Vladimir Putin je više puta govorio o pobuni Jevgenija Prigožina i njegove grupe Vagner i svaki put bi se zahvalio organima bezbjednosti koji su prema njemu odlučno djelovali i spriječili građanski rat. Ako je to tako, piše Dojče vele, kako su onda pripadnici Vagnera preuzeli kontrolu glavnog štaba rostovske vojne oblasti, kako su zauzeli vojni aerodrom Milerovo i kako su mogli da u koloni voze skoro do Moskve? Da li je Prigožin imao pomagače u vojsci?
Ko je pomogao Prigožinu?
„Pitanje kolaboracije je svakako otvoreno. Vagnerovci su u svom konvoju imali teško naoružanje ruske armije, koje im je ona stavila na raspolaganje, a oni su na osnovu obuke, logistike, snabdijevanja i tehničkog održavanja bili upućeni na armiju“, kaže Gustav Gresel, stručnjak za vojna pitanja Evropskog savjeta za inostrane odnose (ECFR).
On smatra da nije vjerovatno da niko u ruskoj vojsci nije znao za pobunu, jer su pripadnici Vagnera i poslije povlačenja sa fronta raspolagali oružjem ruske armije koje je i dalje bilo servisirano, dijelom baš u vojnim ustanovama, i koje je upotrebljeno za marš na Moskvu.
„Konvoj je prošao kroz Rostov i Voronjež, gradove s jakim vojnim garnizonima. Tamo se obučavaju i redovne vojne jedinice i trupe koje prije odlaska u Ukrajinu dobijaju finalnu obuku. Da se među njima nije našao niko ko bi se suprotstavio pripadnicima Vagnera, jeste veoma, veoma čudno“, kaže taj stručnjak.
Šta je znao Surovikin?
„Njujork tajms“ je privukao međunarodnu pažnju svojim člankom od 27. juna u kojem se tvrdi, pozivajući se na izvore iz američkih obavještajnih krugova, da je general Sergej Surovikin kao i neki drugi visoki ruski oficiri, mogao znati šta namjerava Prigožin. Surovikin je od oktobra 2022. do januara 2023. bio zapovjednik ruskih trupa u Ukrajini. Potom je na njegovo mjesto došao general Valerij Gerasimov, a Surovikin je postao njegov zamjenik. Prema pisanju njujorškog lista, američki obavještajci pokušavaju da saznaju da li je Surovikin možda i učestvovao u Prigožinovom planiranju pobune.
Ipak, stručnjaci su skeptični prema tim tvrdnjama. „Surovikin je trenutno komandant vazdušnih snaga, a one su bile jedine koje su se suprotstavile Vagneru, napadajući ih iz vazduha. To baš i ne ide uz sliku izdajnika“, kaže Gustav Gresel. On dodaje da nije dovoljno za sumnju to što Surovikin nema visoko mišljenje o Gerasimovu, koji ga je potisnuo sa čela „specijalne operacije“, kako Kremlj naziva rat u Ukrajini. Surovikin je često protivrječio Putinu, prije svega kada se radi o povlačenju iz Hersona, koje je Putin odbijao.
Britanski ekspert za Rusiju Mark Galeoti je na Tviteru, kao i mnogi drugi, ukazao na to da je Surovikin prvi javno apelovao na Prigožina da zaustavi pobunu. „Dao je jasnu izjavu u kojoj se, suprotno od prvobitnih sumnji, pokazao kao lojalan Kremlju“, ukazao je Galeoti. On smatra da bi to moglo pomoći Surovikinu da se „opere“ i da ponovo postane kandidat za šefa „specijalne operacije“ ili čak za mjesto načelnika generalštaba. „Naglašavam da je to samo nagađanje, ali sumnjičenje za saodgovornost za Prigožinovu ’izdaju’, da upotrebim Putinov izraz, mogao bi biti vješt manevar da bi se spriječio povratak Surovikina“, smatra Galeoti. Jačanje njegove pozicije bilo bi „loša vijest za Ukrajinu“, smatra taj stručnjak.
Loša organizacija pobune ili pravovremeno sprečavanje?
Prema tome kako je pobuna proticala, mnogo toga govori protiv teze da je neko iz vojnog vrha kao Surovikin učestvovao u tome. U to je uvjerena Tatjana Stanovaja sa berlinskog Karnegijevog centra za Rusiju i Evroaziju. Ona smatra da je Prigožin htio da prinudi Putina da posveti pažnju Vagneru i da ga brani. Dodaje da nije bilo normalne pripreme, i nije se znalo da je put do Moskve otvoren i da će voditi u sigurnu smrt. Stanovaja ne isključuje da je Surovikin znao za planove. „Ali, u pravom trenutku je stao na stranu države“, ocijenila je ekspertkinja na Telegramu.
Stanovaja, koja je pokrenula i svoju firmu za političku analizu „R.Politik“ kaže da je odavno poznato da je rusko vojno rukovodstvo podijeljeno na dva tabora – u jednom su Šojgu i Gerasimov, a u drugom Surovikin. Pritom se prema njoj ne radi o borbi za moć, već o shvatanju načina borbe u Ukrajini i o odnosu prema privatnim armijama. Surovikin je, za razliku od Šojgua i Gerasimova, makar imao poslovni odnos sa Prigožinom, pa je čak važio i kao posrednik. Početkom maja je učestvovao u otklanjanju nedostatka municije kod Vagnera. „Ta uloga je bez sumnje bila dogovorena s Putinom“, kaže Stanovaja.
„Vol strit džornal“ izvijestio je 28. juna, pozivajući se na zapadne obavještajne službe, da je Vagner najprije želio da u glavnom štabu u Rostovu zarobi Šojgua i Gerasimova. Ali, za taj plan je, prema američkim novinarima, saznala ruska obavještajna služba FSB, pa su pripadnici Vagnera onda morali da improvizuju. Jevgenij Prigožin je prema pisanju američkog lista planove o pobuni povjerio nizu visokih oficira, pa možda i Surovikinu. Međutim, nije jasno ko je te informacije proslijedio ruskim obavještajcima.
„Čistke“ u ruskoj armiji
Nejasno je kako će se Surovikinova bliskost sa Vagnerom odraziti na njegovu sudbinu. Centar „Dosije“, nekomercijalni projekat Mihaila Hodorkovskog, 28. juna je objavio da je Surovikin još od 2017. počasni član Vagnera. Čak se navodi i generalov članski broj: M-3744. Glasine da je Surovikin pod sumnjom pojačale su se zbog toga što se od pobune nije pojavio u javnosti.
Izvještači bliski Kremlju govore o nepovjerenju koje se širi vojskom. Telegram kanal „Ribar“ piše o tome: „Danima se inspektori i predstavnici federalne službe nadzora bave i rukovodstvom vojnih kontrolnih organa kao i zapovjednicima jedinica“. Prema različitim izvorima „čistke“ ne pogađaju samo armijsko rukovodstvo, već i niže oficire i vojnike.
„Vjerujem da je Prigožin imao simpatizere u armiji. Ipak, bilo bi tačnije da ih označimo kao nezadovoljnike Šojguom i Putinom. Ali, može li se, ako se hoće, od simpatizera napraviti zavjerenik i takve upotrebiti za čistke“, pita se politikološkinja Tatjana Stanovaja. Ona procjenjuje da prije svega ministar odbrane Šojgu želi da iskoristi priliku za „čistke“ kako bi učvrstio svoju poziciju. „Imam jak predosjećaj da bi Šojgu mogao da bude glavni profiter u ovoj priči. Putin je, nakon što se otarasio Prigožina, dobio jaku ’vakcinu’ protiv privatnih armija, kao protiv kuge. Sada može da se pozabavi sopstvenom armijom“, kaže Stanovaja.