Tužilački savjet, proširena sjednica Vrhovnog državnog tužilaštva i Udruženje državnih tužilaca, kako je navedeno u saopštenju, zatečeni su saznanjem da bi Skupština Crne Gore, na vanrednom zasijedanju, mogla usvojiti predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu i predlog Zakona o Tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, mimo konsultacija i mišljenja državnih tužilaca Crne Gore, eksperata Evropske komisije, Venecijanske komisije i svih drugih učesnika koji bi stručnim mišljenjem mogli dati doprinos daljem poboljšanju zakonskih rješenja u ovoj oblasti.
Bez presedana je, kako dalje navode, situacija da su o predloženim izmjenama zakona, na kojima se temelji organizacija, funkcionisanje i položaj državnotužilačke organizacije mogli informisati samo putem sajta Skupštine Crne Gore.
“Iako svjesni da jedno reagovanje na predložene zakone ne može zamijeniti izostali proces, odlučili smo da u najbitnijem saopštimo naše viđenje cilja i suštine predloženih izmjena zakona, te da kao odgovorni činioci upozorimo javnost na posljedice njihovog eventualnog usvajanja.
Uvjereni smo da sadržina zakonskih predloga, sa datim obrazloženjem, ima samo jedan cilj – ostvarivanje direktnog uticaja politike na funkcionisanje tužilačke organizacije i predstavlja ne samo udar na dostignuća izvršenih reformi u ovoj oblasti već i udar na tok pristupnih pregovora koji bi se, usvajanjem ovih zakonskih rješenja, nesumnjivo usporili, jer svi koji poznaju obim i složenost posla Specijalnog državnog tužilaštva znaju da bi ponuđena zakonska rješenja obavezno dovela do prekida, a u nastavku, kako ga zamišljaju zakonopisci, do neminovnog usporavanja procesa rada, što bi za posljedicu imalo izostanak rezultata koji se očekuju u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, posebno od ovog dijela tužilačke organizacije.
Dakle, saglasno ustavnom osnovu o položaju i nadležnostima Tužilačkog savjeta, kao organa koji obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva, važećim Zakonom o Državnom tužilaštvu, obezbijeđeno je ostvarivanje njegove ustavne funkcije, većinskim učešćem državnih tužilaca, kao članova ovog organa”, navedeno je u saopštenju.
Predloženim izmjenama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu, koje se odnose na sastav Tužilačkog savjeta, predviđeno je, kako ističu, da isti čine četiri državna tužioca koje bira Konferencija državnih tužilaca, pet članova koje bira Skupština Crne Gore i jedan predstavnik Ministarstva pravde, što ide u pravcu uspostavljanja eksternog tijela u kojem bi učešće državnih tužilaca bilo irelevantno u smislu profesionalnog uticaja na donošenje odluka.
“Ukazujemo da je Crna Gora 2013. godine izmijenila Ustav, a sve u cilju jačanja demokratije i vladavine prava. Ovim izmjenama Ustava prethodilo je: mišljenje Venecijanske komisije, Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, mišljenje Evropske komisije o zahtjevu Crne Gore za članstvo u EU i ekspertska mišljenja dobijena kroz projekte Evropske komisije, u kojima je bila istaknuta zabrinutost za mogući politički uticaj u oblasti pravosuđa. Najpozvanija tijela za oblast pravosuđa Savjeta Evrope jedinstvena su u stavu da u pogledu izbora Tužilačkog savjeta i državnih tužilaca treba ići u pravcu smanjenja političkog uticaja na izbor Tužilačkog savjeta i državnih tužilaca i da većinu članova Tužilačkog savjeta treba da čine državni tužioci”.
Brojni zvanični izvještaji državnih i međunarodnih organizacija, kako dalje navode, pohvalili su ovakva ustavna rješenja, kao i zakonska rješenja koja su uslijedila nakon toga, a i njihovu primjenu.
“Zahvaljujući važećim ustavnim i zakonskim rješenjima, na osnovu kojih je izabran vrhovni državni tužilac, uspostavljeno Specijalno državno tužilaštvo, Tužilački savjet i Sekretarijat Tužilačkog savjeta, realizovane su i obaveze predviđene u akcionim planovima za pregovaračka poglavlja 23 i 24, što je u krajnjem rezultiralo i unapređenjem rezultata koji su se reflektovali i na veći stepen vladavine prava.
Sedam godina nakon ustavnih izmjena i pet godina od donošenja Zakona o Državnom tužilaštvu i Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu, kojima je zaokružena zakonodavna i institucionalna reforma, Državnom tužilaštvu omogućeno je da vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela bez bilo čijeg uticaja”.
Ponuđene izmjene predstavljaju, kako smatraju, pokušaj da Državno tužilaštvo bude dovedeno u potčinjeni položaj, a rezultati obesmisle i nerealno predstave.
“Predloženi sastav Tužilačkog savjeta u kojem bi članovi iz reda državnih tužilaca bili u manjini, doveo bi do uspostavljanja pune političke kontrole nad Državnim tužilaštvom i dovođenja u položaj u kojem bi Državno tužilaštvo zadovoljavalo periodične interese pojedinih političkih struktura, a što je u suprotnosti sa obavezujućim međunarodnim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Podsjećamo na mišljenje broj 13 Konsultativnog savjeta evropskih tužilaca (CCPE) „Nezavisnost, odgovornost i etika državnih tužilaca“ u kojem je definisano da: „nezavisnost znači da je tužilac slobodan od nezakonitog uticaja prilikom obavljanja svoje funkcije koja se sastoji u obezbjeđenju punog poštovanja i primjene zakona i principa vladavine prava i da nije predmet bilo kojeg političkog pritiska i bilo kojeg nezakonitog uticaja“. Takođe, mišljenjem ovog tijela broj 9, koje je poznatije kao Povelja iz Rima, navodi se da je generalna tendencija da se ohrabri jačanje nezavisnosti i efikasne autonomije tužilaštva, da tužioci moraju biti samostalni u donošenju odluka i obavljati svoju funkciju, slobodni od spoljnih pritisaka i miješanja.
Osim mišljenja Konsultativnog savjeta evropskih tužilaca, i Evropski sud za ljudska prava je u određenim presudama naveo da tužioci moraju biti nezavisni u donošenju odluka i u saradnji sa drugim institucijama, pri čemu svoju funkciju moraju obavljati slobodni od spoljnih pritisaka i miješanja izvršne vlasti ili parlamenta”.
Kako dalje navode, prihvatanjem predloženih rješenja i sam naziv Tužilački savjet bio bi upitan, jer predloženim izmjenama izgubio bi ustavni karakter i, osim u nazivu, funkcionalno bi prestao da postoji, odnosno to bi bio svojevrsni politički savjet.
“Zabrinutost izaziva predložena izmjena člana 48 važećeg Zakona o Državnom tužilaštvu kojom se predviđa da se za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca može odrediti lice koje nema svojstvo rukovodioca državnog tužilaštva, niti državnog tužioca, što je u suprotnosti sa ustavnom odredbom sadržanom u Amandmanu 10 stav 1 na Ustav Crne Gore, prema kojoj poslove državnog tužilaštva vrše, isključivo, rukovodioci državnog tužilaštva i državni tužioci.
Posebno je neprihvatljiva predložena odredba člana 21 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu, kojom se ukida postojeći Tužilački savjet, kao tijelo koje ima ustavni položaj i obezbjeđuje samostalnost Državnog tužilaštva, čime je onemogućeno ostvarivanje ustavnih i zakonskih nadležnosti ovoga tijela i prekinut kontitinuitet u radu koji je neophodan za zakonito funkcionisanje državnotužilačke organizacije”.
Predlog Zakona o Tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, ni po strukturi ni po sadržini normi, nema karakter novog zakona, navodi se u saopštenju.
“Naime, tekstom predloga kako u odnosu na način osnivanja, organizacije i nadležnost organa, uslove i postupak izbora nosilaca tužilačke funkcije, odnose sa drugim državnim organima i organima državne uprave, kao i druga pitanja od značaja za rad, osim u pogledu izmjene naziva organa i nosilaca funkcije u organu, nije izmijenjena ni jedna norma važećeg Zakona o Specijalnom dražvnom tužilaštvu”.
Zato, predloženi Zakon, kako tvrde uopšte nema ustavni osnov za njegovo donošenje sadržano u članu 16 Ustava Crne Gore, jer prema izgrađenoj teoriji i praksi zakonodavne aktivnosti, novi zakon donosi se kad se pretežno ili u cjelini vrše izmjene i dopune postojećeg zakona.
“Stoga, odgovor na pitanje čime se pet poslanika Skupštine Crne Gore rukovodilo, stavljajući Predlog novog zakona, jasno se razotkriva u jedinoj novoj odredbi člana 48 Predloga, kojom bi smisao i svrha novog zakona bio u činjenici da Glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci izabrani po Zakonu o Specijalnom državnom tužilaštvu, dobiju status neraspoređenih tužilaca. Dakle, cilj predloga je u direktnom političkom obračunu sa postojećim tužilačkim kadrom u Specijalnom državnom tužilaštvu i ugrožavanje ustavnog položaja i nadležnosti Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta.
Možda je ovo mjesto na kojem bi zakonopisce valjalo podsjetiti na Mišljenje Venecijanske komisije a povodom usvajanja Zakona o državnom tužilaštvu, para. 18 Mišljenja, 2014: “Tužioci će, poput sudija, povremeno donositi nepopularne odluke i one će vjerovatno biti kritikovane u medijima i postati predmet političke kontroverzе. Moraju biti uspostavljeni i osigurani odgovarajući mandati i odgovarajući mehanizmi za unapređenje, disciplinu i smjene, koji će osigurati da tužilac ne može biti žrtva zbog donošenja nepopularne odluke.”
Predloženo rješenje da Vrhovno državno tužilaštvo, do izbora rukovodioca Tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju, preduzima samo radnje koje ne trpe odlaganje u predmetima koji su bili u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, dovelo bi do prekida procesa rada u predmetima iz stvarne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i Vrhovnog državnog tužilaštva, što bi imalo nesagledive posljedice u borbi protiv najtežih oblika kriminala, a ohrabrilo učinioce ovih krivičnih djela.
Očigledno je da bi predložena zakonska rješenja ugrozila ustavni položaj, odnosno ustavna načela o jedinstvu i samostalnosti Državnog tužilaštva i nezavisnosti u radu državnih tužilaca i otvorila prostor za nedopustivi politički uticaj”, zaključeno je u saopštenju.