Američki predsjednik Donald Tramp ispisao je neobično poglavlje u istoriji Sjedinjenih Država gazeći norme, provocirajući i neumorno tvitajući. Izabran na talasu gnjeva i podjela među Amerikancima, on ih je za vrijeme svojeg mandata još produbio.
U četiri godine, Amerikanci su, neki oduševljeno, neki zapanjeno ili sa zebnjom, pratili show predsjednika koji nije imao nikakvih obzira.
Ujedno simptom i podsticao je strahove u zemlji, Tramp je znao doprijeti do one Amerike koja se osjeća „zaboravljenom”, ali je sistemski odbijao preuzeti ulogu ujedinitelja nacije. I to u tolikoj mjeri da su predsjednički izbori u utorak zapravo referendum o njegovom liku i neviđenu stilu vladanja.
Više nego bilo što drugo tokom njegova mandata, pandemija covida-19, koja je u zemlji odnijela više od 230.000 života, razotkrila je taj stav. Ironično se odnosio prema nošenju zaštitnih maski, videći u tome izraz “političke korektnosti”, što ismijava u svakoj prilici.
Napadao je Anthonyja Faucija, najcjenjenijeg imunologa u zemlji, koji je prije njega sarađivao s još petoricom američkih predsjednika i koji je neumoran glas razuma i nauke.
Umanjivao je prijetnju po zdravlje glumeći Supermana nakon što se i sam zarazio, iskoristivši priliku kada je završio u bolnici da pokaže i svoju empatičnu stranu.
Mandat obilježen skandalima
Skretanje u krajnost autoritarnosti i ekonosmki krah koje su neki najavljivali 8. novembra 2016., kada je na veliko iznenađenje izabran, nisu se dogodili.
Američke institucije, često loše vođene, pokazale su svoju otpornost i mnogobrojni pokazatelji, poput rasta zaposlenosti, bili su prije razornih posljedica koronavirusa kontinuirano dobri.
Ali u mandatu prepunom skandala, koji je u suprotnosti s onim što je radio njegov demokratski prethodnik Barak Obama, on je degradirao predsjedničku dužnost, napadao sudije, kongresmene, senatore i zvaničnike i potpirivao rasne napetosti.
Izvan granica, loše se odnosio prema američkim saveznicima, pokazao je zabrinjavajuću fasciniranost autoritarnim vođama, od Vladimira Putina do Kim Jong Una, i zadao je težak udarac borbi s klimatskim promjenama.
Zabavljam se
Igrač, hvalisavac, populist bez kompleksa, slavodobitna držanja, koji, po pronicavoj ocjeni pisca Philipa Rotha, koristi „rječnik od 77 riječi”, predmet je neizmjernog obožavanja, ali i neizmjernih kritika.
Kao 45. američki predsjednik ostaće upamćen i po pokretanju procedure opoziva u Kongresu, mrlji koju će biti teško izbrisati.
“Show se zove ‘Tramp’ i posvuda je rasprodan. Zabavljam se izvodeći ga i zabavljaću se i dalje”.
Ta izjava, izvučena iz intervjua koji je građevinski magnat dao za Playboy 1990., mogla je biti i od juče. I može se odnositi na sve dane koje je proveo na čelu prve svjetske sile.
Talentovan govornik, milijarder intrigantne frizure, uspio se pozicionirati kao portparol Amerike zaboravljenih i jadnih, kako je s prezirom primijetila njegova demokratska protivkandidatkinja na predsjedničkim izborima 2016. Hillary Clinton.
Dokazavši da ima dobar nos za politiku, znao je iskoristiti muke jedne Amerike, većinski bijele i starije populacije, koja se osjeća prezrena od elita na istočnoj obali i holivudskih zvijezda na zapadnoj.
Pinokio
Velik ljubitelj hamburgera i dijetne Coca Cole, koji je stekao solidnu popularnost u američkim obiteljima zahvaljujući reality showu „Pripravnik”, čvrsto se drži jednostavnog pravila: biti u fokusu po svaku cijenu.
Prezir prema nauci, aproksimacije, neistine: njegove izjave primorale su „fact-checkere” Washington Posta da stvore novu kategoriju: “Pinokio bez dna”, za netočne ili obmanjujuće tvrdnje koje je ponovio više od 20 puta.
Iz slavnog Zapadnog krila Bijele kuće, bivši poslovni čovjek nije propustio u svakoj prilici produbiti jaz između dvije Amerike, crvene republikanske i plave demokratske.
Za razliku od Abrahama Lincolna, koji je 1861. apelovao na razum, on je neumorno igrao na kartu strahova. Pa je tako od same objave kandidature 2015. “upozoravao na ilegalne migrante silovatelje”. Predstavljajući se, tokom kampanje 2020., kao jedini garant “zakona i reda” u odnosu na „radikalnu ljevicu” odlučnu da Sjedinjene Države pretvori u drugu Venezuelu.
U zemlji koja ipak voli trenutke nacionalnog jedinstva, ma kako kratkotrajne, on je jako rijetko znao ili želio pronaći riječi kojima bi zacijelo rane, čak i nakon prirodnih katastrofa i krvoprolića.
Revno prateći Fox News, žestokim je napadima na medije, koje smatra “nepoštenima”, “korumpiranima” i “neprijateljima naroda”, dodatno okretao jedan dio zemlje protiv drugog.
Treba napomenuti da je bivši vlasnik licence za Miss Universe jedini predsjednik u istoriji čija popularnost nikada nije dostigla 50 posto za vrijeme njegovog mandata.
Rušilački talent
Njegovi protivnici kao i kritičari slažu se u jednom: Donald Tramp je zaista ispunio dio svojih predizbornih obećanja.
Odbacio je niz međunarodnih sporazuma koji su teškom mukom dogovoreni, na prvom mjestu Pariški sporazum o klimi, koji su potpisale gotovo sve zemlje na planetu u cilju ograničenja globalnog zagrijavanja.
No njegova vjernost obećanjima odrazila se najprije u razgradnji i rušenju.
Kad je riječ o njegovim inicijativama, bilans je puno tanji. To se najbolje vidi na primjeru iranskog nuklearnog sporazuma: pocijepao je sporazum koji je dogovorio njegov prethodnik i povećao pritisak na Teheran otišavši tako daleko da je čak dao ubiti moćnog iranskog generala Kasema Sulejmanija, ali nikada nije iznio pravu strategiju.
Veliki mirovni plan za Bliski istok, povjeren njegovom zetu i savjetniku Jaredu Kushneru, nije još zaživio u praksi. Može, međutim, tvrditi da je protresao regiju posredovanjem u normalizaciji odnosa između Izraela i tri arapske zemlje: Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Sudan.
Eliminacija vođe Islamske države Abua Bakra al-Bagdadija tokom američke operacije u Siriji ostaće neosporno upisana kao velik uspjeh njegovog mandata.
No njegov najveći i najsmjeliji potez, za koji je otvoreno priželjkivao Nobelovu nagradu za mir, nije dao očekivani rezultat.
Dva samita sa sjevernokorejskim čelnikom Kim Jong Unom, zagrljaji i iskazi naklonosti tokom istorijske posjete demilitarizovanoj zoni, “kemija” i “divna” pisma bili su uzalud. Sjevernokorejski režim nije popustio u pogledu denuklearizacije.
U složenoj i promjenjivoj geopolitici 21. vijeka, Donald Tramp imao je na piku Justina Trudeaua, Emmanuela Macrona, Angelu Merkel i Theresu May.
Najooštrije upozorenje nisu mu uputili njegovi politički protivnici nego šef Pentagona Jim Mattis. U pisanoj ostavci, taj general podsjetio ga je na jednostavno pravilo diplomatije: „Prema saveznicima treba se odnositi s poštovanjem”.
Nezreo nacionalist
U neviđenom političkom scenariju koji konzervativci nisu predvidjeli, Donald Tramp je pokorio Republikansku stranku koja ga je u početku podcjenjivala, čak ignorisala.
Republikanski zastupnici izražavali su s vremena na vrijeme nezadovoljstvo. Na primjer u vezi njegovog neobično pomirljivog stava prema Vladimiru Putinu u Helsinkiju, u vezi njegove reakcije na ubistvo novinara Jamala Khashoggija koje su počinili saudijski agenti, ili kada je nakon sukoba antirasista i neonacista u Charlottesvilleu izjavio za obje strane da su to „jako dobri ljudi”.
Ali uopšteno su bili jedinstveni. Na veliku žalost nekoliko disidentskih glasova, poput bivšeg senatora Johna McCaina, koji je, prije svoje smrti u avgustu 2018., upozorio na njegov „nezreli i lažni nacionalizam”.
Donald Tramp uvijek funkcioniše po jednostavnom načelu: ili ste za ili protiv njega, nema između.
Bivši šef FBI-ja James Comey, nemilosrdno smijenjen, napisao je u svojim memoarima da je Tramp podvrgavao svoje saradnike kodeksu lojalnosti kakav je vidio kod mafijaških bosova na početku svoje tužilačke karijere.
Izdržljiv do kraja
Donald Tramp rođen je u Queensu u New Yorku i završio je vojnu školu. Studirao je ekonomiju nakon čega se pridružio porodičnom biznisu. Rat u Vijetnamu izbjegao je iz zdravstvenih razloga, što je mnogima bilo sumnjivo.
Suprotno od mita o sebi koji je izgradio, bogatstvo nije stekao sam. Nakon Drugog svjetskog rata, njegov otac, Fred Trump, potomak njemačkog imigranta, izgradio je carstvo u New Yorku gradeći kuće za srednju klasu u radničkim četvrtima.
Donald Tramp preuzeo je firmu 70-ih godina uz solidan očev finansijski vjetar u leđa svojeg oca, odnosno “sasvim mali zajam” od milion dolara, kako je kazao tokom kampanje 2016.
Premda se uvijek hvalio svojim poslovnim uspjesima, Tramp Organization, porodična firma sa sjedištem u Trampovu tornju na Petoj aveniji imala je uspona i padova. A njegovu složenu mrežu nekretnina i golf igrališta u SAD-u i inostranstvu okružuje velika misterija jer ne želi objaviti svoje poreske prijave, dok njegovim prethodnicima to nije bio nikakav problem.
Kad je New York Times u ljeto 2020. otkrio da je 2016. platio samo 750 dolara saveznog poreza na dohodak i da su mnoge njegove aktivnosti nagomilale gubitke, slika uspješnog preduzetnika pretrpjela je još jedan udarac.
Otac petero djece koje je dobio s tri žene, deset puta djed, Donald Tramp rado u javnosti hvali svoju suprugu Melaniju, bivšu manekenku koju smatra “veličanstvenom prvom damom”.
No otkrića o njegovim navodnim vanbračnim vezama, posebno s porno glumicom Stormy Daniels, i optužbe za polne napade ne poklapaju se s njegovim zagovaranjem porodičnih vrijednosti prilikom svakog susreta s vjernicima.
Svoju voljenu kćer Ivanku, koja je postala njegovom “savjetnicom u Bijeloj kući, često sluša.
Oslanjajući se na uski porodični krug, ali i svoj “instinkt” koji često ističe, Donald Tramp, čiju se propast već puno puta najavljivalo, preživio je sve skandale. Kao da ga se, što ih je više, još manje ne dotiču.