Sve se vrti oko Olimpijskih igara. Ljeto obećava, a ”lavice” ne žele ništa da prepuste slučaju.
Prije svega, ne vode se razmišljanjima, a i nijesu nikad, da je važno samo učestvovati. Istina, plasman na Igre je sam po sebi ogroman uspjeh, a način na koji su stigle do vize za Tokio je priča koja hrani ambicije pred put na najveću smotru.
Zvanično – pripreme počinju sjutra, ali neke od djevojaka, konkretno Tatjana Brnović, ušla je malo ranije u trenažni proces. Opravdano. Pauzu je namjerno skratila, jer je početkom aprila, a poslije pauze od četitri i po mjeseca, dobila šansu na terenu. I to upravo u revanšu četvrtfinala sa Đerom u Mađarskoj. Pivotkinja našeg tima se sada odlično osjeća, a kako je, uz Emu Ramusović, izuzetno važna u oba pravca, razumljiva je i njena želja da dosegne nivo na kojem je bila do privremenog silaska sa scene nakon operacije ramena (početkom novembra 2020).
– U suštini, potreban mi je ovakav rad pred početak zvaničnih priprema. Svaki rukometni trening ili ulazak u teretanu mi puno znači. Definitivno nijesam poranila, kazala je Brnović.
Motiva Tatjani i drugaricama ne fali. Olimpijske igre same po sebi stvaraju osjećaj još veće odgovornosti i želje za ostvarivanje najvećih ciljeva.
– To je najveći nivo. Veličina Igara je i u tome što se održavaju svake četvrte godine, a kao što je poznato učestvovaće samo 12 najboljih reprezentacija planete. Upravo i zbog toga zahtijeva dodatnu odgovornost, a budi najveću želju. Naša želja je da Igre dočekamo maksimalno spremne i rivalima ne ostavimo ni gram prostora za neko iznenađenje. Rezultat će kasnije, odnosno teren, pokazati za koliko je to bilo dovoljno, jasna je Brnović.
O protivnicima kaže:
– Imamo rivale sa kojima se možda sretnemo jednom u dvije godine. Zbog čega i nemamo rutinu igranja konkretno sa ekipama koje nijesu sa našeg kontinenta. U tom smislu su dodatno zahtjevni i tražiće našu punu pažnju. Ne smije da nas iznenadi drugačiji stil rukometa.
”Lavice” će treći nastup na Igrama otvoriti 25. jula sa Angalom, slijede dueli sa Japanom, Norveškom, Južnom Korejom i 2. avgusta sa Holandijom. Plasman u četvrtfinale izboriće četiri najbolje selekcije.
– Suvišno je trošiti riječi o Norveškoj. Sa velikim očekivanjima gledaju na Igre. Kod njih je sve jasno, imaju veliku tradiciju, uspješne nastupe i ogroman motiv. Papir sve govori. Holandija je bez ključne igračice Polman do skoro bila oslabljena, ali više nije jer će se ekipi priključiti Grot. Djevojka je dominirala svjetskim rukometom, posebno dok je bila u Đeru. Potvrdila je kvalitet i tražiće od svih ogromnu pažnju. Smatram da nas ove evropske ekipe ne mogu iznenaditi u smislu stila igre.
Selektorki Bojani Popović i saradnicima slijedi najljepši dio posla – rad sa igračicama koje su, bez obzira na klupske obaveze, konstantno bile u mislima oko Olimpijskih igara.
– Igre su svima u glavi. Razumljivo jer je, zaista, riječ o najvećem sportskom događaju. I to još više motiviše i podgrijeva nadu.
Brnović je period od novembra podredila samo oporavku ramena.
– Trudila sam se da se što bolje oporavim, zato je cilj bio samo oporavak. Sve drugo sam iz glave izbacila. Ali, kako sam se vremenom bolje osjećala i kako se približavao povratak na teren, apetiti su bili sve veći.
A gdje je Tanja bila 2016. u ljeto kada su se održavale Igre u Riju?
– Bila sam fan. Pratila na TV-u utakmice, navijala kao i cijela nacija. Ali nijesam razmišljala da bih jednog dana mogla i ja da budem u igri za Igre. Djelovalo je daleko i nijesam sebe vidjela na velikim takmičenjma.
Godinu nakon Rija naša reprezentativka priključila se prvom timu Budućnosti i to nakon sjajnog izdanja na Evropskom prvenstvu za juniorke u Sloveniji…
Ili ćeš da budeš prosječni bek ili vrhunski pivot
Tatjana je bila klinka kada su ”lavice” nastupale na OI u Riju. A upravo je 2016. godina, na neki način, bila prekretnica njene karijere.
– Prije svega želim da kažem da ništa ne bih promijenila. Ali, tada – 2016. godine, bila sam u suzama kada sam sa pozicije srednjeg beka prešla na poziciju pivota. Trener Tatjana Jeraminok je odlučila i obrazložila: ”Ili ćeš da budeš prosječan bek ili vrhunski pivot”. Zaplakala sam, voljela sam poziciju srednjeg beka, ali… Rezultati se vide.
Od borilačkih sportova do rukometa
Crnogorska reprezentativka bavila se džudoom. Kratko je bila i na terenu džiju džice…
– Sve je bila slučajnost. Tatjana Jeraminok i Marina Rakočević obilazile su škole i vidjele su me na času fizičkog u igri između dvije vatre. Očigledno su nešto prepoznale, pozvale na trening, na koji nijesam ni željela da odem. Jedva su me nagovorili. Vjerujte, tada nijesam ni znala za rukomet, uopšte da postoji ovaj sport. Šta sam mogla da znam sa 10 godina. Očigledno bih pogriješila da sam odbila poziv.