Obračuni bandi zadnjih su godina eskalirali i događaju se širom Švedske. Vlasti teško obuzdavaju nasilje koje podsjeća na rat i pretvorilo se u jednu od glavnih tema koje brinu birače pred sjutrašnje opšte izbore.
„Ovo je moj sin, Marli, kada je imao 19 godina”, rekla je Marita Ogilvie za AFP, držeći uokvirenu fotografiju nasmiješenog mladića, jednu od mnogih koje krase zidove njenog stana u Štokholmu.
„Pogođen je u glavu dok je sjedio u automobilu s prijateljem”, rekla je 51-godišnja Marita.
Ubistvo, koje se dogodilo 24. marta 2015. kod stanice podzemne željeznice Varbi, u siromašnom betonskom predgrađu jugozapadno od grada, nikada nije riješeno i slučaj je zatvoren 10 mjeseci poslije.
Ubistva poput tog obično su, po policijskim tvrdnjama, obračuni suparničkih bandi koje često kontrolišu imigrantski klanovi i sve se češće događaju na javnim mjestima usred bijela dana.
Nasilje se prije svega pripisuje obračunima zbog droge i tržišta oružja te ličnim osvetama.
Toliko je eskaliralo da se Švedska, jedna od najbogatijih i socijalno pravednih zemalja na svijetu, sada nalazi na vrhu evropskih rang listi po ubistvima.
Od uporedivih zemalja više je ubijenih samo u Hrvatskoj
Po izvještaju koje je prošle godine objavilo švedsko Nacionalno vijeće za prevenciju kriminala, od 22 zemlje s uporedivim podacima samo je u Hrvatskoj bilo više ubistava po broju stanovnika, i nijedna druga zemlja nije imala veći porast ubistava od Švedske u zadnjih deset godina.
Uprkos raznim mjerama koje je uvela švedska socijaldemokratska vlada u cilju obračuna s bandama, uključujući strože kazne zatvora i povećanje policijskih resursa, broj ubijenih i povrijeđenih i dalje raste.
Od 1. januara ove godine u Švedskoj je vatrenim oružjem ubijeno 48 osoba, troje više nego cijele 2021. godine.
Česti su i bombaški napadi na kuće i automobile.
Prvi put kriminal je potisnuo uobičajena socijalna pitanja kao što su zdravstvo i obrazovanje i birači ga navode kao jedan od glavnih razloga za zabrinutost pred sjutrašnje izbore.
I dok je nasilje nekad bilo ograničeno na mjesta na koja su zalazili kriminalci, sada se proširilo na javne prostore, izazvavši zabrinutost među običnim Šveđanima, čija je zemlja dugo bila na glasu kao sigurna i mirna.
U trgovačkom centru Emporiji u Malmeu, trećem najvećem gradu u zemlji, 19. avgusta ubijen je 31-godišnjak identifikovan kao vođa bande, nekoliko mjeseci nakon što mu je ubijen brat.
Policija je zbog ubistva uhitila 15-godišnjaka.
Nedjelju dana kasnije, mlada žena i njen sin ranjeni su zalutalim mecima dok su se igrali u parku u Eskilstuni, mirnom gradu sa 67.000 stanovnika zapadno od Stokholma.
Desna opozicija, predvođena konzervativnom Umjerenom strankom i krajnje desnim Švedskim demokratama, koji se nadaju preoteti vlast socijaldemokratima, obećala je da će ponovno uvesti „zakon i red”.
Braneći ljevicu od optužbi da je preblaga, premijerka Magdalena Anderson obećala je „nacionalnu ofanzivu” protiv te pošasti koja je „prijetnja svim Šveđanima”.
Premijerka tvrdi da su eskalirajući podaci o kriminalu posljedica pojave „paralelnih društava” nakon „previše imigracije i premalo integracije”.
Jakob Fraiman, bivši gangster koji sada pomaže drugim kriminalcima da se ostave takva života, rekao je da je čak i on šokiran razmjerama nasilja.
„Ja sam druga generacija, i mi smo naravno imali oružje. Ali nije se često događalo da moraš nekoga ubiti”, rekao je za AFP u Sodertaljeu, industrijskom gradu južno od Stokholma s velikom populacijom imigranata.
„Obično bismo upucali nekoga u noge. Sada im se govori da pucaju u glavu”, rekao je.
U policijskoj stanici u Rinkebiju, jednom od siromašnih predgrađa Stokholma, 26-godišnji policajac Michael Cojocaru rekao je da on i njegove kolege tokom obilazaka redovno nailaze na brutalno nasilje koje podsjeća na rat i često zaplijene jurišno oružje, granate i eksplozive.
„Možete vidjeti rane, ljude ranjene puškama AK47, ubodene nožem, ljude s ratnim ranama”, rekao je.
„Kao u nekom posve drukčijem društvu… nekoj drugoj Švedskoj”.
Stručnjaci pripisuju eskalaciju nasilja nizu faktora, uključujući segregaciju, integraciju i ekonomske probleme imigranata te velikom crnom tržištu oružja.
Regrutovanje tinejdžera u kriminalne bande, kojima se ne sudi kao odraslima ako budu uhvaćeni, takođe je velik razlog za zabrinutost.
Sedam godina poslije, Marita Ogilvie još ne može shvatiti zašto joj je sin ubijen. „Bio je normalno dijete”.
„Ne znam što se dogodilo s našim društvom. Ne znam kako su izgubili kontrolu nad nekim područjima, ali jesu”, rekla je.
„I postaje sve gore”.