Luka Sekulić uvijek je bio, što je i sam ispričao, oko reprezentacije, blizu, a ispostavilo se i daleko od sastava koji je na evropskim i svjetskim prvenstvima osvajao medalje.
Istina, ljevoruki igrač je stigao do bronze u Svjetskoj ligi, koja znači, ali koja nema potvrdu o kojoj svaki sportista sanja. Ali, ne žali, jer klupska vaterpolo karijera, koja je na zalasku, bila je bogata.
Ponosan je na svaki minut u bazenu sa kapicom Jadrana. Srećan je i zbog toga što je u 29. godini, prije četiri sezone, napravio izbor o kojem rado priča. Ljevoruki bivši crnogorski reprezentativac je u Hanoveru, gdje obavlja dvije funkcije. Igrač je i trener U16 ekipe koja se sprema, u kvalitetnom sistemu, za velike stvari.
“O Hanoveru samo pozitivno. Sve pohvale za klub i grad. Igrao sam u Italiji, Mađarskoj, Ljetnju ligu na Malti, ali ovo ovdje je nešto najjače što sam doživio. I sami grad, kompletan ambijent je prelijep”, kazao je Sekulić.
Od ove sezone nastupaće samo u domaćem takmičenju.
“Smanjio sam intenzitet rada i to podosta, igram samo domaće prvenstvo i radim kao trener sa mladima. Naravno, sve u dogovoru sa klubom. Srećan sam što sam i dalje kao igrač aktivan”.
Klub koji će biti domaćin završnice Lige šampiona, raste iz sezone u sezonu.
“Napravili su zdrav i pozitivan koncept, sa dva kluba u gradu. Pored našeg, tu je i još jedan – Vajšarksi koji je više za mlade igrače i talente. Tu sam našao svoje mjesto i nakon 15, 16 profesionalnih sezona prija mi promjena. Zahvalan sam što sam dobio priliku da mladima prenesem znanje, a srećan što se dajem u nekom drugom smjeru”.
Izuzetna organizacija posla i sistem olakašva rad. I djeca su disciplinovana.
“Momak koji radi pri Savezu rekao mi je da su uslovi u našoj regiji najbolji u odnosu na ostale. Mada je ovdje sve umreženo i konstantno se na treninzima pojavljuju treneri regija i treneri same regije i treneri iz njemačkog saveza. Sve je u sistemu i procesu. Prave selekcije, sistematizaciju i čini mi se da je to ušlo u fenomen. Bukvalno sve se prati”.
Odnosom i radom, ne samo Luka, već i braća Brguljan, Aleksandar Radović i nekadašnji kapiten ,,ajkula“ Predrag Jokić, zaslužili su poštovanje.
“Da sam na početku karijere mogao da biram u kom trenutku i gdje bi zalazak bio idealan, ne bih bolje mjesto izabrao. Iz ove pespektive stigao sam u idealan klub. Osvajao sam domaće trofeje, nastupao u Ligi šampiona i bio svjedok kako klub raste. Nedavno je stigao i Macan iz Juga što je samo potvrda većih ambicija. Meni, lično, ova priča prija. Mogao bih dugo da vam pričam o pozitivnim primjerima”.
Kakvi su dalji planovi, razmišlja li Luka o povratku kući:
“Vidim sebe ovdje, makar jedan period. Kada dođe vrijeme vratiću se, ali se trudim da ne gledam toliko naprijed. Na zalasku sam karijere, uživam, uz savršen odnos sa ljudma u klubu. U ekipi je i dosta naših momaka. Upravo zbog svega što sam nabrojao, ne želim da gledam predaleko u budućnost”.
Dugo je Luka nastupao za Jadran. Pozitivne misli i prijatne emocije vezuju ga za novljanski klub. Sve što je uradio sa Jadranom i ekipama za koje je nastupao, bez problema i zadrške može da govori.
“Najveći dio karijere proveo sam u Jadranu, na koji gledam kao na vaterpolo dom. Sa izletima u Italiji, Mađarskoj i Ljetnjoj ligi na Malti i na kraju Hanover gdje se osjećam savršeno. Nijesam još uvijek podvlačio crtu, možda je bilo stvari koje sam mogao bolje da uradim, ali ne bih ništa mijenjao”.
Reprezentacija?
”Znate i sami da sam dugo godina bio u krugu kandidata, uvijek oko sastava, a ostaje žal što nijesam odigrao veliko takmičenje, a to je motiv za svakoga. Svjestan sam da je to bila nevjerovatna generacija, bukvalno možemo samo da prepričavamo kakva je to ekipa bila”.
Luka vidi lijepu budućnost vaterpolo reprezentacije. Nakon smjene generacije, medalja u Budimpešti je otvorila mnoga vrata. Smatra da se na prošlost ne treba previše zadržavati.
“Momci su i sami rekli da ostaje žal za olimpijskom medaljom. Tri puta su bili četvrti, a opet i to je fenomenalan rezultat. Što se tiče ove sada reprezentacije, napravljen je zaokret sa smjenom generacije. Vidim ozbiljnu perpesktivu, a na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj napravljen je veliki iskorak u odnosu na ranija takmičenja. Naš tim se predugo oslanjao na ista imena, koja su, na kraju krajeva, dala mnogo i rekao bih i previše. Kao što znate, u sportu je potrebna sreća, vjerujem da će biti uz naš tim za koji navijam svim srcem”.