Italijanska premijerka Đorđa Meloni nastoji da pojača već jake energetske veze s Alžirom da bi Italija zamijenila gas iz Rusije, što je fokus njene dvodnevne posjete toj sjevernoafričkoj zemlji od danas.
Ruski rat u Ukrajini koji je poremetio globalnu stratešku i ekonomsku dinamiku, dao je novu i hitnu dimenziju vezama Alžira i Rima, dugo zavisnog od goriva iz Rusije. Druge zemlje Evropske unije takođe rade na nalaženju zamjene za ruske izvore.
Italija i gasom bogati Alžir žele da se nadograde prošlogodišnje uspješne inicijative tadašnjeg premijera Marija Dragija da Alžir poveća snabdijevanje Italije gasom, rekao je jedan alžirski diplomata.
„Želimo da Italija postane evropsko čvorište za alžirski gas, raskrsnica za druge zemlje EU“, rekao je ambasador Alžira u Rimu Abdelkrim Tuarija u intervjuu rimskom dnevniku „Il Mesađero“, objavljenom u subotu.
Alžir je zamijenio Rusiju kao snabdjevač Italije „broj 1“ prirodnim gasom kojeg šalje Transmediteranskim gasovodom.
Inicijalni sporazum koji je Dragi zaključio prošle godine, dodao je devet milijardi kubnih metara gasa do 2023-2024, bjavila je tada italijanska energetska kompanija „Eni“. Nekoliko mjeseci kasnije, u julu, zaključen je sporazum od četiri milijarde dolara kompanija „Eni“, „Oksidental“ (Occidental) i „Total“.
Očekuje se da će se Meloni sastati sa predsjednikom Alžira Abdelmadžidom Tebuneom i s premijerom Ajmenom Benabderahmanom, a u njenoj delegaciji je i izvršni direktor „Enija“ Klaudio Deskalci.
„Danas smo vodeći energetski partner Italije“, rekao je ambasador Tuarija, „ali cilj nam je veći od toga“.
Tuarija, alžirski ambasador, rekao je da italijanski „Eni“ i alžirska naftna kompanija „Sonatrak“ (Sonatrach) planiraju i traganje za naftom i gasom u južnoj Sahari.
Meloni će tokom posjete razgovarati i o brodogradnji, auto-industriji, „startapima“.
Vjerovatno će na dnevnom redu biti i pitanja imigracije i migranata, bitna evropskoj krajnjoj desnici kojoj pripada i kaliciona Vlada Italije, na vlasti od septembarskih izbora.
Italija je magnet za migrante koji bježe od siromaštva, rata i drugih nevolja u svojim matičnim zemljama, a među njima su i Sjevernoafrikanci, mnogi iz Tunisa i Alžira.