Sociolog Ratko Božović ocijenio je da je danas u Srbiji u demokratiji, slobodama i toleranciji prisutno „napredovanje u nazadovanju“, a da je najproblematičnija politička javnost koja je „u apsolutnoj regresiji, tamnim zonama, ili onome što se može označiti kao uporište manipulacije“.
Božović je na okruglom stolu o govoru mržnje i dezinformacijama u medijima u Medija centru rekao da je vlast nekontrolisana i da „sam vrh političke piramide“ uspostavlja atmosferu u javnosti i medijima punu govora mržnje i kampanja protiv pojedinaca, odnosno, orijentaciju u kojoj ne postoji jezik mira, nego zaraćenosti i netolerancije.
Komentarišući izjavu reditelja Gorana Markovića koja je u dijelu medija i među predstavnicima vlasti interpretirana na potpuno suprotan način od onoga što je zaista rečeno, Božović je ocijenio da je to „stara priča“ u ideološkom obračunavanju sa neistomišljenicima, kao što se dogodilo kada je pažnja sa „batinaša“ koji su tukli građane u Šapcu, usmjerena na čovjeka koji je spriječio bageristu da gazi narod.
Prema njegovim riječima slučaj iz Šapca, kao i navodi da je Marković prijetio predsjedniku Vučiću strijeljanjem, ne predstavljaju samo simulaciju, jer bi tada postojao dodir sa stvarnošću, polulaž, nego primjer na kakve je sve prevare vlast spremna i simulakrum – potrebu da se laže da bi se postiglo ono što se želi u namjeri političke dominacije, osvajanja i poništavanja svakog ko je drugačiji.
Govoreći o situaciji u društvu on je rekao da vlast u javnom prostoru nameće ideologiju gospodarenja autokratskih vođa, mitologizaciju pojmova i slavljenje jednog „bogotvorca“ koji je na zemlji, prisutna je i infantilizacija autokritike kroz objašnjenja da su drugi – a ne sam vođa, krivi za određene pojave, a kako je dodao najprisutnije je ritualno hvaljenje vlastitih dostignuća.
Ukazao je i na slabost institucija u kojima kako je rekao nisu prisutni najbolji, nego samo oni koji „idu za vođom“, ističući primjer nepostupanja Regulatornog tijela za elektronske medije (REM) u slučaju svega što se dešavanja u rijalitima koji, kao državni projekat, dominiraju na televizijama gdje ostatak programa ispunjava politička propaganda.
„Ja ih pratim uz užase moje porodice, jer hoću da vidim što je to. To je ovo: prave junake estrade koji ne znaju ništa a po onome što jesu, oni su granični slučajevi. A postaće javne ličnosti. Evo šta oni znaju – Vasko Popa je za njih slikar, Crnjanski je bokser, a Frojd je pjevač. Desanka Maksimović je još živa, a glavni grad Španije je Meksiko. Eto, takvi su ljudi iz dana u dan prisutni na toj televiziji. Ja ih pominjem zbog toga što imaju preko milion svojih gledalaca. Pink je dovoljan ovom našem bogotvorcu na zemlji da dobije izbore. Ti koji gledaju rijaliti programe oni će glasati za to da im ostane i opstane taj i takav program“, rekao je Božović.
Božović je ocijenio da je nedostatak kritičke javnosti potpuno poništio sliku stvarnosti, i da u Srbiji, u unutrašnjosti, ljudi „pojma nemaju“ što se dešava, da su dezinformisani, prevareni, žive u strahu, bez demokratskih ideala – tolerancije, nenasilja, promjene protiv radikalizma, ekstremizma.
„Goran Marković je rekao jednu žustru kritiku, kao čovjek koji je uman, i spreman i hrabar da kaže – što mnogi nisu, i što nije prisutno ni na Univerzitetu ni kod mnogih intelektualaca. Neće ljudi da kažu kritički stav jer će biti bačeni u blato. Što se tiče univerzitetskih profesora, to je apsurdno, najaktivniji su penizioneri, zašto – zato što ne mogu biti kažnjeni“, rekao je Božović.
Profesor Filozofskog fakulteta Žarko Trebješanin rekao je da govor mržnje nije samo pitanje kulture ili jezičkog čistunstva, nego nešto mnogo opasnije, jer kako je objasnio, isključivost i netrpeljivost narasta kao grudva snijega i ako se stvari tako zaoštravaju – ekstremizam koji kreće sa optužbama, stigmatizacijom, satanizacijom protivnika, završava se istrebljenjem.
„Pokazalo se na osnovu iskustva da to tako kreće, a najsuroviji su građanski ratovi, kada je stanovništvo podijeljeno vjerski, ideološki, politički. Onda imate bitku do istrebljenja. Zato se i zalažem za to da se smiri ta situacija i da se nađu mehanizmi koji postoje, ne treba mi da ih izmišljamo. Što je ovdje prepreka? Kad god se zalažete za kompromis, ispada da je to najgore da ste popustljivi, slabi, itd. Ovdje se njeguje to da se stvari zaoštre do kraja“, rekao je Trebješanin.
Trebješanin se složio da postoji mogućnost da manipulacije dovedu do atmosfere koja bi mogla da se završi nasiljem, ali je dodao da misli „da smo pametniji nego ’90-tih i da je ova vlast ipak nešto naučila“, jer kako je ocijenio, Slobodan Milošević je proteste gušio silom, a sada se to dešava „kao incident, a ne kao strategija“.
Profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski rekao je da lažne vijesti i govor mržnje nisu slučajnost, jer toga ima u cijelom svijetu, ali da je to u Srbiji dio sistema, potpuno etablirano, i da „proizvođači“ lažnih vijesti bolje žive od novinara koji profesionalno i etički kvalitetno rade svoj posao.
„Što se tiče govora mržnje, njega ima tamo gdje ima mržnje. U ovoj zemlji nažalost ima mnogo mržnje i ti obrasci ponašanja koji su nas nekad doveli do raspada Jugoslavije, do ratova, do ogromnog broja žrtava i razaranja, i danas su dominantni. Oni se stalno obnavljaju, oni nisu iščezli nego jačaju. Imaju podršku vlasti. Banalan primjer toga da vlast podržava netolerantan način komunikacije jeste djevojka koja je u emisiji ‘Hit tvit’ pokazala da je nepristojna i da nema kapacitet za kulturu dijaloga a izabrana na prijedlog predsjednika (Vučića) koji je nekoliko puta hvalio u medijima, za potpredsjednicu (SNS-a)“, rekao je on.
Profesor Božović je, komentarišući „mlade lidere“ i ostale predstavnike vlasti iz Srpske napredne stranke (SNS-a), podsjetio da je predsjednik Aleksandar Vučić rekao da je „ona pametnija od njega“, i ističući da neće da dovodi u pitanje to mišljenje, naglasio da se ne bi iznenadio da ona zamijeni Vučića jer slijedi njegovu metodologiju.
Ocijenio je da su „mladi lideri“ SNS-a obučeni da ne dozvole nikom drugom da progovori, i da vladajuća stranka ima „štabove“ gdje pripremaju, kako je rekao, „te svoje ratobornike, ta čudovišta“, a posljedica toga je nespremnost na dijalog koja postoji u društvu.
Prema riječima Veljanovskog borba sa iskorjenjivanjem takvih primjera ponašanja trajaće dosta dugo, regulatorno to neće moći da spriječi, dok medijska samoregulacija možda ima veće šanse, a rad novinarskih udruženja, civilnog društva i medija još veće i naravno, obrazovanje i edukacija, ali da sve to ne može da traje godinu-dvije.
Veljanovski je ocijenio kritike predsjednika Srbije na račun izvještavanja medija, pogotovo javnog servisa, kao „dimnu zavjesu“ navodeći da je napravio analizu Dnevnika RTS-a od 20. jula kada je Politika objavila da će biti izbori početkom aprila iduće godine, i da se pokazalo da su u narednih mjesec dana 335 minuta trajali prilozi „samo u vezi sa Vučićem i o Vučiću“.
On je objasnio da je u emisiji koja treba da traje 30 minuta, 22 minuta trajao intervju sa Vučićem, iako toga dana „nije postojao nijedan događaj koji opravdava njegovo učešće u Dnevniku uopšte, i da je predsjednik Srbije prekinuo voditeljku da bi rekao da je došao da kaže da će penzioneri dobiti u septembru 30 eura, u novembru 20 eura krajem marta, početkom aprila, neposredno pred izbore – po 20.000 dinara, a da će prije toga dobiti trajno povećanje penzija od pet odsto.
„Znači, apsolutna promocija predsjednika države u emisiji koja ima između dva i po i tri miliona gledalaca. Pa evo, neka se žali onda, a govori kako nije bio (na javnom servisu) od aprila mjeseca. A ja govorim o 1. avgustu. Znači, apsolutno lažna vijest“, rekao je Veljanovski, koji je i kopredsjedavajući Privremenog tijela za praćenje medija, dogovorenog u dijalogu vlasti i opozicije oko izbornih uslova.
Božović koji je bio profesor Fakulteta političkih nauka, ukazao je Univerzitet ostao „gluvonijem“ na sve što se dešava u društvu, kao i studenti koji su ’90-tih bili glavni pokretač promjena i građanskih protesta pod parolom „Beograd je svet“, a sa tom ocjenom složio se i Veljanovski, ističući da moraju biti razočarani kako se ponaša veliki broj njihovih studenata koje su učili moralnim aspektima novinarstva, javnom interesu, i tome da mora da postoji ravnoteža i mogućnost drugačijeg mišljenja, te da mediji ne smiju da lažu.
Po ocjeni profesora Trebješanina, mnogi njihovi nekadašnji studenti obavljaju ipak profesije časno, ali ostaju nevidljivi, jer su nepodobni, a ukazao je i da je nažalost većina kvalitetnih školovanih ljudi otišla u inostranstvo.
„Kad današnje generacije vide kako su prošli novinari i svi ostali koji nisu bili nečasni, i uništene institucije, mladi nisu spremni da se žrtvuju“, rekao je Trebješanin i dodao da za razliku od ’90-tih kada je studentima govorio da ne odlaze, danas daje preporuke koje će im pomoći u inostranstvu.