Povećane vojne sposobnosti Kine posljednjih godina, zajedno s čestim vojnim vježbama u blizini Tajvana, povećavaju zabrinutost zbog vojne invazije. Nekada rijetki činovi, provokativno djelovanje kao što je ulazak Kine u identifikacijsku zonu protivvazdušne odbrane Tajvana sada se često dešavaju, dijelom kako bi se tajvanski zvaničnici prisilili na politike koje više pogoduju Kini, piše Timothy S. Rich u članku objavljenom na The National Interestu.
Rat je i dalje malo vjerovatna opcija, s manje od četvrtine stručnjaka za međunarodne odnose anketiranih ranije ove godine, koji očekuju rat preko Tajvanskog moreuza. To što Sjedinjene Američke Države ostaju ključni odbrambeni partner Tajvana vjerovatno smanjuje povjerenje Kine u takvu invaziju, a kineski ministar odbrane Li Shangfu je kazao da bi rat s Amerikom bio „nepodnošljiva katastrofa“ za svijet.
Međutim, vjeruje li tajvanska javnost da je SAD posvećen odbrani Tajvana? U jednoj krajnosti, pretjerano samopouzdana javnost može se usprotiviti povećanju potrošnje na odbranu ili vojne reforme zbog uvjerenja da će te nedostatke pokriti Washington. U međuvremenu, javnost koja uopšte nema povjerenja može smatrati da su joj opcije ograničene na povećanje potrošnje na odbranu, u kojoj ne može očekivati da će se moći mjeriti s Kinom ili naći način da je umiri.
Nekoliko faktora
Nekoliko faktora vjerovatno vodi do tajvanske javnosti koja ima povjerenja, piše Rich. Ipak, SAD ima dugu istoriju pružanja pomoći tajvanskim odbrambenim sposobnostima, čak i nakon ukidanja Ugovora o međusobnoj odbrani iz 1979, pošto je Zakon o odnosima s Tajvanom (TRA) osigurao okvir za kontinuiranu prodaju oružja i vojni trening. Tajvan ostaje strateški značajan kao barijera za kinesko pomorsko širenje u ključne pomorske puteve i njegova odbrana služi kao sredstvo odvraćanja protiv kineske agresije na drugim lokacijama. Štaviše, ne samo da je svaki predsjednik obećao podršku Tajvanu od donošenja TRA već postoji i široki dvostranački konsenzus uz američku javnost koja izgleda sve više naklonjena naporima da se ojačaju odbrambeni kapaciteti Tajvana, piše Rich.
Međutim, postoji mnogo razloga da Tajvanci budu manje optimistični. SAD namjerno održava politiku strateške neodređenosti kada je riječ o američkoj posvećenosti Tajvanu dijelom kako bi odvratio postupke s obje strane moreuza, koje bi promijenile status quo.
Uprkos vjerovanju da je predsjednik Joe Biden signalizirao promjenu politike s čvršćom posvećenošću odbrani Tajvana, zvaničnici iz Bijele kuće nisu jasno iskazali takvu namjeru niti su kritike strateške dvosmislenosti, uključujući sugestije da je politika „prošla svojim tokom“ i da ne uspijeva obuzdati Kinu, dovele do njene revizije.
Isto tako, navodi se u članku The National Interesta, sve i da su Bidenova administracija i članovi Kongresa bili iskreni u svojim izjavama o odbrani Tajvana, potencijalna cijena oružanog sukoba s Kinom bila bi znatna, posebno nakon što je Peking decenijama ulagao u modernizaciju vojske, čineći bilo kakvu intervenciju u ime Tajvana osim prodaje oružja mnogo težom. Simulacije Centra za strateške i međunarodne studije otkrile su da je SAD u stanju odbraniti Tajvan, ali s desecima hiljada američkih žrtava i povezanih gubitaka opreme, otvarajući pitanja – jesu li Washington i šira američka javnost spremni za takvu obavezu. S tim u vezi, dok SAD u više navrata spominje posvećenost Tajvanu, gdje se to nalazi unutar širih prioriteta američke vanjske politike manje je jasno.
Mišljenje Tajvanaca
Kako bih identifikovao probleme koji muče tajvansku javnost, anketirao sam 1.105 Tajvanaca putem ankete na internetu provedene od 25. maja do 5. juna, koristeći kvotno uzorkovanje za dob, rod i regiju. Pitao sam ispitanike: „Koliko ste uvjereni da bi SAD branio Tajvan ukoliko bi Kina pokrenula rat protiv Tajvana?“
Sveukupno, samo 35,47 posto ispitanika je kazalo da su veoma uvjereni u američku odbrambenu posvećenost, piše Rich. Međutim, povjerenje se uglavnom dijeli po stranačkoj liniji, sa 73,65 posto pristalica vladajuće Demokratske progresivne stranke (DPP) koji su veoma uvjereni, u poređenju sa svega 15 posto i 18,98 posto pristalica dvije glavne opozicijske stranke, Kuomintanga (KMT) i Tajvanske narodne stranke (TPP). Dodatne analize su otkrile da, uprkos pretpostavkama o suprotnom, zabrinutost zbog potencijalne kineske invazije ne odgovara nivoima povjerenja, dok stranačke podjele ostaju statistički značajne nakon kontrole starosti, spola, prihoda, obrazovanja i općih pogleda na SAD i Kinu. Rezultati sugerišu da, uprkos jačanju neformalnih odnosa, uključujući „sveobuhvatni trgovinski sporazum“ od 1979. i ponavljanje posvećenosti odbrani koju provodi Bidenova administracija, tajvanska javnost ostaje skeptična kada je riječ o posvećenosti.
Jedna interpretacija dvostranačkog razilaženja bi sugerisala da se baza DPP-a, koja djelimično reaguje na elitne signale stranačkih dužnosnika, bavi pozitivnim razmišljanjem, pretjerano uvjerena u dubinu američkih defanzivnih obaveza i apel da se zaštite demokratije u svjetlu nedavnih napora da se ojačaju bilateralne veze. Druga interpretacija bi sugerisala da će pristalice KMT-a i TPP-a vjerovatnije gledati na američke obaveze kao na jeftinu priču, ma koliko dobronamjernu, u nedostatku nastalih političkih i ekonomskih troškova za odbranu Tajvana i da SAD, djelujući u skladu sa vlastitim nacionalnim interesima i ograničen javnošću osjetljivom na gubitke, neće zadovoljiti očekivanja.
Nažalost, moja anketa nije dodatno razotkrila povjerenje u pogledu specifičnih postupaka (npr. osiguravanje dodatnog oružja i koordinacija zračnih i pomorskih snaga), ali ovi rezultati mogu ukazati na to kako strateška dvosmislenost doprinosi različitim percepcijama na Tajvanu.
Bezbjednosni partner
Iako je SAD i dalje najjači bezbjednosni partner Tajvana i jedini koji osigurava prodaju oružja, u konačnici odbrana Tajvana zahtijeva i pomoć izvan kao i velika ulaganja u domaću proizvodnju i reforme u obuci i osoblju. Prošle godine su napori da se riješi ovo prvo bili jasni jer je Tajvan povećao budžet za odbranu za 13,9 posto za 2023. Međutim, moje istraživanje je otkrilo da je javnost podijeljena i kada je riječ o ovom povećanju, sa 44,62 posto koji vjeruju da je riječ o pravom iznosu, 35,48 posto vjeruje da je iznos pretjeran, a 19,91 posto da je nedovoljan.
Opet, stavovi su se oštro razišli po stranačkim linijama. Većina pristalica DPP-a (59,14 posto) smatra da je iznos odgovarajući, u poređenju sa 59,38 posto pristalica KMT-a i 43,07 pristalica TPP-a koji su kazali da je iznos pretjeran, što je dijelom vjerovatno zbog nižih očekivanja sukoba ili da takva potrošnja može pogoršati pogrešne proračune Kine.
Kada je o obuci i osoblju riječ, proširenje vojnog roka trenutno ima široko odobravanje javnosti. Međutim, njegove posljedice mogu biti ograničene bez pomaka u obuci ka specijalizovanom znanju koje sve više zavisi od tehnologije.