Piše: Armin Aljović
Rat ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv Ukrajine te izraelsko razaranje Gaza dali su više argumenata analitičarima koji budućnost svijeta vide u potpuno novom geopolitičkom ambijentu, u kojem Sjedinjene Američke Države više neće biti jedina super sila. Proglašavaju kraj onoga što je bivši francuski premijer Dominique de Villepin opisivao kao oksidentalizam ili uvjerenje da Zapad na neki način može još uvijek vladati svijetom, a da u istu ravan ne uzima ostatak planete.
Da li će se kao rezultat te globalne promjene izmijeniti i regionalni sigurnosni i regionalni ekonomski poredak na jugoistoku Evrope, na Zapadnom Balkanu, regiji koja se još uvijek nije oporavila od razornih ratova ‘90-ih godina prošlog vijeka? Ili je za zemlje kao što su Srbija ili Bosna i Hercegovina globalna geopolitika precijenjena? Za većinu strahove izaziva potencijalni ruski interes da destabilizacijom Balkana proizvede još jedan problem zapadnim suparnicima, ovog puta dublje u trbuhu Evrope.
SAD više ne drži sve konce u rukama
“Globalno, nesumnjivo je da imamo ono što se zove multipolarnost“, rekao je za Al Jazeeru Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i saradnik vanjskopolitičkog instituta IDEAS na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE).
“Imamo više igrača; oni jesi različitih rangova, ali u svakom slučaju mnogo je više adresa nego što je bilo ‘90-ih ili 2000-ih. Rat u Ukrajini i dešavanja na Bliskom istoku pokazali su nam da SAD više nije jedini bezbednosni provajder koji drži sve konce u rukama.“
U stoljeću koje Vuksanović opisuje kao “vek dominacije američko-kineskog rivaliteta”, ne zanemaruje ni druge igrače na međunarodnoj pozornici: Indiju, naprimjer, koja ima rastuću ekonomiju, najmnogoljudnija je zemlja svijeta i ima strateški položaj, praktično u centru svijeta…
Rusija ne može uraditi ništa na Balkanu
Evropa će, kaže Vuksanović, biti relevantna onoliko koliko uspije biti jedinstvena. Neki regionalni igrači također s vremena na vrijeme mogu podizati cijenu, poput Izraela, Turske, Irana, Saudijske Arabije ili zemalja kao što su Južna Koreja, Indonezija, Brazil… Iako nesumnjivo postoji globalna promjena, ne vidi dokaze da bi te promjene mogle utjecati i na jugoistok Evrope.
To što Zapadni Balkan nema sposobnost da postane dio Evropske unije – što zbog problema u EU, što zbog problema u samim balkanskim zemljama – dovodi balkanske zemlje u poziciju da ponekad traže opciju B kod drugih velih sila. I u takvim okolnostima, kaže Vuksanović, nema mjesta za veći ruski utjecaj na Balkanu, premda se o njemu često govori i na Zapadu. NATO i dalje ostaje dominantna sigurnosna institucija u regiji, dok EU ostaje ključni ekonomski partner.
“Čak i Srbija, koja ne želi da uđe u NATO, ima formalni odnos sa Alijansom… NATO je svuda prisutan [na jugoistoku Evrope]. Ne postoji nijedno drugo vojno prisustvo u regionu“, podsjeća Vuksanović.
“Ruski uticaj se svodi na tri stvari na Balkanu; gas, nerešeno kosovsko pitanje i popularnost među lokalnim stanovništvom. Međutim, u odnosu na Zapad, Rusija ne može da uradi ništa na Zapadnom Balkanu. Videlo se to i 2022. godine, kada je [ruski ministar vanjskih poslova Sergej] Lavrov htio da dođe u Beograd, ali nije mogao jer je evropski vazdušni prostor bio zatvoren. Takođe, Srbija ne može da uveze rusku naftu jer je Evropska unija uvela embargo na rusku naftu koja se uvozi morskim putem. Dakle, malo toga može da se dešava na relaciji Rusija – Balkan“, kaže Vuksanović.
Korumpirane i kriminogene političke elite
Za razliku od Rusije, Kina se na Balkan vratila ponovo nakon učešća srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića na sastanku Inicijative “Pojas i put” prošlog mjeseca u Pekingu, gdje je Srbija potpisala nekoliko komercijalnih sporazuma. Za Srbiju ili druge zemlje, prema Vuksanoviću, Kina može biti potencijalno atraktivan partner, jer u vrijeme potencijalne ekonomske krize ona će za lokalne ekonomije biti koristan izvor infrastrukturnih projekata i kredita.
“Kako god, ključni problemi na Balkanu koji će opterećavati lokalno stanovništvo, daleko od geopolitičkih preslagivanja, i dalje će ostati rezidu ‘90-ih, kao što su nerešeni teritorijalni sporovi, korumpirane i kriminogene političke elite, neefikasne institucije, ali ne nužno ono sto smo viđali ‘90-ih godina prošlog veka – građanski i međudržavni ratovi“, zaključio je Vuksanović.