Tamonjemunijev vrat za medalju

Piše: Slavko Mandić

Tamonjemunije od Pariza, sa zadatkom koji je (ne)sojski uspješno odradio u skladu sa politikom njegove zemlje prema Crnoj Gori, pobjednici u Prvom svjetskom ratu, odlikovan je Ordenom Crnogorske zastave drugog stepena. Ako se kojim slučajem ljuti, ima potpuno pravo, jer je ovaj diplomatski čimbenik, za ono što je radio na ovim prostorima, zaslužio da zastava bude najmanje prvog stepena. Što god to značilo. Ali, on je diplomatski progutao žabu i smješkao se dok mu je nagradu za djelovanje svečano oko vrata vješao približno isti, samo malo slabiji u struku, domaći SLUČAJNIk. Onda su se pristojno cjelivali, čini mi se „tradicionalno“ tri puta. A možda i nijesu, što ne znači da želja nije bila golema. Nema sumnje, složiće se crnogorska javnost, medalja se zasluženo zaviorila na grudima „ponosnog“ Francuza. Ima i zašto. Istinski je zadužio Crnu Goru. Makar onaj njen dio koji pripada SLUČAJNOM i njegovoj sviti. I relaksiranom. I ostalima ultradesnosmislenicima. Pa bez obzira na prilično uspješnu prikrivenost nekih detalja, nije se na licima „ratnih“ drugova baš sve moglo sakriti. Orden crnogorske zastave nije u skladu sa onim što Pokret Evropa sad čini u Podgorici. Dakle, ne nikako Crnogorske zastave, nego zastave Crne Gore. Kao ovo za Biblioteku „Radosav Ljumović“. Jer to nije Crnogorska nego zastava Crne Gore, objasniće demokratski vladajući um. Jest da na nju reže koliko god mogu, cijepaju je i pale kad god mogu da ih ne vide, ali ipak. Još da je u tri boje, maštao je Tamonjemunije? Ali, eto, nije. Makar ne za sad.

Zanimljivo je da je visoko državno odlikovanje ovaj, (za vazda mu srećan put bio, i da nam se više nikad ne vrne), dobio  u znak poštovanja i zahvalnosti za doprinos razvoju bilateralnih odnosa dvije države. Kako da ne. Kao da niko na ovim prostorima nema bar mrvu pamćenja. Pa se ne śeća da je i prije ambasadorovanja u našoj zemlji, ovaj neučtivac Crnu Goru smatrao za dozvoljeni srbijanski plijen, podržavajući otvoreno raznovrsne srbijanske i crnogorske vučićologe, bradate mantijaške ideologe i ostalu „znamenitu“družbu.

Oko Tamonjemuniju i ovoliko previše. Neobavezujući savjet SLUČAJNIku je da čuva odlikovanje, jer kandidata koji su sigurno zaslužili da se okite i te kako ima. A oni su uredno poređani u diplomatsko političkim predstavništvima, koji kroje i prekrajaju po mjeri moći kojom raspolažu.

Ako se postavi pitanje da li kod zapadnih saveznika ima licemjera, odgovorno ću poručiti onima koji mogu da imaju takvu šporku primisao, tamo te ANATEMA TE! To je za neuke svetosavce prokletstvo crkve. Baš kao i u vrijeme litijaškog manitanja, simpatičnog za mnoge zapadne zaveznike, kad je crnogorsko svetosavlje ćeralo iz Crkve otvoreno sve vjernike koji su na nekim funkcijama u DPS-u. Da ih prepanu onako bratski, sektaški. Pa ako se poprave, vrnuće ih oni opet u krilo raznovrsnih Pahomija i Kačavenda. Ili Prleta, sasvim je svejedno. Njih nije šćela Crkva Srbije, kao što ih neće ni bivši srbijanski glasač i stanovnik, današnji vjerovatni mandatar. Rekoh da ništa licemjerno nema kod naših zapadnih partnera, posebno ne kad je u pitanju formiranje nove izvršne vlasti. Oni predstavljaju građanski uređena društva. Nijesu kao mi. Možda bih se mogao usuditi da kažem da po nekad, ali samo po nekad, zbog dovoljnog nerazumijevanja prilika u našoj društveno-političkoj zajednici, oni pomisle da je to što im se servira istina. Pa onda ne čudi kad je Amerikanka onda kazala da se plaši da Milo ne izvede tenkove na ulice, kako bi spriječio preuzimanje vlasti.

Potom vjerovat nije mogla kad je primopredaja uslijedila u skladu sa najvećim EU standardima, koje u zadnje Trampovo vrijeme nijesmo srijetali ni u njenoj demokratiji.
Ili podrška litijama od strane onih diplomata koji su razumjeli da je u pitanju nešto vezano sa vjerom, pa, opet u skladu sa demokratijom najvećeg nivoa, da se ne bi ugrozila Vučićeva prava na vlast u Crnoj Gori, digli su  obje ruke da se u to ne dira. A to je, pokazaće se kasnije, klero šovinizam, anti zapadna varijanta svih vrijednosti, anti NATO i čista rusofilijada svih boja, mirisa i ukusa.

Neće biti da to baš Zapad ne poznaje. I da nije razumio o čemu se u malenoj Crnoj Gori radi. Ali je, po svoj prilici, još uvijek, iz svakog nerazumljivog razloga, njihov igrač Aleksandar Vučić.

Zato saopštenje ambasade Amerike da će njihovu podršku za novu vladu  dobiti samo oni koji podržavaju, pored ostalog, odnos NATO saveza prema Ukrajini. To je kao ona priča sa Srebrenicom. Ne budimo smiješni.

Pa sastav ove vlasti, kao i ove koja parti, činiće oni koji su protiv vrijednosti koje traže zapadni partneri. Koga će onda da podrže? Može li biti da Ameri ne znaju da Do Kvonov prijatelj, kako kaže njegov bivši skoro brat, više voli Kosovo i Srbiju no Crnu Goru. Miliji mu je Vučić i Prle Perić od svakoga Crnogorca, koga uzgred ne priznaje. Isto tako i onaj čelnik Demokrata. Pa njima Putin viri okle ne treba. Malo kad zagrebu, etoga ga i Aca Srbin. Čak i za Dodika se nađe po neko mjesto.

O ostacima DF-a neću da govorim. Od starta su politička konstanta. Ne slažemo se ni oko čega, ali je njihov stav isti od osnivanja. Ne kao preletača i glumaca jeftinih svjetske  što su ostavili, bar u parlamentu brata Abaza. Da se krčka kad više vlast ne bude. A neće, ako Boga bude, od jeseni, nikada više.

Znaju to zapadni partneri, kao što dobro znaju kako će oni koje podrže morati da se dobro drže za njihov spisak koji će im uredno diplomatski biti isporučen. Da premijer što ne zaboravi. Pa i onaj SLUČAJNI. I brat bivši. I svi redom.

Tako je to kad si mali a ne umiješ da porasteš. Istina, nijesi ni zaslužio. I nećeš ovakav, nikada!