Piše: Vlado Vurušić, Jutarnji.hr
Pet mjeseci nakon izbora, uz sve peripetije, pritiske i (ne)očekivane obrte, u Crnoj Gori izglasana je nova vlada koju vodi mladi, 36-godišnji Milojko Spajić. No, tek sada počinje zavrzlama jer vlada je zapravo jedan čudni političko-ideološki bastard koji u sebi nosi klicu krize, pa i nečega puno dramatičnijeg. Situacija je politički, blago rečeno, čudna, bez obzira na to što se radi o Balkanu.
Milojko Spajić i crnogorski predsjednik Jakov Milatović, čelnici najbrojnije stranke u Skupštini, Evropa sad, kao “osnivači” vlade upinju se dokazati da je ona prozapadna, a zapravo je, kada se baci i ovlaš pogled, zamotana u prosrpsko-prorusku oblandu s albanskom dekoracijom (dvije albanske manjinske stranke ušle su u vladu) koja bi joj, uz verbalno zaklinjanje u Evropu, trebala dati dodatni prozapadni štih, odnosno uvjeriti Brisel i Vašington da je vlada ono što kažu njeni vodeći ljudi. Vladu možemo definisati kao “drveno željezo” ili “okruglo pa na ćoše”. Žele joj dati ljepši izgled kako bi se dobio što bolji dojam, kako bi se prikrile prave namjere. Takav je barem utisak na prvu loptu.
Premijer Spajić deklariše svoju odanost evroatlantskom smjeru, ali sada dolazimo do šizofrene crnogorske kvadrature kruga: koalicioni partneri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) – za koje jedni kažu da je na njih bio prisiljen, a drugi da je sve to režirana igra – vrlo su toksični i radikalno provučićevski i proputinovski. Spajiću su za vladu trebali glasovi tih prosrpskih ekstremista, a njihovi su stavovi dijametralno suprotni onome što proklamira i kako se želi predstaviti Spajić sa svojom vladom.
Za predsjednika Skupštine, i to s više glasova nego što ih je dobila vlada (49 prema 46), izabran je četnički vojvoda Andrija Mandić, koji je sve, ali ne evropejac. On otvoreno govori da je “Vladimir Putin predsjednik i Srba u Crnoj Gori”, protivi se članstvu u NATO-u (učestvovao je u pokušaju puča 2016. godine da se to spriječi, a o NATO-u govori kao o “neprijateljskom paktu”), kaže da je Kosovo za njega lažna država koju on neće priznati čak ni ako bi to učinila Srbija, odbacuje Deklaraciju o genocidu u Srebrenici, želi ukinuti sankcije Rusiji i poziva na veće oslanjanje na Rusiju i Kinu. Apsurd je da će Mandić sada prema svojoj funkciji imati pristup povjerljivim informacijama i dopisima NATO-a koje dobijaju samo članice, pa se mnogi pitaju hoće li ti izvještaji promptno završavati na stolu ruskog ambasadora. Dakle, sve suprotno onome za što se, barem javno, zalažu Milatović i Spajić.
Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje, kaže da će “u vladi dominirati stranke čije pristalice ne priznaju nezavisnost Kosova, na strani su Rusije u ratu protiv Ukrajine i protive se sankcijama Moskvi”.
No, dodaje kako istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je crnogorsko društvo, uprkos svemu, i dalje dominantno prozapadno orijentisano.
“Na drugoj strani, u onim političkim strukturama koje su sada u vlasti, izuzev albanskih stranaka, imamo prevagu onih kojima je četnički pokret bliži od partizanskog, onih koji negiraju genocid u Srebrenici, a nezavisnost Kosova im nije zatvoreno pitanje, onih koji su za Rusiju u ratu protiv Ukrajine, a posljedično ne podržavaju ni sankcije, niti smatraju da je ruski uticaj opasan po regiju. To sve nisu usmjerenja prema EU i Zapadu”, napominje Uljarević.
Spajić je već sada najavio rekonstrukciju vlade za godinu dana kada će i formalno ti antievropski “elementi” iz ZBCG-a postati ministri. Zasad su njihovi predstavnici samo državni sekretari u resorima koje će za godinu dana preuzeti. Vlada je pokušaj velikog kompromisa. Veliki eksperiment.
Profesor s podgoričkog Univerziteta Adnan Prekić smatra da je Spajić od prvog dana pogrešno vodio proces formiranja vlade.
“Siguran sam da je ova vlada iznuđeno rješenje kojim nije zadovoljan niti jedan od njenih konstituenata i da će već u decembru, nakon izglasavanja budžrts za sljedeću godinu, početi prve nesuglasice koje će voditi rušenju vlade”, kaže Prekić.
Dodaje kako je Spajić, da bi politički preživio, morao po svaku cijenu formirati vladu. Sada kao premijer ima prostor vratiti kontrolu nad strankom i marginalizovati ulogu Milatovića koji je pokazao jasne političke ambicije. Prekić zato već drugi, treći dan od formiranja vlade najavljuje da će svi učestvovanje u vladi iskoristiti samo za pripremu pozicija za nove izbore.
“Nije pitanje hoće li ova vlada biti srušena, nego ko će je prvi srušiti”, ističe Prekić.
Pitanje je kako pomiriti ono za što se zalaže ZBCG s onim što promoviše Spajić. Neko tu nije dosljedan i uskoro će se pokazati ko je to ili je sve ovo velika farsa. Spajić navodno nije želio Mandića ni ZBCG. Dugo se najavljivalo da će vlada biti sastavljena od njegove Evrope sad, nekih manjih, blaže prosrpskih stranaka te stranaka nacionalnih manjina Bošnjaka, Albanaca i Hrvata, ali je sve to na kraju palo.
Nije na odmet ponoviti da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić otvoreno bio protiv takvog sastava vlade, govoreći da u njoj nema mjesta za Srbe, da bi sada Crna Gora, kako to kaže novinar Darko Šuković, dobila vladu bez Crnogoraca. Ovako sastavljena vlada samo pojačava sumnje u dobre namjere Spajića i Milatovića.
Konačno, teško je povjerovati da će se Mandić i njegovi istomišljenici suzdržati ili se odreći svoje proruske i prosrpske antievropske agende. To će kad-tad isplivati na površinu, a onda će biti zanimljivo kako će reagovati predstavnici albanskih stranaka, ali i sam Spajić.
“Izbor četničkog vojvode Mandića samo je simbolično zaokruživanje procesa koji u Crnoj Gori traje od 2020. godine. Proruske i etnonacionalističke snage, koje personifikuje Mandić, već su tri godine na svim nivoima vlasti u Crnoj Gori, a ovim izborom taj je proces samo formalizovan”, kaže Prekić.
Smatra kako su posljednjim procesima Rusija i Srbija formalno stavile do znanja Briselu i Vašingtonu da je njihova politika u Crnoj Gori poražena i da je dolazak proruskih etnonacionalista na ključne pozicije u jednoj članici NATO-a ogolio sve slabosti i promašenost prozapadne politike u Crnoj Gori.
“Siguran sam da su novim predsjednikom Skupštine i novom vladom najzadovoljniji u Beogradu i Moskvi”, dodaje Prekić.
Za Daliborku Uljarević nema spora da Spajić teško uči nužne lekcije iz politike, što ga čini inferiornim u odnosu na mnogo vještije političare iz koalicije ZBCG, ali i sve druge preko kojih Beograd pokušava ostvariti svoj uticaj u Crnoj Gori.
Uljarević smatra da će naučiti da osim što je politika dobrim dijelom stvar kompromisa, taj se kompromis ne može praviti sa svakim samo radi osiguranja brojki za izglasavanje vlade. U međuvremenu je već neke važne bitke izgubio – struktura koalicionog sporazuma predviđa mehanizme potpune kontrole od koalicije ZBCG.
To znači da je sada pobjednik Andrija Mandić i njegov politički subjekt, a Milatović je sekundarni dobitnik u unutarstranačkim procesima jer su njegova ovlašćenja kao predsjednika mnogo ograničenija od onih koje ima Mandić na čelu Skupštine. S obzirom na to da Mandić ima mnogo više iskustva i jasniju strategiju od Spajića i Milatovića, a i nemalu podršku za sprovođenje svojih planova iz Srbije, čini se da će dominantnija biti ona agenda koju nosi tzv. Srpski svet nego ona koja se ispunjava na putu ka EU, uvjerena je Uljarević.
Prekić smatra da je motiv albanskih stranaka jedno od najozbiljnijih pitanja koja prate ovu temu.
“Njihov ulazak urušava postojeću političku paradigmu prema kojoj su nacionalne stranke manje brojnih naroda učestvovale u vlasti na nivou principa i vrijednosti multikulturne i građanske Crne Gore. Ovo je prvi put da jedna od nacionalnih stranaka ulazi u vlast s proruskim i etnonacionalističkim strankama zbog partikularnih interesa. Nisam siguran da albanske nacionalne stranke imaju podršku birača za ovakav zaokret i da su glasali da njihovi predstavnici budu u koaliciji sa strankama koje ne priznaju nezavisnost Kosova i koje su u prethodnom razdoblju imale izrazito negativan stav prema albanskoj nacionalnoj zajednici. U kontekstu ove teme, mislim da je u sjenci ostalo i jedno drugo važno pitanje, a to je odnos Bošnjačke stranke prema formiranju vlade. Bošnjačka stranka je u jednom trenutku bila već viđeni partner Spajića, ali je ispala iz kombinacija nakon Spajićeva dogovora s proruskim i prosrpskim strankama. Bošnjačka stranka još nije saopštila jesu li oni iz vrijednosnih razloga odustali od vlade ili su samo bili nezadovoljni onim što im je Spajić nudio. To je vrlo važno pitanje na koje Bošnjačka stranka mora dati jasan i nedvosmislen odgovor”, nastavlja Prekić.
Za Daliborku Uljarević, pak, jasno je da su Spajiću Albanci trebali u vladi kao maska za njen stvarni karakter, ali nije do kraja jasno što je njih opredijelilo da donesu takvu odluku i kako mogu objasniti, za početak, svojim glasačima da su glasali za Andriju Mandića.
Jedno od pitanja koje će vrlo brzo odrediti odnose unutar vladajuće koalicije jest popis stanovništva. To je u Crnoj Gori ideološko-političko, a ne statističko pitanje, odnosno nikoga ne zanima ništa osim odgovora na dva pitanja – nacionalna i crkvena pripadnost.
Uljarević smatra da će popis biti i jedan od prvih testova Spajićeve vlade po dvije osnove – sposobnosti da rješavanju kompleksnih pitanja koja opterećuju društvo na inkluzivan način te dosljednom poštovanju preporuka koje stižu iz Brisela.
Prekić podsjeća kako je Aleksandar Vučić još prije tri godine rekao da je za interese Srbije u Crnoj Gori popis stanovništva pitanje svih pitanja.
“U skladu s tim Vučić i njegovi epigoni u Crnoj Gori vode cijeli proces, s neskrivenim i otvorenim namjerama da po svaku cijenu dođu do već projektovanih rezultata koji bi bili osnova za ustavnu rekompoziciju Crne Gore, urušavanje njenog multikulturalnog karaktera i njeno pretvaranje u državu naroda kroz proces etnoteritorijalizacije. Mislim da su toga svjesni svi, pa čak i novi premijer Spajić koji je tražio odgađanje popisa. Nikome ne odgovara popis koji neće biti prihvatljiv svima.”
Daliborka Uljarević smatra da ne postoje ni tehnički, ni mnogo važniji uslovi za održavanje popisa i zato je dobro što ga je Spajić odgodio na mjesec dana te otvorio razgovore s opozicijom, savjetima nacionalnih manjina i NVO sektorom, iako se stiče utisak da je riječ više o formi.
Uljarević napominje kako to ipak nije dovoljno dugo razdoblje da se identificirani problemi riješe, a posebno ne, što je ključno, da se uspostavi potrebno povjerenje kako bi se taj proces izveo tako da jamči nekontaminirane podatke i onemogućava njihovu zloupotrebu. Smatra da pitanje popisa polarizuje crnogorsko društvo, a i rezolucija Evropskog parlamenta preporučuje odgađanje popisa dok se ne steknu uslovi da se održi na transparentan način, bez političkog uticaja, u atmosferi u kojoj se ni na koga neće vršiti pritisak oka načina nacionalnog izjašnjavanja.
Uljarević kaže kako bi popis, osim što bi bio zloupotrijebljen, mogao biti iskorišten za “bosnizaciju” Crne Gore jer bi se inženjeringom nakon popisa tražile izmjene Ustava i pokušala inducirati drugačija pozicija za dijelove Crne Gore u kojima je više srpskog stanovništva, a kroz jače vezivanje s Beogradom, čime bi se direktno podrivao suverenitet države Crne Gore.
Sagovornici Jutarnjeg kažu kako, uprkos ovako zabrinjavajućoj situaciji, ne očekuju nikakvu reakciju Zapada, iako je primjetno da su i EU i SAD ipak iskazali određenu suzdržanost.
Prema Prekićevom mišljenju, Zapad ponavlja identičnu grešku kao i 90-ih.
“Takav odnos dovešće do razočaranja onoga dijela javnosti koji istinski vjeruje u prozapadnu i građansku Crnu Goru. Mislim da EU i SAD partnera traže u etnonacionalnim i klerikalnim, a ne u prozapadnim strukturama te da su događaji kojima svjedočimo posljedica takve promašene politike”, kaže Prekić.
Daliborka Uljarević smatra kako je najznačajniji popis prvih čestitki koje su dobili Mandić i Spajić. U prvim satima iz regiona su stigle čestitke iz Srbije i Republike Srpske, a iz EU od Olivera Varheljija, komesara za proširenje, te nekoliko ambasada.
Istovremeno stižu izrazi zabrinutosti iz SAD-a, i iz ambasade u Podgorici i iz Vašingtona, od senatorke Jeanne Shaheen.
“EU je, očekivano, sporija, ali upada u oči da i uz to što je posjetila Crnu Goru na dan kad smo dobili novu vladu, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen bila je suzdržana i izbjegla je direktno pitanje o saradnji s predsjednikom Skupštine te javnu čestitku premijeru”, ističe Uljarević.