Američki Pentagon je ove sedmice objavio kako će Ukrajini poslati municiju od osiromašenog uranijuma za probijanje oklopa u sklopu novog paketa pomoći, što je viši ruski zvaničnik nazvao „kriminalnim činom“, piše Reuters i u nastavku donosi više detalja o ovoj vrsti municije.
Šta je to?
Osiromašeni uranijum je gusti nusprodukt koji preostaje kada se uranijum obogaćuje za korištenje u nuklearnim reaktorima ili za proizvodnju nuklearnog oružja. On je i dalje radioaktivan, ali sadržava daleko manje izotopa U-235 i U-234, daleko manje od količina u prirodnoj rudi uranijuma, što umanjuje njegovu radioaktivnost.
Ovaj materijal se koristi za oružje upravo zbog svoje velike gustoće, zbog činjenice da se samozapaljuje pri visokim temperaturama i pritiscima i zbog toga što postaje oštriji pri probijanju oklopa, objašnjavaju iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).
„Kada osiromašeni uranijum pogodi metu, dolazi do dramatičnog povećanja njegove površinske temperature. Po probijanju oklopa ciljanog vozila, veći fragmenti ‘žvaću’ sve što je unutra, a pirofornost uranijuma povećava prilike da će gorivo ili municija u vozilu eksplodirati“, navode iz Muzeja radijacije i radioaktivnosti univerziteta Oak Ridge iz američkog Tennesseeja.
U prevodu, kada takva municija pogodi tenkovski oklop, u djeliću sekunde ga probija prije nego eksplodira u plamteći oblak prašine i metala, a ogromne temperature dovode do eksplozije goriva i municije u tenku.
Ko ga posjeduje?
Prema podacima Međunarodne koalicije za zabranu oružja od uranijuma, ovu municiju (koja nije klasificirana kao nuklearno oružje) proizvode Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Rusija, Kina, Francuska i Pakistan.
Iz Koalicije dodaju kako postoje podaci da još 14 država svijeta ima ovu municiju u skladištu.
Koje su opasnosti?
Postoje mnoge studije, kao i kontroverze, o efektima izloženosti oružju od osiromašenog uranijuma, naročito na borbenim linijama gdje se takva municija koristila, poput Zalivskog rata (1990-1991) i NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, piše Reuters.
Približno 340 tona osiromašenog uranijuma je korišteno u municiji tokom Zalivskog rata 1991. godine, dok je na Balkanu iskorišteno 11 tona tog materijala, navode iz Royal Society, udruženja naučnika iz Londona.
Opasno je progutati ili udahnuti određene količine uranijuma, čak i osiromašenog, jer izaziva probleme bubrega i povećava opasnost od nastanka raznih oblika tumora.
Protivnici ovog naoružanja, poput Međunarodne koalicije za zabranu oružja od uranijuma, navode kako se prašina nastala korištenjem tog oružja može udahnuti, dok ona municija koja promaši metu može zatrovati vode i tlo.
Velika Britanija, koja je u martu objavila kako će takvu municiju poslati Ukrajini, navodi u uputama kako je teško udahnuti tolike količine prašine od osiromašenog uranijuma kako bi došlo do povrede.
Šta nauka kaže?
U izvještaju Royal Societyja iz 2002. se navodi kako su rizici za bubrege i druge organe od korišćenja municije od osiromašenog uranijuma jako slabi za većinu vojnika na frontu, kao i za one koji žive u zoni sukoba, piše Reuters.
„U ekstremnim uslovima i pod pretpostavkama najgoreg mogućeg razvoja situacije, vojnici u čijem tijelu završe veće količine prašine mogu imati problema sa bubrezima i plućima. Kontaminacija okoline može biti jako promjenjiva, ali u većini slučajeva opasnost od povezanih bolesti je jako niska. U najgorem slučaju, visoki lokalni nivoi uranijuma mogu se pojaviti u hrani, vodi i uticati na bubrege“, pišu iz Royal Societyja.
Iz IAEA navode kako je manji broj veterana iz Zalivskog rata imao u tijelu fragmente od osiromašenog uranijuma koji se nijesu mogli ukloniti operacijama, što je dovelo do velike količine ovog materijala u urinu, ali bez drugih zdravstvenih poteškoća.
Studije navode kako je primjetan „mali (ali ne statistički značajan) porast stope smrtnosti kod veterana, ali se on više povezuje sa nezgodama nego sa bolestima“, navode iz IAEA i dodaju: „Ovo se ne može povezati sa izloženosti osiromašenom uranijumu“.
U izvještaju Programa za okolinu UN-a o uticaju osiromašenog uranijuma u Srbiji i Crnoj Gori se navodi kako „nema značajne, raširene kontaminacije“. Neki političari iz Srbije osporavaju ovo i navode kako je prijavljen određen broj smrtnih slučajeva usljed malignih tumora.
Šta Rusija kaže?
Ponovivši ranija upozorenja Moskve, zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov je kazao kako slanjem takve municije Washington izaziva eskalaciju ukrajinskog sukoba, navodi Reuters.
„Ovo nije samo korak u eskalaciji, već pokazatelj nevjerovatnog ignorisanja Washingtona za posljedice po okolinu kada se koristi ovakva municija na frontu. Ovo je, zapravo, kriminalan čin“, prenio je TASS riječi Rjabkova.
Sva im pamet u topuzinu