Piše: Jasmin Agić
Izvještaji sa fronta u Ukrajini nedvosmisleno govore kako je u posljednjih mjesec dana Rusija preuzela inicijativu na ratištu, a da ukrajinske oružane snage imaju sve više problema da održe visok nivo borbene spremnosti.
Da je situacija teška svjedoče i apeli ukrajinskih zvaničnika koji neprekidno ponavljaju da sve više osjete nedostatak adekvatne zapadne vojne pomoći.
Američki Institut za proučavanje rata ISW u jednoj od svojih nedavnih analiza ustvrdio je kako ruski borbeni avioni nastavljaju s relativno velikim brojem napada u Ukrajini, iako su najviši vojni i politički zvaničnici Ukrajine izvijestili kako je njihova zemlja uspjela oboriti nekoliko ruskih bombardera u posljednje vrijeme.
Onespokojavajuće je za Ukrajinu djelovala i informacija da je Rusija uspjela uništiti jedan HIMARS sistem koji je, prije neutralizacije, korišten u borbene svrhe. Na kraju izvještaja litvanske obavještajne službe govori se o tome da je Rusija u mogućnosti da nastavi vođenje rata još najmanje dvije godine i da je niz faktora doveo do toga da zemlja nije ekonomski pokleknula pod sankcijama zapada.
Pored toga u svom su izvještaju ustvrdile su i da Rusija uči na vojnim greškama koje je napravila u Ukrajini i prilagođava svoje oružane snage i vojne taktike novonastalim situacijama.
Zapad gubi interes za rat u Ukrajini
Analizirajući situaciju u Ukrajini, bivši ambasador Hrvatske u Rusiji Božo Kovačević primjećuje da Zapad, generalno, gubi interes za zbivanja na ukrajinskom ratištu. Ukrajinci očekuju obimniju pomoć koja izostaje, a razlozi za takvo ponašanje Zapada su mnogostruki i veoma složeni.
„Zapravo je izostala očekivana pomoć iz SAD-a zbog poznate situacije u Kongresu. To je djelomično nadomješteno finansijskom i materijalnom pomoći iz Evrope, ali to očito nije dovoljno. Sve to zajedno govori o smanjenom stupnju odlučnosti zapadnih političkih elita da i dalje ustraju na pomoći Ukrajini. To je uvjetovano njihovim razačarenjem zbog neuspjeha prošlogodišnje ukrajinske ofenzive i zbog neizvjesne perspektive”.
Ono što je sada svima postalo jasno, pojašnjava Kovačević, jeste da je očigledno Rusija spremna voditi dugogodišnji rat.
„Očito je da se Rusija priprema za dugotrajano ratovanje, a čini se da europske političke elite nisu za to osobito spremne. I to razlog nezadovoljavajućeg stanja na ukrajinskim ratištima. To su okolnosti u kojima se na predsjednika Zelenskog stvara veliki pritisak. Njemu su iz NATO-a poručili da će Ukrajina biti primljena u Alijansu nakon što se završi rat, a nije rečeno kakav bi trebao biti ishod tog rata. Istovremeno, i Europa i SAD poručuju da će pomagati Ukrajini dok god bude trebalo”.
Izostanak ekonomskog kolapsa Rusije
I to je jedno sasvim neodređeno političko obećanje, kaže Kovačević, jer u njemu mnoge stvari nisu do kraja precizno formulisane.
„Tko će odrediti kad ta pomoć više neće biti potrebna“, pita Kovačević. „S druge strane, izostanak ekonomskog kolapsa Ruske Federacije je na zapadu aktualizirao opravdanost te politike sankcija. A taj relativni ekonomski uspjeh Rusije Putina je učvrstio u njegovoj odluci da i dalje provodi takvu politiku. Dakle, sve zajedno to su okolnosti koje ne idu na ruku Ukrajini“.
Iako je uvjeren da se trenutno ne vode nikakvi „tajni pregovori“ sa Rusijom, jasno je da postoji očekivanje da se rat zaustavi, pa makar primirje bilo na štetu Ukrajine. Glavni problem u mogućim pregovorima, kaže Kovačević, je krut stav Rusije.
„Mislim da ne postoji tajni dogovor, ali mislim da u krugovima zapadnih političkih elita u sve većoj mjeri sazrijeva svijest o potrebi da se otvore pregovori. Problem je u tome što je ruska pozicija za pregovore potpuno neprihvatljiva i za Ukrajinu, i za Zapad“, kaže.
Ruska koncepcija od tri tačke
Ruska koncepcija svodi se na tri tačke od kojih neće odustati bez obzira kakva bila kontra ponuda, kaže Kovačević.
„To je denacifikacija, a to zapravo znači da Rusija ne priznaje niti jednu vlast u Ukrajini osim one koja je zapravo ruska marionetska vlast.
Druga točka je demilitarizacija, a to zapravo znači vojna kapitulacija Ukrajina.
I treća je neutralnost, što znači da bi NATO morao povući svoj poziv Ukrajini za članstvo. To su tri točke koje ni Zapad, ni Ukrajina ne mogu prihvatiti. Naravno, pretpostavlja se da sva okupirana područja Ukrajine ostaju pod ruskim suverenitetom“, zaključuje on.