U svom tekstu u britanskom listu Independent, Kim Sengupta se osvrnuo na, kako ga je nazvao, još jedan građanski rat koji je na pomolu u Libiji, nakon što je penzionirani general Khalifa Haftar započeo napad na glavni libijski grad Tripoli. Dok Velika Britanija stoji po strani, Francuzi, Italijani, Rusi i Amerikanci će imati svoje mišljenje o mogućem konfliktu, dodao je.
Zapad je, prema riječima autora, osjetio da će libijska revolucija, koja je započela prije osam godina, biti mrtva. Među mnogim bolnim životnim činjenicama koje smo naučili bilo je i to da je nacionalistički žar izražen na transparentima na kojima je pisalo „Ne, stranoj intervenciji, Libijci to mogu učiniti sami“, kao izraz zabrinutosti zbog onoga što se dogodilo u Iraku i Avganistanu, bio pogrešna nada, prenosi Al Jazeera.
Autor dodaje da je, tokom njegovih posjeta Libiji, svjedočio izbijanju sukoba između paravojnih formacija i plemena, te kako su strane države pokušavale manipulisati novonastalim političkim procesom, a zatim su u velikoj mjeri odustale od ove države. No onda su se ponovo vratile sa svojim geopolitičkim planovima kako bi podržali sukobljene frakcije i povećale nasilje. Danas postoji još jedna osoba koja želi preuzeti vlast u Libiji, što čini uz međunarodnu podršku, a riječ je o Khalifi Haftaru.
Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati već nekoliko godina podržavaju Haftara, prema riječima autora, a njihov prvobitni cilj je bio da ga iskoriste za suočavanje sa grupama koje imaju podršku Muslimanskog bratstva. Podršku je dobio i od Rusije, koja se smatra jednim od najočiglednijih primjera kako je Kremlj sada iznova postao aktivan igrač na Bliskom istoku i u Africi.
Sengupta je skrenuo pažnju i na to da je Antonio Guterres, generalni sekretar UN-a, otišao u Libiju kako bi se pripremio za mirovnu konferenciju kada je započela Haftarova ofanziva na Tripoli, te kako je insistirao da će se pregovori, nakon kojih će uslijediti eventualni izbori, nastaviti dalje. Ukazao je i na slične poruke koje su pristizale iz Sjedinjenih Američkih Država i skupine G7, pored upozorenja Haftaru da mogu uslijediti sankcije. Što se tiče Francuza, kazao je Sengupta, oni podržavaju ovaj pravac, barem javno.
Smatra kako postoji mogućnost da Haftar, za sada, stane tamo gdje jeste, držeći pod kontrolom teritorije na periferiji Tripolija. Pokušaj osvajanja grada bi vjerovatno doveo do uličnih borbi, što bi mogao biti dug i krvav proces.
Na kraju zaključuje da je Libija, zemlja s ogromnim naftnim bogatstvom i siromašnom populacijom, još uvijek podijeljena država zahvaćena sukobima i političkim previranjima. Tvrdnje kako “nema potrebe za stranom intervencijom, jer Libijci to mogu sami” ostaje neispunjen san. Rat koji je na pomolu ide u prilog stranim silama koje se već bore za svoj ratni plijen.