S obzirom na veliki broj kriza u svijetu nije iznenađenje to što su vodeće zemlje kada je u pitanju naoružanje, a to su SAD, Kina i Rusija, ponovo masovno povećale svoje vojne izdatke. Ne iznenađuje ni to što je vojna potrošnja u Africi, na Bliskom istoku, u Evropi, Aziji i Okeaniji, Sjevernoj i Južnoj Americi povećana po prvi put od 2009, piše DW.
Ali, ono što čak ni u Institutu za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI) nisu očekivali, jeste da je u 2023. procentualno najveće povećanje izdataka za naoružanje, i to za nevjerovatnih 105 odsto, zabilježeno u Demokratskoj Republici Kongo, zemlji u kojoj već dugo traje sukob vlade i različitih naoružanih grupa.
Sjao Lijang, naučni saradnik u programu SIPRI-ja koji se bavi vojnim troškovima i industrijom naoružanja, za DW kaže:
„Ono što nas je iznenadilo jeste koliko je povećanje u ostatku svijeta, posebno u Latinskoj Americi i u Africi. U Meksiku i Salvadoru, na primjer, vlade su koristile vojsku za rješavanje unutrašnjih problema, odnosno za borbu protiv organizovanog kriminala i nasilnih bandi. Slični zabrinjavajući trendovi postoje i u Ekvadoru i Brazilu.
„Povećanje, dakle, samo po sebi nije neko pretjerano iznenađenje, ali jesu njegove razmjere i obim. A što se globalnog trenda tiče, i ako se aktuelni sukobi i tenzije nastave, vjerovatno ćemo biti svjedoci daljeg povećanja u narednim godinama“, kaže Sjao Lijang.
Rusija prešla na ratnu ekonomiju
Ukrajina je i dalje izvor sukoba broj jedan, nakon ruske invazije. U 2023. godini vojna potrošnja Rusije u odnosu na njen bruto domaći proizvod (BDP) dostigla je najviši nivo još od raspada Sovjetskog Saveza: 5,9 odsto, kako je izračunao Sjao Lijang. Istovremeno, u Ukrajini je to iznosilo 37 odsto BDP. Prema istraživaču SIPRI-ja, rat predstavlja mnogo veći pritisak na Ukrajinu, nego na Rusiju. Prema brojevima je to neravnopravna bitka, ali Ukrajina je to uspjela da prevaziđe zahvaljujući podršci Zapada.
„Sve članice NATO, osim njih tri, povećale su svoju potrošnju. Osim toga, jedanaest od 31 članice Alijanse dostiglo je ili čak premašilo cilj da se za odbranu izdvaja dva odsto BDP. To je najviše još od kraja Hladnog rata. Procjenjujemo da će, čak i sa ulaskom Finske i Švedske u NATO, još više zemalja postići taj cilj i da će ukupna potrošnja zemalja NATO nastaviti da raste“, kaže istraživač SIPRI-ja.
Kina se naoružava – reaguju Tajvan, Japan i Indija
Gledajući statistiku SIPRI-ja, odmah se uočava koji to sukob tinja već duže vrijeme i koji je takođe prouzrokovao da vojna potrošnja naglo poraste u 2023. Riječ je o sukobu između Kine i Tajvana. Kina je u prošloj godini potrošila još šest odsto više nego godinu dana ranije. Peking je u vojsku uložio 296 milijardi dolara, što je polovina izdataka u tu svrhu u čitavom regionu Azije i Okeanije.
Kao odgovor na to, svoju potrošnju su za po 11 procenata povećali i Japan (50,2 milijarde dolara) i Tajvan (16,6 milijardi dolara). Kina koristi veliki dio svog sve većeg vojnog budžeta da poveća borbenu gotovost njene armije, kaže Sjao Lijang.
„Potrošnja Kine kontinuirano raste već 29 godina zaredom, što je najduži niz bilo koje zemlje. To se događa uglavnom paralelno s ekonomskim rastom te zemlje, i bez obzira na geopolitičke tenzije ili globalne krize kao što su rat u Ukrajini ili pandemija kovida. Ujedno, vojna modernizacija Kina dovodi do toga da zemlje poput Japana, Tajvana i Indije takođe povećavaju svoju potrošnju“, kaže Sjao Lijang.
„Vojna bezbjednost ponovo je prioritet“
Još jedan značajan podatak u izvještaju SIPRI-ja jeste da je u Južnom Sudanu, zemlji pogođenoj unutrašnjim nasiljem i građanskim ratom, vojna potrošnja u 2023. u odnosu na prethodnu godinu porasla za 78 procenata. U Evropi je najveći rast zabilježila Poljska: 75 odsto, odnosno ukupno 31,6 milijardi dolara. A Iran je na četvrtom mjestu po vojnim izdacima na Bliskom istoku: 10,3 milijarde dolara.
Niklas Šernig, politikolog sa Lajbnicovog instituta za istraživanje mira i sukoba iz Frankfurta, za DW kaže:
„Živimo u vremenu kada je vojna bezbednost ponovo postala prioritet, kada se o bezbjednosti ponovo razmišlja u vojnom smislu. U tom pogledu, ovi brojevi su jednostavno izraz takvog načina razmišljanja.“
A ako se pritom posmatraju primjeri Ukrajine ili nedavni iranski napadi na Izrael, onda se može zaključiti da je odbrana znatno skuplja od napada.
„Sa sadašnjim bespilotnim letjelicama koje Iran, na primjer, isporučuje Rusiji, a koje i Iran sada koristi, napori potrebni za odbranu postali su enormno skupi“, kaže Šerning.
Potrebno je da naoružavanje bude kontrolisano
Niklas Šernig objavio je inače i knjigu o dinamici i kontroli naoružavanja. On ocjenjuje da je razoružanje danas tek daleka perspektiva, s obzirom na prijetnje poput onih koje predstavlja npr. rat u Ukrajini. Svijet je, kaže, trenutno u novoj eri: eri nekontrolisanog naoružavanja, gdje većina sporazuma o kontroli naoružanja više nije na snazi ili je suspendovana. Zbog toga se države širom svijeta sve više naoružavaju, a to je spirala koja donosi sve veću nestabilnost.
Zato se Šerning zalaže da se postavi novi cilj:
„Da se države ponovo bar kontrolisano naoružavaju. Da postoji dogovor: ne naoružavamo se iznad određenog nivoa. U tom slučaju bi se donekle usporila ta dinamika. Kontrola naoružanja bi svakako mogla da bude nekakav međucilj – dakle da se kontroliše i stabilizuje naoružavanje, a ne da se svako naoružava kako god hoće.“
Bliski istok se takođe naoružava
Vrlo je vjerovatno da će sledeći izveštaj SIPRI-ja o vojnim rashodima za 2024. godinu pokazati još jedno povećanje – između ostalog i zato što su rat u Gazi i tenzije na Bliskom istoku već 2023. izazvali najveće povećanje potrošnje u tom regionu u posljednjih deset godina. Procjenjena vojna potrošnja na Bliskom istoku porasla je za devet odsto, odnosno na 200 milijardi dolara. Samo je vojna potrošnja Izraela – druga najveća u regionu posle Saudijske Arabije – porasla za 24 procenta, odnosno na 27,5 milijardi dolara.
Zbog svega toga, politikolog Niklas Šernig je pesimista:
„Ukoliko se ne promeni ukupna politička situacija, ne vjerujem da će se trend preokrenuti. To bi bilo moguće samo ako bi u Ukrajini došlo do mira, koji ne bi podijelio zemlju.“ U slučaju kinesko-tajvanskog sukoba, međutim, on i dalje gaji nadu da SAD i Kina mogu da kontrolišu situaciju kroz pregovore. Pa ipak: „U ovom trenutku, aktuelna svjetska situacija – a brojke SIPRI-a to jasno odražavaju – izuzetno je opasna.“