U periodu kada je jugoslovenski fudbal bio na vrhuncu moći on je bio jedan od najvažnijih igrača, vedrio je i oblačio Ismet Hadžić terenima širom Balkana ni ne sluteći da će po završetku karijere završiti na ulici.
Hadžić je poslednje trenutke proveo u Zagrebu pošto je postao legenda Dinama za koji je nastupio 145 mečeva tokom karijere.
Preminuo je 14. jula 2015. godine poslije duge i teške bolesti, a njegova životna priča se ponovo našla u fokusu javnosti.
Za reprezentaciju Jugoslavije je sakupio pet nastupa (debitovao je 1. aprila 1979. godine u Nikoziji u pobjedi od 3:0).
Sedam godina je proveo u Slobodi iz tuzle sa 164 nastupa, a onda je ovaj momak rođen u tom gradu preko Dinama karijeru završio u Prištini.
Bio je jedna od ključnih igrača u osvajanju titule prvaka Jugoslavije 1982. godine sa Dinamom, a godinu dana kasnije su osvojili i Kup Jugoslavije.
Sa nacionalnim timom je osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine.
Ipak, svi ovi uspjesi su ostali u sjenci teškog života koji je vodio poslije karijere.
Za njega je legendarni Miroslav Ćiro Blažević rekao da ima “kompjuter u glavi”, ali je previše vjerovao ljudima. Pozajmiljivao je novac, a nikada nije uspjevao da ga dobije nazad.
To je dovelo do toga da na kraju završi na ulici bez ičega.
Ismet Hadžić je stigao u Dinamo u siječnju 1980. godine, te je u šest sezona provedenih u Maksimiru odigrao 145 službenih utakmica za “modre”. S Dinamom je 1982. godine osvojio naslov prvaka bivše države, prvi nakon 24 godine, a 1983. i Kup Jugoslavije. pic.twitter.com/hcitHVa6at
— Zona Dinamo (@ZonaDinamo) July 7, 2022
“Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Pozajmio sam nekim prijateljima 80.000 maraka i poslije toga se nikada nisu javili. Vaspitan sam tako da pomažem svima koji su mi tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100.000 eura. Nisam bio škrt”, ispričao je jednom prilikom Hadžić.
Ismet Hadžić i Dragan Bošnjak
Dinamo Zagreb 1983-84 pic.twitter.com/9Vj2rca81w— Stickerpedia (@Stickerpedia1) July 9, 2020
Zatim je pojasnio kome je pozajmljivao novac.
“Dešavalo se da sjedimo za stolom i da neko kaže da mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih mu im, jer meni nisu bile potrebne u tom momentu. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali pozajmljen novac ili su vraćali premalo. Neki su me i izbjegavali. Posebno sam bio slab kada bi djecu spomenuli. I danas bih im vjerovatno pozajmio novac. Međutim, shvatio sam tužnu istinu. Ako hoćeš da izgubiš prijatelja, pozami mu 100 evra. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka. Na tom dnu me našao Zlatan Arnautović koji je preko novinara pokrenuo akciju za moje spasavanje”, ispričao je iskreno.
Završio je tako što se na javnim mestima kupao i sređivao u jednom parku u Zagrebu.
“Ne mogu da kažem da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živio… Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u mnogo teškoj situaciji, ostao sam bez svega”, završio je Hadžić.