Poslanik Demokratskog fronta Radoš Zečević kazao je da koje god se političke partije dohvatio koncern “Vijesti” uništio je brzinom svjetlosti, misleći na Demokrate. Partiji Alekse Bečića je, tvrdi on, nezamislivo odreći se fotelje za bilo kakav viši interes. Poziva ih da pokažu malo stida i upute javno izvinjenje DF-u i Andriji Mandiću.
“Zadatak Vijesti je poslije izbora bio da, pomognute stranom agenturom, poslije pada bivšeg režima ne dozvole ulazak autentičnih predstavnika Srba u Vladu, a da tamo masovno uđu predstavnici koncerna za koga niko nije glasao”, navodi Zečević.
Kako je dodao, pokušaj da se preko noći glasačko tijelo, prvenstveno DF-a, ubijedi da je politika Demokrata ili URE ona koja srpskom biračkom tijelu garantuje da više neće biti marginalizovani i tretirani kao građani drugog reda, kao pod bivšim režimom, bila je velika zabluda.
“Njihova kosmička udaljenost od birača koji podržavaju DF se vidjela već na prvom koraku prilikom donošenja Rezolucije o genocidu u Srebrenici i smjene ministra Leposavića, a bliskost sa DPS-om i satelitima prilikom pritiskanja istih tastera glasanjem na pomenute tačke dnevnog reda”, kazao je Zečević.
Prema njegovim riječima, uzalud podrška koncerna Vijesti, ali stvari su se nizale kao na traci.
“Morale su Demokrate više puta priznati Kosovo, pisati Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, na dnevnom nivou optuživati Srbiju i Republiku Srpsku… Morali su, jer se od njih to tražilo. Nijesu izdržali i zato ovolika nervoza ovih dana. Funkcioneri Demokrata svaki svoj nastup započinju pravdanjem, neosnovanim optužbama i zamjenom teza”, navodi Zečević.
On tvrdi da prevarene i zloupotrebljene Demokrate, potpomognute kolumnistima Vijesti, ovih dana pokušavaju salvom napada na Andriju Mandića da uhvate daha poslije fijaska i sramote koje su doživjele.
“Nije Andrija Mandić slučajno odabran kao glavna meta njihovog napada. On je dugogodišnji simbol borbe i otpora srpskog naroda u Crnoj Gori. Istovremeno je, sa kolegama iz DF, jedan od najzaslužnijih za pobjedu od 30. avgusta. I stvarno je on bio najveći problem režimu Mila Đukanovića, ali i onima drugima koji su donedavno služili tom režimu, a onda promijenili stranu. Takođe, i političkoj posluzi ambasada koji se lažno predstavljaju i kao političari”, kazao je Zečević.
Andrija Mandić se, kako dodaje, sa ponosom uvijek izjašnjavao kao Srbin i pripadnik SPC, dijeleći dobro i zlo sa svojim narodom.
“Nikad nije šarao, ni varao, no držao riječ i zato ga srpski narod u Crnoj Gori podržava i prati svih ovih godina. Odbio je više puta ulazak u Vladu Mila Đukanovića jer je znao kako su raniji politički predstavnici srpskog naroda predvođeni Novakom Kilibardom prodali sav taj narod za stanove, sitne poklone i privilegije”, navodi Zečević.
Jasno je bilo, tvrdi poslanik DF-a, da Milo Đukanović ne traži partnere u politici, nego uglavnom kupuje poslušnike.
“Zbog nepristajanja da krene putem srpskih izdajnika iz Kilibardine stranke, platio je ogromnu cijenu, bio proganjan do granice nepodnošljivosti od strane bivšeg režima, više puta hapšen, suđen i prvostepeno u lažnom suđenju za izmišljeni državni udar osuđen na 5 godina zatvorske kazne”, kazao je Zečević.
Kako je dodao, na izborima od 16. oktobra 2016. godine, Andrija je nosio listu DF koja je i pored lažnog državnog udara, koji je bio direktno uperen protiv DF-a, osvojila duplo više od liste Demokrata koju je predvodio Aleksa Bečić, tadašnja velika mlada nada zapadnih ambasada.
“Nije pomoglo Demokratama to što su dobili veliku medijsku i drugu podršku sa te strane, ni što su se snažno distancirali od politike i programa SNP-a kojem su pripadali i koji im je do tada bio, ne samo partija čiji su članovi, već stil i način života koji su živjeli”, kazao je Zečević.
To što je Andrija Mandić na zadnjim izborima, na molbu Crkve, prepustio prvo mjesto Zdravku Krivokapiću, najviše, kaže Zečević, govori o njegovoj veličini, a ne slabosti.
“To ne bi uradio niko od Andrijinih političkih konkurenata, a posebno ne neko od ovih koji ga danas napadaju. Vidimo kakva je muka spopala predsjednika Vlade i predsjednika Parlamenta, koji posle Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra Leposavića više nemaju podršku preko 14 poslanika za funkcije koje pokrivaju. Kad im neko predloži da bi rešenje za izlazak iz političke krize, koju su sami izazvali, predstavljao izbor nove Vlade i izbor novog predsjednika Skupštine u okviru postojeće parlamentarne većine, tada vriska i jauci koji se čuju iz Vlade i Skupštine nebo prolamaju. Njima je nezamislivo odreći se fotelje za bilo kakav viši interes. Za početak bi bilo dobro da pokažu malo stida i upute javno izvinjenje DF-u i Andriji Mandiću”, poručuje Zečević