Partizan je na meču 32. kola Evrolige protiv Olimpijakosa ugostio legendarne jugoslovenske i hrvatske košarkaše Tonija Kukoća i Dinu Rađu koji su od 20.000 gledalaca u “Štark areni” dočekani aplauzima i imali priliku da se još jedno sretnu sa nekadašnjim prijateljima iz zajedničke reprezentacije.
Kukoč je sa tadašnjom Jugpoplastikom harao jugoslovenskom i evropskom košarkom, a najveći rivali na parketu bili su upravo sa Partizanom.
Prije 30 i više godina trener Partizana Željko Obradović, Aleksandar Đorđević, Vlade Divac sa jedne strane, a Toni Kukoč i Dino Rađa sa druge strane bili su veliki i ljuti rivali na parketu, a sada su veliki prijatelji sa dozom iskustva koje donosi neke nove vrijednosti na ove prostore koje smo pomalo zaboravili.
Gostovanje u Beogradu izazvalo je veliko interesovanje novinara, pa su mediji objavili veliki broj zanimljivih izjava na brojne teme o nekadašnjim vremenima, ali novijim košarkaškim dešavanjima.
“Jokić nije atleta, ne trči brzo kao američki igrači sa koledža, ali ima nevjerovatnu osobinu da uvede utakmicu u ritam koji njemu odgovara. Pogađa, asistira, hvata lopte, sve u nekom svom modu. Kada uvede utakmicu u ritam koji njemu odgovara, onda može da radi šta hoće”, rekao je Toni Kukoč.
Bez obzira na nevjerovatne partije koje ostvaruje posljednjih godina na parketima NBA lige Toni Kukoč o Jokiću ima slično mišljenje kao Predrag Danilović, kada je aktuelni predsjednika KSS, da bi selekciju u kojoj su bili Aleksandar Đorđević i on prošao samo Bogdan Bogdanović, ne i Nikola Jokić i Luka Dončić.
Kukoč je otišao korak dalje riječima da Jokić nije najbolji igrač sa ovih prostora u NBA.
“Možda će biti, ali još nije. Jokić i pored statistike nije na poziciji centra na nivou Divca i Rađe. Divac je prije 30 godina iznenadio Ameriku kako vodi loptu sa svojom visinom, Rađa kako je mogao da uhvati loptu pod košem i stigne na drugu stranu da poentira. Ko se sjeća Sabonisa zna kako je on dominirao kao centar… Šteta što su ga Ahilove tetive toliko mučile. Jokić je mnogo napredovao i može još mnogo da unapredi igru”, dodao je Toni Kukoč.
Kukoč i Rađa bili su veliki talenti 80-tih godina i tih godina u Partizanu su radili “vukovi” koji su o svim košarkašima na prostoru SFRJ znali sve pojedinosti. Dragan Kićanović je bio direktor, a Duško vujošević je radio sa mlađim kategorijama i u reprezentaciji tako da su u svakom trenutku imali jasnu sliku o kvalitetnim igračima na tržištu.
Talenat Kukoča i Rađe nije mogao promaći takvim stručnjacima, pa su i njih dvojica umalo pojačali Partizan, ali se to nije desilo samo zahvaljujući “katancima”.
“Mogao sam da budem igrač Partizana, tačnije, mogli smo Dino Rađa i ja da budemo igrači Partizana. Moglo je da se desi, ali nije. Ne znam koliko je to zaista tajna. Dok smo Rađa i ja bili u Puli na pripremama reprezentacije došao nam je Dragan Kićanović i predložio da pređemo u Partizan. Kića je tada bio direktor kluba, a nas dvojica igrači Jugoplastike koja nam još nije nudila ugovor. Lijepo nas je nagovarao, rekao da je sve pripremljeno, da će sve biti brzo završeno. Onda smo nas dvojica zvali kućama i rekli roditeljima da imamo ponude za prelazak u Partizan. Ja sam rekao da hoću da idem. Onda su naši roditelji zvali ljude iz Jugoplastike, a oni čim su čuli šta se dešava zvali su nas i rekli da se vratimo u sobu, zaključamo i da ne izlazimo dok oni ne dođu. Tako smo i uradili. Zaključali smo se u sobi i ostali igrači Jugoplastike”, prisjetio se Kukoč vremena dok još Jugoplastika nije preuzela primat u jugoslovenskoj košarci.
Može li danas neko zamisliti mogućnosti tima Partizana u drugoj polovini 80-tih i petorke koju bi sačinjavali Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović, Toni Kukoč, Vlade Divac i Dino Rađa? Čak ni druga petorka tog tima nije bila ni malo naivna – Željko Obradović, Ivo Nakić, Žarko Paspalj (Goran Grbović), Miroslav Pecarski i Milenko Savović.