Aljoša Mačić od danas će polako početi sa treninzima sa Primorcem, uključiće teretanu, plivanje, rad sa loptom bez dodira lijeve ruke jer je prije mjesec operisao prst.
Sjajni vaterpolista posljednja tri mjeseca muku muči oko povreda. Zbog problema sa kukom početkom juna odustao je od priprema nacionalnog tima, a bio je u konkurenciji za sastav koji nas je predstavljao na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. Preskočio je završni turnir Svjetske lige, a kolege iz reprezentacije bodriće sa tribina ili od kuće na predstojećem šampionatu Evrope u Splitu.
– Borim se protiv povreda. Operisao sam prst, skinuo gips prije dva dana, a danas ću krenuti sa plivanjem, sa malo tehnike. Još u aprilu ,,zeznuo“ sam prst na turniru Svjetske lige, mislio sam da nije ništa strašno, a doktor iz Risna mi je kazao da napravim pauzu od tri sedmice. Ali onda kada sam bio u Puli zbog problema sa kukom, vidio sam da ne mogu da mrdam prstom. Uradili smo ,,magnet“ u Grblju, nakon čega je doktor kazao da moram hitno na operaciju – priča Mačić.
Kaže da je problem sa kukom prošlost, ali da je oprezan.
– Nijesam opterećivao kuk jer mjesec i po nijesam uskočio u vodu. Više sam se opteretio zbog prsta. Ali evo krećem polako, mogu mnogo toga da radim bez duela. Zaista je nevjerovatno sve ovo što mi se događa mjesecima nazad. Taman pregurah ovo oko kuka… Ali dobro.
Nije lako, ali razmišlja trezveno. Ako je već morao pauzu da napravi bolje sada nego u jeku olimpijskog ciklusa za Pariz.
– Povrede su bukvalno stigle u najkraćem roku. Nijesam znao što ću prije, a poslije sam shvatio da će biti još evropskih, svjetskih i drugih prvenstava.
Naš reprezentativac imao je pred ljeto primamljive ponude, ali…
– Ostajem 90 odsto, a i da pođem neđe ovako nespreman, što bi mi to značilo.
Prati kolege iz reprezentacije, vidi dobre stvari.
– Čini mi se da su podigli formu i da su uigraniji. Samo mi je žao još neke momke koji su se povrijedili. Gledao sam Svjetsku ligu u Francuskoj – igrali smo bolje nego što rezultat pokazuje. Možda sam malo subjektivan, ali ne smijemo da zaboravimo da smo mlada ekipa i da prvi put mladi momci, na onakav način, preuzimaju odgovornost. Nije lako, nije ni teško jer je zadovoljstvo trenirati i nastupati za nacionalni tim.
Koliko je teško vratiti kondiciju nakon duže pauze?
– Računam krajem septembra da bih mogao da dođem do forme. Fizički nije toliko teško i uspjeću, ali od svega biće važnije da vratim osjećaj za loptu.
Mačić u karijeri nije imao teške povrede. U periodu oporavka shvatio je neke životne važne stvari.
– Nikada ovoliko nijesam bio odsutan, ali, eto, na sve se čovjek navikne i ako je jak prebrodi. Iz svega ovoga sam shvatio da mogu da odustanem ili da se borim. Izabrao sam ovo drugo. Stvarno sam se trudio da izađem jači, i jesam. Jednostavno, ovakav profesionalni sport traži puno i baš je surov. Ali i to je dio života.
Ispričao nam je da je bio u Beogradu i gledao brata na SP koji nastupa za reprezentaciju Australije.
– Još godinu i završava srednju školu, 2006. je godište, igra centra, a kada ga dovedem u Primorac to će biti ono pravo – u dobrom raspoloženju završili smo razgovor sa našim reprezentativcem.