Bivša kraljevska dinastija Savoj krenula je u kampanju povrata zbirke dragulja koju su izgubili 1946. godine, kada je monarhija ukinuta, a Italija proglašena republikom, prenosi The Telegraph.
Više od 75 godina zbirka je stajala u trezoru u Rimu, a radi se o blistavoj zbirci tijara, naušnica, ogrlica i broševa. Koju sada italijanska, nekada prognana kraljevska porodica, želi natrag.
Od tada se dragulji, koje su nosile italijanske princeze i kraljice, čuvaju u trezoru u Banci Italije u Rimu. Dragulji nisu nikada formalno procijenjeni, ali po nekim izvještajima vrijede i do 300 miliona eura.
Zbirka uključuje ružičaste dijamante na broševima, duge niti od bisera i dijademe optočene draguljima. Zbirka se ukupno sastoji od gotovo 7.000 komada dragog kamenja i oko 2.000 bisera. Sada, po prvi put, članovi kraljevske dinastije pozivaju da im se to blago vrati. U utorak je održan i posrednički sastanak između predstavnika Banke Italije i advokata Savojaca, među kojima je bio i princ Vittorio Emanuele, sin posljednjeg italijanskog kralja Umberta II.
Sastanak je završio bez konkretnih rezultata i zapravo najavljuje početak dugog procesa u kojem će se Banka Italije vjerovatno morati prikloniti vladi po pitanju sudbine dragulja.
‘Najvažnija je istorijska i sentimentalna vrijednost’
Na kraju Drugog svjetskog rata Italijani su na referendumu izglasali ukidanje monarhije i Umberto je morao abdicirati u junu 1946. Ostatak života proveo je u Portugalu. Muški članovi kuće Savoj nisu smjeli kročiti u Italiju sve do 2003. godine. Dragulji su potom predani na “čuvanje” guverneru Banke Italije, no nikada nije utvrđeno ko ih je zaista posjedovao.
Savojci, dinastija iz koje su u Italiji dolazili kraljevi od ujedinjenja sredinom 19. stoljeća do ukinuća monarhije neposredno nakon Drugog svjetskog rata, tvrde da su dragulji njihovo privatno vlasništvo koje nikada nije ustupljeno italijanskoj državi te da im ga treba vratiti.
“Italija bi trebala učiniti ono što je ispravno i dolikuje te vratiti dragulje mojoj porodici”, rekao je princ Emanuele Filiberto od Savoja, najviši član bivše kraljevske dinastije.
“Novčana vrijednost dragulja nas ne zanima. Ono što je važnije jeste istorijska i sentimentalna vrijednost koju imaju za porodicu”, rekao je Filiberto za Telegraph.
“Italija je vjerovatno jedina republika na svijetu u kojoj je privatno vlasništvo bivše kraljevske porodice još uvijek u rukama države. To je sramotno. Čak su i Rusija i Jugoslavija vratile privatno vlasništvo svojim kraljevima. Nakit je bio skriven u sanduku više od 70 godina. Za razliku od krunskih dragulja u London Toweru, oni nikada nisu bili izloženi javnosti. Vrijeme je da budu vraćeni nasljednicima kraljevske porodice”, kazao je.
‘Nasljednici kraljevske porodice odlučiće što s njima’
Upitan je i hoće li Savojci osnovati muzej u kojem će izlagati zbirku.
“Ovdje moramo ići korak po korak. Prvo ih Banka Italije mora vratiti, a onda će nasljednici kraljevske porodice odlučiti što će s njima”.
Nada se da je sada pravo vrijeme za to – premijer Mario Draghi bivši je čelnik Banke Italije i stoga bi, smatra, mogao imati uticaja po tom pitanju. Međutim, moguće je da se Draghi sprema postati novi predsjednik Italije, gdje ovih dana traju borbe blokova desnog i lijevog centra oko obostrano prihvatljivog kandidata za šefa države, što je situacija u kojoj bi se mogla ubrzati borba za mjesto premijera i raspad koalicije.
Princ Emanuele Filiberto dobro je poznat u Italiji – učestvovao je i u italijanskoj verziji Plesa sa zvijezdama, a prije nekoliko godina u Los Angelesu je pokrenuo posao s kamionom u kojem poslužuje hranu, nazvavši ga “Princ od Venecije”, po jednoj od njegovih brojnih titula.
Podrška obnovi italijanske monarhije jako je slaba, ali članovi kuće Savoj nikada se nisu prestali nadati da bi jednog dana mogli biti vraćeni na prijesto.
“Istina je da monarhija u Italiji više ne postoji, ali nikad ne reci nikad. Pogledajte što se dogodilo u Španiji, kada je kralj ponovno postavljen na svoje mjesto nakon Frankove diktature. Nikad se ne zna”, rekao je Emanuele Filiberto prošle godine za Telegraph.