Već više sedmica zaredom hiljade Srba izlaze na ulice i širom zemlje blokiraju mostove, autoputeve i raskršća, protestujući protiv zakona koji olakšava oduzimanje imovine. U pozadini priče je multinacionalni gigant Rio Tinto koji na zapadu Srbije planira ogromni rudnik litijuma s mogućim fatalnim posljedicama po životnu sredinu, piše Florian Bieber za Deutsche Welle.
Koncern ima podršku režima srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Snimci s prvih protesta krajem novembra pokazali su maskirane batinaše koji motkama tuku protestante. Očito ih je tamo bila poslala vlast.
Te slike mi bude osjećaj već viđenog. Prije pet godina su maskirani muškarci usred noći građevinskim mašinama rušili objekte u centru Beograda kako bi napravili mjesto za poduhvat poznat kao Beograd na vodi. Od tada, uz gomilu novca i neprozirne ‘dealove’ s Ujedinjenim Emiratima, višespratnice nagrđuju savsku promenadu.
Batinaši štite i portret Ratka Mladića na jednoj fasadi na Vračaru. Huligani sprječavaju svaki pokušaj Beograđana – od kojih su neki moje kolege i prijatelji – da uklone ovaj izraz obožavanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. Ti mladići s kapuljačama, koji inače urlaju s tribina stadiona na futbalskim utakmicama, odavno su postali produžena ruka Vučićevog režima.
Srbijom kruži strah. Jedva da još ima nezavisnih medija, kritičari se blati, a opozicija optužuje za veleizdaju. Kad kritikujem srpske vlasti i sam često bivam proglašen “albanskim lobistom”. U takvoj atmosferi mnogi se ne usuđuju iskazati nezadovoljstvo.
Utoliko je ohrabrujuće što su ekološki protesti protiv rudnika litijuma do sada najveći protesti protiv Vučićevog režima. Važni su i jer se ne događaju samo u Beogradu, već i u manjim mjestima, gdje je još teže reći svoje mišljenje.
Prestižni projekti, međunarodna podrška
Istovremeno je porazno što mnogi Srbi vjeruju, i to s pravom, da se Vučić može osloniti na podršku Zapada, prije svih Njemačke. Mnogi pretpostavljaju da bivša kancelarka Angela Merkel podržava rudnik litijuma, sirovine koja bi poslužila za izradu baterija za električne automobile – od kojih će mnogi biti ‘Made in Germany’. Vučiću uspijeva prestižnim projektima osigurati međunarodnu podršku.
Na slično netransparentan način je jednom francuskom konzorcijumu otišao tender za gradnju beogradske podzemne željeznice. Investitori iz Kine i Ujedinjenih Emirata su mutnim dogovorima dobijali fabrike i vrijedna zemljišta. Rusija dominira sektorom energetike.
Tu se ne radi samo o ekonomskim interesima, uništavanju prirode i korupciji, već se radi i o vjerodostojnosti Evropske unije. Rusiju i Kinu ne zanimaju ni demokratija, ni pravna država. Ali, u Njemačkoj ta načela ne bi smjela biti olako zaboravljena.
Danas se već s punim pravom može reći da je Srbija skliznula u diktaturu, a to se dogodilo uz njemačku podršku. Angela Merkel je uvijek čuvala leđa Vučiću. Recimo, primila ga je u Berlinu samo nekoliko dana pred predsjedničke izbore 2017. Fotografije susreta su s pravom tumačene kao podrška kandidatu Vučiću.
Iluzija o idealnom partneru
Nova njemačka vlada sada ima priliku započeti novu, drugačiju politiku prema Zapadnom Balkanu. Vučića je nekritičko njemačko držanje prema njegovom liku i vlasti do sada ohrabrivalo da gazi medije. Svi veliki mediji su na liniji vlasti. Od 168 jedinica lokalne samouprave, vladajuća stranka drži 161, kao i sve državne institucije, bez izuzetka.
Dugo je u Berlinu i Bruxellesu postojala iluzija da je Vučić idealan partner za kompromis s Kosovom. Ali rješenja nije bilo ni poslije deset godina pod posredovanjem EU. Umjesto toga je Vučić prije tri godine pokazao da zapravo želi promjenu granica. Tom cilju je u jednom trenutku prišao opasno blizu, zahvaljujući podršci bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, nekih članica EU i bivše visoke predstavnice Federice Mogherini. Na sreću, Angelu Merkel u to nije uspio uvjeriti.
No, Vučiću sasvim odgovara ‘status quo’. Naivno je vjerovati da će autokrata poput njega prije ili kasnije pristati na kompromis s Kosovom. Bilo bi važno da nova šefica diplomatije Annalena Baerbock tu zauzme kritičkiji stav i tako ponovo uspostavi povjerenje građana Srbije u EU.
Ranije su se na protestima u Srbiji i okolnim zemljama mogle vidjeti zastave EU i čuti proevropske parole, ali to je nestalo. Mnogi Njemačku i EU vide kao čuvare postojećeg stanja, a ne kao saveznike u borbi za više demokratije.
Vjerodostojnosti EU je odmoglo i to što je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prije dva mjeseca u Beogradu naveliko hvalila reforme koje sprovodi vlast. To što se EU i Njemačka ustežu od kritika na kraju šteti ljudima u Srbiji, koji sve više osjećaju da su ostavljeni na cjedilu.
Jasne riječi koje treba sprovesti u djelo
Zato je ohrabrujuće što koalicijski ugovor nove njemačke vlade zahtijeva da se jača pravna država u članicama EU. Tako jasne formulacije mogle bi pomoći pri procesu integracije zemalja Zapadnog Balkana.
Osim jasnih riječi, nova vlada u Berlinu trebala bi imati hrabrosti i pokrenuti zaustavljeni proces pristupanja EU. Koalicijski ugovor predviđa nastavak dosadašnje politike, tačnije zalaganje za početak pregovora EU i Albanije i Sjeverne Makedonije (koju sada blokira Bugarska), viznu liberalizaciju za Kosovo (blokiraju Holandija i Francuska) i za dijalog Srbije i Kosova.
To su sve ciljevi vrijedni poštovanja, ali pitanje je hoće li ova vlada uložiti dovoljno političkog kapitala i energije kako bi stvari zaista pokrenula s mrtve tačke.
*Florian Bieber je profesor istorije i politike jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Grazu. Koordinator je inicijative BiEPAG, koja se zalaže za demokratizaciju i evropske integracije Zapadnog Balkana
Srećom pa je CG demokratija sa 30 godina vladavine DPSa …