Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić imenovao je krajem prošle godine Nebojšu Rodića, doskorašnjeg ambasadora u Austriji i nekadašnjeg direktora Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), za ambasadora u Crnoj Gori.
Imenovanje ljudi iz bezbjednosnih struktura za ambasadoreje kontinuirana je praksa u Srbiji, koja u svojim misijama u inostranstvu ima ljude iz informaciono bezbjednosnog sektora. BIA, takođe, ima svog čovjeka na funkciji u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije, piše portal The Geopost.
Postavljanje Rodića, koji slovi za čovjeka od najvećeg povjerenja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i koji pripada “tvrdom krilu srpske politike”, za diplomatskog predstavnika Srbije u Crnoj Gori ne čudi ako se ima u vidu da je Crna Gora, za režim u Beogradu, dio “velikosrpskih“ planova pod šifrom „srpski svet“.
Rodić je na mjesto šefa BIA avgusta 2012. došao sa funkcije generalnog sekretara tadašnjeg predsjednika Srbije i čelnika naprednjaka – Tomislava Nikolića.
Već u prvim mjesecima na toj funkciji Rodić se suočio sa aferom prisluškivanja telefona Nikolića i Vučića. Listinge telefona predsjednika države i potpredsjednika vlade navodno je tražila Uprava kriminalistčke policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), a što je BIA otkrila i spriječila.
U reformisanoj Vladi Republike Srbije, septembra 2013. Rodić je izabran za ministra odbrane, a tu funkciju obavljao je do aprila 2014. nakon čega ga u više navrata šalju na pozicije ambasadora (donedavno bio u Beču).
“U Srbiji bezbjednjaci, odnosno, ljudi koji rade u strukturama bezbjednosti, jako daleko dosežu. Nekako im te strukture postanu odskočna daska za dalju karijeru”, ocijenio je srpski diplomata Srećko Đukić za crnogorske medije.
Odgovarajući na pitanje šta bi mogao biti Rodićev prvi zadatak po dolasku u Crnu Goru, Đukić pojašnjava da se ambasador prije odlaska na funkciju, susreće sa nizom ljudi u državi, a da posljednje instrukcije dobija od onoga koji mu je potpisao ukaz o postavljenju – šefa države.
Ističe da kada Rodić bude crnogorskom predsjedniku Jakovu Milatoviću predavao akreditivna pisma, “u razgovoru u četiri oka”, može da prenese ono što mu je rekao Vučić, “ako mu je nešto rekao”.
Prije Rodića ambasador Srbije i Crnoj Gori bio je Vladimir Božović, kadar SNS-a, inače rođeni Nikšićanin živopisne biografije koji je decembra 2020. proglašen “personom non grata” zbog kršenja diplomatskih pravila. Njemu je bio i zabranjen ulazak u Crnu Goru jer je označen kao “nosilac malignog uticaja za interese stranih službi”.
Osim titule “persona non grata” Božovića prate brojne etikete koje su mu nalijepljene u političkim i medijskim krugovima Beograda. Najzvučnija je svakako ona koju vuče iz dana kada je bio smješten u Studentskom gradu kada je počeo da radi za službu bezbjednosti, sprovodeći u djelo naloge novobeogradskog detašmana Resora Državne bezbjednosti Srbije (RDB), koji je zauzvrat u fioci zadržao krivične prijave protiv njega s početka devedesetih i tako ga sačuvao višegodišnje zatvorske kazne, obezbijedio mu diplomu Pravnog fakulteta i advokatsku titulu nakon izrežiranog aranžmana u kancelariji Borivoja Borovića.
Božović je bio generalni inspektor MUP-a u vrijeme vlasti Vojislava Koštunice i tada član Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića. Upamćen je po popularizovanju izvještaja Generalnog inspektorata MUP-a iz marta 2005. povodom istražnih radnji (akcija “Splav”) u slučaju ‘Makine grupe’ osumnjičene za ubistvo policijskog generala Boška Buhe, 10. juna 2002. Epilog ovog izvještaja je oslobađajuća presuda od 19. novembra 2004. toj kriminalnoj grupi usled “nedostatka dokaza“ – s ciljem da se najbliži Đinđićevi saradnici optuže za iznuđivanje iskaza protiv Željka Maksimovića Make.
Božovića su se Crnogorci odrekli ali Srbija nije – 16.novembra 2023. postavljen je za generalnog konzula Srbije u Njujorku.
BIA diplomate u Bosni i Hercegovini
Srpski režim vrlo obazrivo bira koga postavlja na ambasadorska mjesta ne samo u Crnoj Gori već isusjednoj Bosni i Hercegovini jer su “pola Bosne i cijela Crna Gora”, kako nerijetko ističe Alaksandar Vulin, dojučerašnji šef BIA i čovjek koji govori ono što Aleksandar Vučić misli, dio procesa “objedinjavanja srpskih zemalja”.
Donedavno je ambasador Srbije u Bosni i Hercegovini bio je nekadašnji šef BIA Aleksandar Đorđević.
Naime, po odlasku Rodića iz BIA septembra 2013. više od mjesec dana direktorsko mjesto bilo je upražnjeno a izbor novog prvog čovjeka bezbjednosne agencije kočio je, prema sopstvenoj izjavi, tada vicepremijer Srbije Aleksandar Vučić.
On je novinarima objasnio da nije zadovoljan predloženim kandidatima, dodajući da je to “suviše važno mjesto da bi se donijela prebrza odluka”.
I odlučeno je – Aleksandar Đorđević, bliski prijatelj Vučića, njegov školski drug.
Đorđević je šefovao BIA-om skoro četiri godine – do 29. maja 2017.
Za vrijeme mandata Đorđevića na čelu BIA navodno je spriječen čuveni pokušaj atentata na Vučića u blizini njegove kuće u Jajincima, gdje je pronađena zolja, četiri ručne bombe, 100 komada municije kalibra 7,62 milimetra, ali i nekoliko metaka automatskog naoružanja i 10-15 metaka nepoznatog kalibra.
Međutim, iako nije prošlo ni punih godinu dana, Tužilaštvo je okončalo proces, jer nije imalo dovoljno dokaza da pokrene krivični postupak, zbog čega se u javnosti stekao utisak da je čitav događaj bio loše izrežirana predstava kako bi se Vučić predstavio žrtvom.
Đorđević je odgovornost sa sebe pokušao da skine tako što je smijenio trojicu dugogodišnjih i odlikovanih operativaca BIA koji su učestvovali u svim najvećim i najosjetljivijim akcijama države.
Svoju političku karijeru, nakon razrješenja sa mjesta šefa BIA sredinom 2017. nastavlja kao ambasador Srbije u Bosni i Hercegovini. Ostaće upamćen kao prvi ambasador od Dejtona koji je odbio da dođe u Predsjedništvo BiH.
Prvo je jula 2020. otkazao sastanak sa tada predsjedavajućim Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem “zbog hitnog poziva u Beograd”.
Džaferović je, naime, pozvao Đorđevića kako bi iskazao protest zbog presude kojom je državljanin BiH Husein Mujanović osuđen pred sudom u Srbiji zbog navodnih ratnih zločina počinjeninih na teritotoriji BiH, kao i protest zbog prakse sudskog progona državljana BiH koje provode srpske vlasti.
Godinu dana kasnije, Đorđević kategorički odbija poziv na sastanak tada predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića na kojem je trebalo da se razgovara o uhapšenom Edinu Vranju.
Mandat mu je istekao ljetos a na njegovo mjesto na diplomatsku službu u Sarajevu krajem oktobra ove godine imenovan je Ivan Todorov, koji je kao zamjenik šefa BIA 2017. dobio najviše odlikovanje SPC – Orden Svetog Save.
BIA na “specijalnom zadatku” u Makedoniji
Srbija odnosno SRJ slala je u Makedoniju svoje ljude iz službe kao diplomate. Pokojni Zoran Janačković, jedan od bliskih saradnika Slobodana Miloševića, diplomata i dugogodišnji visoki državni službenik kadar SPS-a bio je diplomata u Skoplju. Tokom 1990 i 1991. bio je načelnik Saveznae državne bezbjednosti (SDB).
Ipak ostaće velika mrlja u diplomatskim odnosima dvije zemlje slučaj iz 2017. kada je Srbija na “specijalni zadatak”u Makedoniji poslala Gorana Živaljevića Gutu, kadar MIP-a Srbije i BIA.
Svjesni upad Živaljevića u Sobranje Makedonije u noći 27.aprila 2017.kada je došlo do političkog obračuna između pristalica Nikole Gruevskog i Zorana Zajeva u pokušaju da spriječe izbor predstavnika manjinske albanske partije na čelo parlamenta govori o određenom “zadatku” koji je imao Življević, ili o pogrešnom potezu koji na na određeni način otkriva neke druge namjere u ime Srbije ili nekih drugih bezbjednosnih faktora i baca sumnju na loše poteze i procjene MIP i BIA Srbije.
Tadašnji ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić branio je Živaljevića ističući da nije prekršio diplomatske protokole i da je samo izvještavao o situaciji u Makedoniji, jer “Srbija mora da zna kako se ta situacija može odraziti na nacionalne i državne interese”.
Vučićevo opravdanje Živaljevića glasilo je da on nije otišao u Sobranje “sam od sebe“.
“Nije on pitao ni mene, niti bilo koga drugog u našoj zemlji… Pitao je najviše predstavnike izvršne vlasti Makedonije, direktno pitao i rekao da želi da ide tamo i pitao da li imaju nešto protiv i dozvoljavaju li. I oni su bili su upoznati sa njegovim prisustvom”.
Živaljević je bio generalni konzul Srbije u Banjaluci i jedan od otmičara Vladimira Nikolića, nekadašnjeg šefa analitike Resora Državne bezbjednosti (RDB) Srbije koji je bio u kabinetu kod direktora fonda građevinskog zemljišta Veselina Boškovića, brata Danice Drašković supruge Vuka Draškovića.
Do 2005. Živaljević je bio svjedok, a kasnije je postao optuženi zbog iznuđivanja iskaza od Nikolića u pritvoru. Sve je završeno “poravnanjem” među pripadnicima službe bezbednosti.
Živaljević je lično ispitivao Vladimira Nikolića koji je o tome govorio u emisiji “Insajder” 2005:
U BIA je za B92 rečeno da je Živaljević bio suspendovan u junu 2006. ali da je agenciju tužio sudu koji ga je i vratio na posao u februaru 2008. jer je, prema Zakonu o policiji, istekao rok od šest mjeseci do kojeg zaposleni može biti udaljen sa posla.
Živaljević je radio u kontraobavještajnom sektoru (RDB) Beograd prije svega za djelovanje stranaca, stranih diplomata, novinara.
Bio je čovjek od povjerenja u strukturama RDB-a kao dobar operativac, povjerljiv čovjek koji je na funkciju zamjenika šefa BIA postavljen pred ubistvo premijera Zorana Đinđića 2003. “posle temeljnih provjera i traženja ljudi koji se nisu uprljali“.
Na pitanje zašto nije bilo obavještajne zaštite i kako su dozvolili da dođe do atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića, Živaljević, tadašnji zamjenik načelnika BIA, je naveo da su poslovi obezbjeđenja državnih funkcionera izuzeti iz djelokruga rada i da je u trenutku ubistva MUP imao punu nadležnost nad tim poslom.
UDBAŠ generalni konzul u Rijeci
Početkom januara 2017. Vlada Srbije postavila je Gorana Petrovića, bivšeg načelnika RDB-a koji je u “službu“ pristupio još 1986, na mjesto generalnog konzula u Rijeci. Septembra prošle godine istekao mu je mandat.
Petrović je dugo radio na kontraobavještajnim poslovima prema Zapadu. Karijera mu naglo staje 1999. kada ga “julovska postavka“ na čelu sa Radetom Markovićem odstranjuje iz službe.
To je trajalo do petooktobarskih promjena, nakon što ga Vlada Zorana Đinđića na prvoj sjednici postavlja za načelnika RDB-a. Između ostalog, mandat mu je povjeren kako bi istražio najmonstruoznije zločine Miloševićevog režima, od kojih su mnogi imali otiske ozloglašene službe.
Ubrzo nakon preuzimanja pozicije dok je u Krunskoj ulici u Beogradu razgovarao sa Đinđićem i Dušanom Mihajlovićem, pucano je na njegovog vozača koji ga je čekao. Najbolju ocjenu njegovog rada kao načelnika dali su pripadnici Jedinice za specijalne operacije koji su njegovu smjenu postavili kao jedan od glavih uslova za okončanje oružane pobune iz novembra 2001.
BIA u Ukrajini
I bivši ambasador Srbije u Ukrajini Rade Bulatović je, takođe, praktično iz pritvora došao na čelo BIA i tu funkciju obavljao tokom dvije vlade Vojislava Koštunice. Posle ubistva Đinđića, 12.marta 2003, Bulatović je uhapšen u okviru policijske akcije “Sablja”, pod sumnjom za “udruživanje radi neprijateljske djelatnosti“. Kako su prenijeli mediji tada, postojale su tvrdnje da su se on i general Aco Tomić tajno susretali sa Dušanom Spasojevićem i Miloradom Ulemekom Legijom. Bulatović je pušten na slobodu nakon tri mjeseca, optužbe su povučene i dobio je odštetu zbog nezakonitog privođenja.
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić postaviće Bulatovića 2013. za ambasadora u Kijevu i na toj funkciji je proveo do avgustu 2019. Tokom službovanja u Kijevu bio je i ambasador u Gruziji, na nerezidencijalnoj osnovi.
Njegov mandat u Ukrajini obilježiće trzavice u odnosima dvije zemlje. Naime, kada je 2015. Oleksandar Aleksandrovič došao na mesto diplomatskog predstavnika Ukrajine u Beogradu njegova država je bila već tada u ratu sa Rusijom. Ambasador Aleksandrovič poznat kao diplomata “bez dlake na jeziku” umio je da odbrusi kada bi se prepleli dijametralno suprotni interesi – naročito kada bi Srbija isticala da nema većeg prijatelja od Rusije u odbrani teritorijalnog integriteta dok Ukrajina nema većeg neprijatelja od Rusije kada je riječ o ugrožavanju njenog teritorijalnog integriteta.
Bulatović je 2017. bio pozvan na konsultacije u Beograd nakon što je ukrajinski ambasador Aleksandrovič izazvao ljutnju zvaničnog Beograda izjavama da “Moskva koristi Srbiju i srpski faktor” i da “Rusija obučava plaćenike da ubijaju Ukrajince“.
Vulin neraspoređen
Mjesto šefa BIA u Srbiji je trenutno u v.d. stanju i čekaće formiranje nove vlade nakon što je početkom novembra 2023. Aleksandar Vulin, koga su SAD u julu stavile na listu sankcija zbog “korupcije i umešanosti u trgovinu drogom i zbog veza sa Rusijom”, podnio ostavku na funkciju.
Direktne kontakte sa ruskim zvaničnicima Vulin redovno održava. Sredinom decembra boravio je u Moskvi gdje se sastao sa Nikolajem Patruševim, sekretarom Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije.
Patrušev je istakao da visoko vrjednuje hrabrost Aleksandra Vulina i “posvećenost u borbi za očuvanje samostalne i slobodarske pozicije srpskog naroda i države”.
Vulinov portfolio – od direktora Vladine kancelarije za Kosovo, preko resora odbrane i unutrašnjih poslova koje je vodio, do pozicije prvog čovjeka srpske tajne službe – čini ga izvrsnim kandidatom za ambasadorsku poziciju. To što ga je nedavno zaposlio Milorad Dodik za senatora bh. entiteta Republika srpska sigurno mu ne bi predstavljalo prepreku.
The Geopost
Pa to rade svi, ne kapiram šta je pisac hteo da kaže…..