Svakog normalnog je sramota

Piše: Vukašin Perović

Narod kaže da je u vinu istina, tako da možda ovaj beogradski skup vinopija donese istinu u zaluđene crnogorske glave. A nije da nijesmo znali. O ovoj sramoti koja se pojavila u crnogorskom narodu je i ovaj tekst od prije tri godine.

POLTRONI I IZDAJNICI  11. novembar 2020.

Vjekovi iza nas su nosili teška vremena. Nije bilo lako izdržati stalne ratove i siromaštvo. Strah za svoj život, glad ili egzistencija porodice, okrenuli su nekoga protiv svoje države. Iako bi borba za puko preživljavanje trebalo sve da opravda, izdaja se nikada nije praštala. I znali su to oni koji su poklekli. Zla vremena su donosila teške i nekada pogrešne odluke.

Ali bi svaki od njih na smrtnoj uri mijenjao tih desetak godina izdajničkog i podaničkog života, i sve privilegije, za junačku smrt od handžara na bojnom polju.

Ali što je vama danas? Koji su vaši razlozi? Što je toliko vrijedno da radite protiv svoje države? Je li moguće da zbog para, položaja, iz inata i neznanja, radite za interese tuđe države? Ajde što ste zaboravili na ponos, čojstvo, prkos i domovinu, ali đe vam sramota i obraz nestadoše?

Dok tražite gazdu koji će vam dati poziciju i mišljenje, sjetite li se Petra I “ne ližite tuđe šake, ne obijajte tuđe pragove”. Nije vas sramota toga što činite, nego još kritikujete, pridikujete i prijetite. Znate li da ste kao poltroni i izdajnici potrošna roba, sa ograničenim rokom trajanja i da ćete biti odbačeni čim završite posao. Dok satirete svoju državu, pane li vam na um Marako Miljanov: “Čojek bez domovine…, više i nije čovjek”? Trebalo bi.

Samo vi sagnite glave, zavucite se u rupe i koristite privilegije koje imate. Ali nemojte zaboraviti da tu, đe ste se sami svjesno zavukli, nema sreće, slave i svijetle budućnosti. Ta pozicija u kojoj ste, nudi vam samo vječno poniženje i sramotu.

Tekst je preuzet sa Facebooka