Piše: Jasmin Agić
Kada je nedavno ugledni američki dnevni list The New York Times pisao kako ruski predsjednik Vladimir Putin diplomatskim putem nastoji „isposlovati“ primirje u Ukrajini postalo je jasno da se situacija u toj zemlji promijenila. Ali, ne na način kako je zapad očekivao, jer je postalo i više nego bjelodano da je proljetno – ljetna ukrajinska kontraofanziva doživjela fijasko.
Pored toga, očigledno je i da zapad nije uspio slomiti Rusiju ekonomskim sankcijama baš kao što nije uspio pokušaj totalne ruske izolacije u svijetu.
Prema pisanju lista, Putin je poruku „poslao“ posredstvom dvojice bivših visokih zvaničnika bliskih Kremlju.
Iz poruka se jasno vidi, piše dalje list, kako je ruski predsjednik spreman na prekid agresije ukoliko zapad osigura garancije za teritorijalni status quo.
Kako piše list, Putin je u ovom trenutku zadovoljan veličinom teritorija koji je vojska okupirala u Ukrajini. Doduše, sagovornici The New York Timesa, a svi redom dobro upoznati sa političkim ponašanjem Vladimira Putina, naglašavaju da bi se ruski predsjednik mogao predomisliti u slučaju da ruska vojska ostvari novi zamah na ratištu.
Putinova moć
Ruska ponuda nije nikakva slučajnost, ili izraz slabosti Vladimira Putina nego upravo suprotno, ona održava moć kojom ruski predsjednik raspolaže naročito nakon uspješno osujećene pobune Jevgenija Prigožina, čija je akcija bila direktan izazov njegovoj vladavini, pojašnjava bivši ambasador Hrvatske u Moskvi Božo Kovačević.
„Ja mislim da ta ruska ponuda ponajprije govori o samouvjerenosti koju je Putin stekao i to najviše iz sljedećih razloga. Prvo stabilizirao je vlastiti režim nakon Prigožinove pobune, drugo ukrajinska ofenziva nije uspjela i treće zbog neuspjeha te ofenzive zapad se koleba u vezi sa daljnjom podrškom Ukrajini, a to kolebanje pojačano je neizvjesnošću u vezi sa rezultatom američkih predsjedničkih izbora“, kaže Kovačević.
Putinova ponuda zapadu podrazumijeva priznavanje ruskih teritorijalnih osvajanja, a osim toga, kaže Kovačević, ruski predsjednik ima zahtjeve usmjerene direktno prema Ukrajini.
„To su tri zahtjeva. Jedan je denacifikacija, a to ako analizirate sadržaj onoga što Putin govori, zapravo znači smjenu ne samo vlati predsjednika Zelenskog nego i nepriznavanje rezultata demokratskih izbora u Ukrajini. Drugo – demilitarizacija, što se svodi na zahtjeva za bezuvjetnom kapitulacijom ukrajinske vojske i treće neutralnost, što znači Putin želi pregovarati o tome da Ukrajina ne bi mogla ući u NATO, a NATO je obećao da će primiti Ukrajinu nakon završetka rata“, kaže Kovačević.
Kovačević smatra da sudbina ruskog prijedloga i svih sličnih ruskih prijedloga, koji mogu doći u budućnosti najviše zavisi od jedne stvari; pobjednika predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sve će zavisiti od čovjeka u Bijeloj kući
“Aktualna ukrajinska vlada sasvim sigurno ne može prihvatiti taj prijedlog. Što se tiče zapada deklarativno Evropska unija će sigurno uvijek biti protiv, ali Evropska unija zapravo ne može presudno utjecati na vojna zbivanja u Ukrajini. Najviše će stav kolektivnog zapada ovisiti o izborima u Americi i ako bude nova republikanska administracija i po stajalištu te administracije predsjednik Trump će biti sigurno spreman pregovarati sa Putinom i vršiti pritisak na Ukrajinu da prihvati ono što Amerika i Rusija dogovore“, pojašnjava Kovačević.
To, naravo, ne mora značiti da će zapad prihvatiti sve ovo što Rusija i na čemu insistira, u svojim prijedlozima, dodaje svjestan da sudbina rata sada u mnogome zavisi i od odnosa geopolitičke moći i čovjeka koji će biti izabran za glavnu osobu Bijele kuće.
Kada govori o mogućoj dužini rata Kovačević kaže da može trajati i duže od godinu dana i da čak i izbor Trumpa u Bijelu kuću ne znači nužno trenutni prekid vojnih dejstava.
Status quo odgovara Rusiji
„Moglo bi to trajati znatno duže od godine dana jer trenutno stanje na terenu, to je status quo koji Rusiji odgovara. Može se i promijeniti. Znamo da Ukrajina unatoč tome što je vojno inferiorna ipak je u stanju izvesti napade u dubini ruskog teritorija, što zapravo znači da prilike i nisu tako povoljne za Rusiju, kako to Putin predstavlja“, kaže.
Nekoliko stvari se ključno poslagalo Putinu u korist ali šta će se desiti u budućnosti to ćemo trebati pričekati da vidimo poručuje Kovačević.
„Ali, trenutno raspoloženje na zapadu je obilježeno frustracijom zbog neuspjeha ukrajinske ofenzive i neodlučnošću, a Putin osokoljen stabilizacijom svog režima preuzima inicijativu. Mislim da ipak treba pričekati još neko vrijeme da bismo s nekom većom sigurnošću mogli predviđati budućnost“, zaključuje.