Petar Kapisoda od februara je na čelu Rukometnog saveza Crne Gore. I gura odlično. Istina, fali još malo para da bi sve idealno bilo. Budžet je skroman, ali ovaj nekada proslavljeni reprezentativac naše zemlje siguran je da rezultati neće proći nezapaženo.
A bilo ih je za ponos. Posljednji u Japanu gdje su “lavice” ostvarile plasman na kvalifikacioni olimpijski turnir osvajanjem petog mjesta na SP. U Aziji je bio uz rukometašice, proslavio je uspjeh, kao što je sa tribina slavio senzacionalnu pobjedu naših rukometaša protiv Danske (najjače sile u svijetu) u kvalifikacijama za odlazak na Evropsko prvenstvo. U rukometnoj godini uspjeha, logično je bilo pred kraj 2019. da čujemo razmišljanja i nadanja prvog čovjeka RSCG.
Razmišljali ste pozitivno i na vrijeme predali kandidaturu za organizaciju jednog od tri kvalifikaciona turnira. Jeste li optimista?
“Bili smo optimisti, jer smo vjerovali u ekipu. Ne mogu da zamislim situaciju da dobijemo domaćinstvo, a da naša ekipa nije tu. Ako budemo igrali pred našim navijačima, a nakon svega, s punim pravom možemo da računamo na Tokio. Sistem je komplikovan, ponovo ćemo igrati malo Svjetsko prvenstvo i ponovo ćemo morati nekome “skalp” da uzmemo. Ali, kad je lako? Nije nikad lako i nekako mi se čini da je sva ljepota u tome da stalno i treba da igramo sa najboljima. I da pobjeđujemo najbolje da bi došli tamo gdje nam je mjesto, a to je da se borimo za najveći rezultat. Peto mjesto, sedam pobjeda i dva poraza, jedan tijesan, moglo bi se reći poklon Španiji, kojoj su kasnije “lavice poklonile i prolaz u polufinale”.
Ali, Crna Gora je iz sebe ostavila mnoge velesile, kako na to gledate?
“Da ne bi bilo da smo subjektivni i da fantaziramo, jer su to naše đevojke, i zato što je to naša država, samo treba da pogledamo činjenice. Sa skromnim, malim budžetom, čuda pravimo. Pogledajte koliko je reprezentacija iza nas ili federacija koje imaju višestruko, desetostruko veći budžet, sa potpuno istim obavezama kao i mi. Ostaviti iza sebe Dansku, Francusku, Mađarsku, Brazil i ostale, nije mala stvar. Peto mjesto moramo da smatramo uspjehom. Pred početak prvenstva mislio sam da ćemo sa Španijom da igramo za prolaz, a ne za maksimalni prenos bodova. Kasnije, pobjeda nad Švedskom, omogućila nam je plasman u kvalifikacije, a sve smo lijepo zapečatili sa pobjedom protiv Srbije. Iskreno, za mene, peto ili šesto mjesto nije isto”.
Provlačite konstantno da su rukometašice primjer kako se najiskrenije, sa najljepšim emocijama, nosi crnogorski dres. Po čemu su, zaista, posebne?
“Stojim iza svega što sam rekao tokom prvenstva i kasnije. Svaka od djevojaka može slobodno da bude primjer ostalim crnogorskim sportistima Zbog, prije svega, odnosa prema obavezama, igri, nacionalnog naboja i patriotizma u najljepšem svijetlu. Iskreno, kao predsjednik Saveza, kao kolega i drug uživao sam u svakom trenu. Zahvalan što sam proživio lijepe trenutke u Japanu. Znam i da ovo nije trenutni uspijeh, već posljedica nečega što je planirano pažljivo. Svaka pojedinačna stvar, koju smo uključili u proces, bila je opravdana”.
Primarni cilj u Japanu je ostvaren, što je falilo da se dođe do medalje?
“Ne nosim žal za golom Barbose u posljednjim trenucima meča. Nije nas gol odvojio od borbe za medalju, već oscilacije protiv vrhunske ekipe, što je potvrdila nastupom u finale. Ali, isto tako, ne mogu da se ne sjetim da smo vodili 21:17. Ovo sam igrački vidio i prenio igračicama u neposrednom razgovoru. Da sam vidio da je to ekipa koja nas ,,dere pet, šest golova razlike, onda bi bilo: kapu dolje. Međutim, nijesu bili bolji, a ni dan-danas ne mislim da su bolji od nas. Nakon svega, mislim da možemo sa svima da igramo, a isto tako sam apsolutno siguran da nijedna selekcija nije srećna kada nas vidi za protivnika”.
Crna Gora je dobila individualnu nagradu, Jovanka Radičević je najbolje desno krilo, da li je ovo još jedna potvrda koliko je Crna Gora jaka?
“Upravo tako, njeno individualno priznanje smatram kao veliko priznanje našem sportu i cijeloj ekipi. Srećan sam što je Jovanka i u najužem izboru za sportistu godine, što je velika stvar i satisfakcija. Sa neba ništa ne pada, a Jovanka je nagradu, sa svojim drugaricama, krvavo zaradila.
Uskoro počinju pripreme muške selekcije za EP, na širem spisku ima i iznenađenja, tu je Fahrudin Melić, koji se davno oprostio od dresa, jeste li umiješali prste?
“Mislim da je potez realan, objektivan i pametan. S obzirom na to da ne raspolažemo sa velikim brojem kvalitetnih igrača, moramo o svima da vodimo računa. Melić igra u Francuskoj, gdje je četiri kola zaredom bio najbolji igrač lige. Na širem je spisku, a na selektoru je kasnije da odluči ko će da putuje i igra. Mela je bio oduševljen pozivom”.
Što priželjkujete na EP?
“Čeka nas drugačiji format takmičenja, sa 24 ekipe. Ranije je bila dovoljna pobjeda ili remi za drugu fazu, sad, čini mi se, pobjeda bi bila malo. To nameće veću obavezu, odgovornost, ali nigdje nije lako. Nama je zapala, da kažem, balkanska grupa, dobro je što su to kvalitetne ekipe i po mjeri, a poslije svega viđenog u kvalifikacijama, siguran sam da možemo sa svima da igramo i da pobijeđujemo. Ali, biće i teško. Lično, ne smatram uspjehom plasman naše muške reprezentacije na prvenstvo Evrope, jer tamo nam je mjesto. Mislim da, konačno, treba da pobijedimo nekoga i prođemo grupu, pa da vidimo u drugoj fazi da li smo dorasli protivnicima”.
Ključ je?
“Samo odnos. Pristup je čudo i ključna karika uspijeha”.