sa tri strane, moguće je da ne bismo doživjeli ovakvo izuzetno jedinstvo u reakciji Zapada.

Šest rundi sankcija EU ozbiljno štete ruskoj privredi, a Njemačka je za sada otkazala gasovod Sjeverni tok 2 vredan više milijardi dolara koji je trebalo da dovede ruski gas u sjevernu Njemačku.

Ali postoje neslaganja oko toga koliko daleko treba ići sa kažnjavanjem Rusije i koliko pritiska zapadne ekonomije mogu da podnesu.

Ova pitanja najvjerovatnije će biti potegnuta u Madridu.

Njemačka je optužena da oklijeva sa obećanom isporukom oružja, dok je Mađarska, koju predvodi premijer sa bliskim vezama sa Putinom, odbila da prestane da kupuje rusku naftu.

Na drugoj strani spektra, zemlje koje se osjećaju najugroženijim od Moskve, konkretno Poljska i baltičke države, insistiraju na najtvrđem mogućem stavu i pojačanju prisustva NATO trupa na svojim granicama.

3. Zaštita Baltika

Ovaj region ima potencijal da postane krupna tačka razdora između NATO-a i Rusije.

Rusija je ovog mjeseca zaprijetila „praktičnim kontra mjerama” nakon što je Litvanija blokirala robu odobrenu od EU na proputovanju po njenoj teritoriji do ruske baltičke enklave Kalinjingrada.

Otvorena estonska premijerka Kaja Kalas kritikovala je NATO zbog nepripremljenosti na rusku prekograničnu invaziju.

Aktuelna strategija predviđa ponovno zauzimanje estonske teritorije tek kad Rusija već izvrši invaziju.

„To bi moglo da nas obriše sa mape”, rekla je ona.

Estonija, Letonija i Litvanija su sve jednom bile dio Sovjetskog Saveza.

Danas su sve nezavisne zemlje i sve su u NATO-u.

U ovim zemljama raspoređene su tri multinacionalne borbene grupe, baš kao i u Poljskoj, u sklopu takozvanog „Pojačanog isturenog prisustva”.

Velika Britanija predvodi grupu u Estoniji, SAD u Poljskoj, Njemačka u Litvaniji, a Kanada u Letoniji.

A opet planeri NATO-a vrlo dobro znaju da bi ove borbene grupe predstavljale samo poteznu žicu na putu buduće ruske invazije.

One su isuviše male da bi sprečile skoncentrisani upad pregrupisane ruske vojske.

Baltički lideri sada žele najmanje po diviziju NATO-a u svakoj od zemalja kao ozbiljni faktor odvraćanja.

To će najvjerovatnije biti vruća tema u Madridu.

4. Dozvola Finskoj i Švedskoj da se pridruže

Finska i Švedska, obje ozbiljno potresene potpunom ruskom invazijom na jednu suverenu zemlju, odlučile su da odbace neutralnost i pridruže se NATO-u.

Savez ih objeručke prihvata, ali nije sve baš tako jednostavno.

Turska, članica NATO od 1952. godine, sve do sada blokirala je njihovo pridruživanje, tvrdeći da obe ove nordijske zemlje pružaju utočište kurdskim separatistima koje Turska doživljava kao teroriste.

Ali Turska je sada pristala da podrži članstvo Švedske i Finske u alijansi.

Bez podrške Turske Švedska i Finska ne bi mogle da postanu članice alijanse.

Članstvo u NATO-u okončalo bi više od 200 godina švedske nesvrstanosti.

Rusija se oštro protivi pridruživanju dve države i koristila je širenje odbrambenog vojnog saveza Zapada kao jedan od razloga za rat u Ukrajini.

Ministri inostranih poslova Finske, Švedske i Turske potpisali su zajednički bezbjednosni pakt koji se bavi zabrinutošću Turske.

Šef NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da je Švedska pristala da pojača rad na turskim zahtjevima za ekstradiciju osumnjičenih ekstremista.

Dvije nordijske zemlje će takođe ukinuti ograničenja na prodaju oružja Turskoj, rekao je on.

Kancelarija turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana saopštila je da je Turska „dobila šta je htjela” od Švedske i Finske.

Jednom kad se ove dvije zemlje pridruže, Baltičko more praktično će postati „NATO jezero”, okruženo s osam zemalja članica i sa, na kraju, ujedinjenom vazdušnom odbranom i integrisanim raketnim sistemom.

Gledajući još više u budućnost, NATO će morati da se odluči da li ikada namjerava da primi nove članice kao što su Gruzija i Moldavija, sa svim pridruženim rizicima da će time dodatno isprovocirati Kremlj.

5. Naglo povećanje trošenja na odbranu

Trenutno su zemlje članice NATO u obavezi da troše 2 odsto godišnjeg BDP-a na odbranu, ali to ne čine sve.

Skorašnje cifre sa Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) pokazuju da, dok SAD na odbranu troše 3,5 odsto, a Velika Britanija 2,2 odsto, Njemačka troši svega 1,3 odsto, a Italija, Kanada, Španija i Holandija se nalaze dobrano ispod postavljenog cilja od 2 odsto.

Rusija troši 4,1 odsto BDP-a na odbranu.

Dok je Donald Tramp bio američki predsjednik, zaprijetio je da će povući Ameriku iz saveza ako druge zemlje članice ne ispune svoj dio obaveze.

To je imalo izvesnog efekta, ali je invazija na Ukrajinu imala većeg.

Samo tri dana otkako je otpočela invazija, Njemačka je najavila da će izdvojiti dodatnih 100 milijardi evra na odbranu i konačno povećati svoju kvotu iznad 2 odsto.

Ove nedjelje je šef NATO-a saopštio da je devet od 30 zemalja članica dostiglo ili premašilo cilj od 2 odsto, dok 19 ima jasne planove da to postigne do 2024. godine.

Cifra od dva odsto, izjavio je Jens Stoltenberg, „treba da bude donja, a ne gornja granica.”

Zapadni vojni šefovi i analitičari jednoglasni su u pozivima na hitno povećanje trošenja na odbranu ako žele da odvrate Rusiju od dalje agresije.

Ali stalna smanjenja budžeta za odbranu poslednjih decenija postavljaju pitanje da li NATO još ima dovoljnu masu da odvrati buduće napade Rusije.

Iako je nedavno pojačano trošenje Velike Britanije na odbranu, došlo je i do masovnih gubitaka u nabavkama.

Trenutna brojčano stanje britanske vojske je 82.000 vojnika, među kojima i one na obuci, ali poslije skorašnjih smanjenja očekuje se da će ta brojka spasti na 72.500.

Ono što još više brine je da su i Rusija i Kina ispred Zapada u razvoju hipersoničnih raketa koje mogu da putuju ka meti pet puta brže od zvuka i na nepredvidivoj putanji leta.

Sve se to dešava tokom drastičnog globalnog rasta cijene hrane i goriva, na repu pandemnije, tako da su budžeti već ionako tijesni.

Izdvajanje još novca na odbranu moglo bi da se pokaže nepopularnim kod kuće kad ima toliko drugih hitnih zahtjeva za trošenje države.

Ali vojni šefovi upozoravaju da ako NATO ne pojača bezbjednost sada, onda će cijena dalje ruske agresije u budućnosti biti nemjerljivo veća.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve