Ruska zastava je na pola koplja, buket cvijeća je u bijeloj i plavoj boji, bojama izraelske zastave. Ruskinje i Rusi dolaze pred izraelsku ambasadu u Moskvi kako bi izrazili saučešće sa žrtvama Hamasovog napada na Izrael. Policajci provjeravaju njihova dokumenta. Nema incidenata, sve je mirno. Slično kao što je mirno i pred palestinskim predstavništvom u glavnom gradu Rusije, piše DW.
Rusija tradicionalno njeguje dobre odnose da objema stranama, i sa Izraelom i sa Palestincima, ali je istovremeno i distancirana od obeju strana, konstatuje za DW ruski stručnjak za Bliski istok Ruslan Sulejmanov, koji živi u Azerbejdžanu. „Ti odnosi još uvijek djelimično počivaju na povjerenju, čak i nakon što je Rusija napala Ukrajinu, a odnos prema Izraelu djelimično se pogoršao.“
U vezi s tim, Sulejmanov podsjeća na izjavu ruskog ministra spoljnih poslova iz maja 2022. Sergeja Lavrova koji je tada, misleći na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, izjavio da su „najrevnosnije antisemite“ sami Jevreji. Izraelska vlada je osudila Lavrovljevu izjavu, a tadašnji ministar spoljnih poslova Jair Lapid ocijenio je da je to „neoprostiva, skandalozna izjava“ i „strašna istorijska greška“. Ali, nakon toga se nije dogodilo ništa „nepopravljivo“, zaključuje Sulejmanov.
Intenzivirani kontakti s Hamasom
Isto važi i za odnos Kremlja sa Hamasom koji EU, SAD i Izrael smatraju terorističkom organizacijom.
„Ti kontakti su se u posljednje vrijeme dodatno intenzivirali. Predstavnici Hamasa su sve češće dolazili u Moskvu, posljednji put u martu ove godine, kaže Sulejmanov. Taj stručnjak ne vjeruje da je Kremlj bio obavješten o planiranom velikom napadu radikalno-islamskog Hamasa na Izrael.
„Čak je i izraelska vojna obavještajna služba bila potpuno iznenađena.“ Mogućnost takvog scenarija se, istina, nije načelno isključivala ni u Moskvi, ali niko nije očekivao ovakve razmjere, kaže ruski stručnjak za Bliski istok.
Slično stvari vidi i moskovska politikološkinja Jelena Suponina. Rukovodstvo u Kremlju ništa nije znalo, sigurna je. U razgovoru za DW ona kaže da sumnja da je Rusija mogla išta bitno da doprinese da se tako napad spriječi.
Razlog za to je činjenica da Kremlj trenutno ima druge prioritete – Ukrajinu, naime. Osim toga, Saponina pretpostavlja da se Moskva trenutno trudi da se po tom pitanju koordinira sa svojim arapskim partnerima, prije svih sa Egiptom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom i Iranom. Pritom Rusija neće stati ni na jednu stranu i založiće se protiv „terorističkih aktivnosti“.
Zvanična Moskva je zaista osudila aktuelnu eskalaciju u sukobu između Palestinaca i Izraelaca. Rusko Ministarstvo spoljnih poslova ocijenilo je da je to „rezultat vrzinog kola nasilja“ i zahtjevalo uzdržanost. Ruski propagandisti, koji o tome raspravljaju u medijima odanim Kremlju, u suštini zastupaju tri glavne teze: da su do eskalacije dovele greške Zapada, da su ratovi postali normalnost, kao i da će se Rusi, koji su (zbog rata protiv Ukrajine) otišli u Izrael, sada vratiti u Rusiju.
Pripisivanje krivice „ludacima“ na Zapadu
Tezu da je Zapad, a prije svega SAD, krive za napade Hamasa, prije svih rado koristi bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev, danas šef ruskog Savjeta za nacionalnu bezbjednost. Na svom profilu na Telegramu on je SAD označio kao „ključnog igrača“. Pritom Medvedev pravi geopolitičku vezu s ruskim ratom protiv Ukrajine. Sukob na Bliskom istoku je, kaže, upravo ono „čime bi Vašington i njegovi saveznici trebalo više da se bave“. Umjesto toga „ludaci“ iz Vašingtona su se „umiješali kod nas tako što pomažu neonacistima i izazivaju sukob dva naroda (Rusa i Ukrajinaca, prim.ur.) koji su bliski jedan drugom“, kaže Medvedev.
Stručnjak za Bliski istok Ruslan Sulejmanov riječi Medvedeva ne uzima ozbiljno.
„On je tako daleko od stvarnosti, on već odavno nema nikakvog uticaja“, kaže Sulejmanov. Ipak, Medvedev zastupa mišljenje Kremlja da je Zapad isprovocirao takve konflikte. Ali, to je čista teorija zavjere, jer palestinsko-izraelski sukob ima u stvarnosti potpuno druge razloge, kaže on.
Sulejmanov smatra da Kremlj profitira od eskalacije nasilja na Bliskom istoku.
„Napad u najmanju ruku skreće pažnju s onoga što ruska vojska radi u Ukrajini.“ Sve drugo je za njega propaganda za unutrašnju rusku upotrebu. Pritom većinu Rusa sukob Palestinaca i Izraelaca ne interesuje. On je predaleko od njih i previše je komplikovan, smatra stručnjak za Bliski istok.
To možda važi za većinu, ali ne za sve. Inače ne bi pred izraelskom ambasadom u Moskvi ljudi polagali cvijeće, niti bi tamo stajala žena s plakatom na kojem piše „Ne teroru“. Ali, prema navodima medija, ona tamo nije dugo bila. Policija ju je uhapsila.