Odnosi Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore tokom 2019. i 2020. godine u sferi politike su prilično loši i onespokojavajući, dok bi se odnosi u oblasti akademskih zajednica i privreda ove četiri zemlje regiona mogli opisati kao zadovoljavajući – pokazalo je istraživanje sprovedeno pod pokroviteljstvom Igmanske inicijative.
Indeks regionalne saradnje zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma, predstavljen u ponedjeljak, mjerio je odnose u oblasti društva, prije svega akademske i univerzitetske zajednice, kao i odnose u oblasti privrede i politike.
Kako je ocjenio kopredsjedavajući Igmanske inicijative i direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov za posljednjih 20 godina napravljen je pun krug i od procesa normalizacije odnosa početkom ovog vijeka stvari su sredinom prošle decenije krenule nizbrdo.
Kvarenju atmosfere između četiri zemlje, po riječima Popova mnogo doprinose neodgovorne izjave zvaničnika koje zatim podgrijavaju tabloidi, a jedna od tih izjava je i ona ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina da je najznačajniji zadatak ove generacije da stvori “srpski svet”.
“Svako ko imalo politički razmišlja, ne mora čak ni politički, svjestan je da prekrajanja granica na Balkanu ne može da bude bez onoga što smo vidjeli devedesetih godina. Onoga što je Dobrica Ćosić rekao – ako ne možemo da živimo u miru, to je poruka bila kongresu srpskih intelektualaca uoči sukoba u BiH, hajde bar u miru da se raziđemo. Onda smo vidjeli kako je izgledao taj mirni razlaz – evo još ne možemo sve žrtve da pobrojimo i još nisu svi gradovi zakrpljeni od ratnih dejstava”, rekao je Popov.
Predstavljajući rezultate istraživanja u Hrvatskoj, Senada Šelo Šabić sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu rekla je da HAZU ima formalnu saradnju samo sa ANUBiH i naglasila da je zanimljivo da SANU ima saradnju sa entitetskom akademijom iz Republike Srpske, dok Hrvatska ipak nema saradnju sa akademijom Herceg Bosne.
“Hrvatska stalno želi sebe skinuti sa Balkana i isključiti se iz te vrste regionalne saradnje. Ona jeste činjenicom da je članica EU u ovom paketu zemalja i da je malo isključena, ali zbog svog geografskog položaja, zbog svoje političke orijentacije, zbog činjenice da to od nje očekuje EU, ona može dati puno bolji zamah regionalnoj saradnji nego što je trenutno slučaj”, naglasila je Šabić.
Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore i kopredsjedavajući Igmanske inicijative Branislav Radulović smatra da je jasno da se Balkan nalazi na početku devedesetih godina prošlog vijeka jer, kako tumači, regresivne politike vraćaju se na memorandume, izvorne Miloševićeve koncepte, ministre unutrašnjih, a ne spoljnih poslova koji, kako precizira, degenerišu spoljnu politiku države.
“Ne možete se tako ponašati u regionu. U prvom redu imate sada, uslovno rečeno prosrpsku vladu u Podgorici i imate neuporedivo gore odnose na relaciji Podgorica-Beograd nego situaciju kada je bila Đukanovićeva vlada”, objasnio je Radulović.
Aktivista za ljudska prava Milan Antonijević rekao da se politički odnosi četiri zemlje regiona dešavaju isključivo na multilateralnim sastancima, dok su bilateralni sastanci veoma rijetki, a profesor iz Sarajeva Nerzuk Ćurak, govoreći o odnosima akademija u regionu je istakao da Akademija nauka i umetnosti BiH ima dobre odnose sa crnogorskom i hrvatskom akademijom, dok sa Srpskom akademijom nauka i umjetnosti nema saradnje zbog zvaničnog stava SANU da ne priznaje bosanski jezik.