Piše: Mirko Stanić, šef Medijskog tima SDP-a, Sekretar Kluba poslanika SDP-a
Što je nama FK Petrovac? Pa trenutno ogledalo crnogorskog društva. Iako mi je zbog toga žao, crnogorska fudbalska liga je među najgore rangiranim u Evropi, sa svega par državica iza nas. Ali kao što medijalni birač u Crnoj Gori nije više simpatična penzionerka iz Kotora ili službenik iz Plava nego očigledno pripadnik nekog pravoslavnog bratstva iz Nikšića ili taskista iz Zagoriča, tako ni FK Petrovac nije više simpatični prvoligaški klub iz pastoralnog gradića, nego leglo prizemnog srpskog nacionalizma.
Ogledalo je i zbog promjene upravljačke strukture poslije “osvježenja” od 30. avgusta. Umjesto fudbalskih radnika koji su ga vodili protekle dvije decenije, dobili smo ljude za koje bi većina rekla da su dio nekih nefudbalskih struktura, čija se imena često pominju u rubrikama koje nijesu ni “sport” ni “zabava”, ni “kultura”.
Tako se petrovački stadion od mjesta domaćinstva FK Lovćena protiv sarajevskog Željezničara postao stadion na kojem se klubu iz Plava prijeti uz upotrebu riječi “Turci”, napadaju treneri i šikaniraju igrači. “Veliki borci za Kosovo” se za njega bore i kroz muzičko-scensku ikonografiju kojoj nema mjesta na bilo kojoj sprotskoj manifestaciji, pogotovo ne u Crnoj Gori.
I tu dolazimo do našeg ogledala. Od građanskog i simpatičnog Petrovca do protjerivanja “Turaka” i “osvete Kosova”. Delegat na utakmici je poput većine današnjih predstavnika nekad gorljivog NVO sektora, ali i brojnih intelektualaca, novinara i onih koji bi u nekoj drugoj situaciju napisali “Rat i Mir”, dok bi analizama događaja počinjali jutarnji program, a završavali ga u večernjim terminima. I jedni i drugi ćute. Da se ne zamjere.
Kako bi rekao jedan Vučićev gamechanger iz zelene partije – ”ovo je nova Crna Gora na koju ćemo se morati navikavati”. E pa nećemo bogami, niti će ta Crna Gora u kojoj se maltretira Damir, istrebljuju ”Turci”, napadaju Crnogorci, mrze Cetinjani, ili kamenuju vjerski objekti. Nećemo se navikavati, zarad pretjerane političke korektnosti, usljed koje ćemo koristiti eufemizme umjesto precizne dijagnoze.
A precizna dijagnoza je da imamo otvorenu mržnju prema svemu što je različito od onoga što nam nameće “srpski svet” u izvedbi ovdašnjih kvislinških struktura, koje to više i ne kriju. I da na tu mržnju ćute oni koji su zaradili milione na borbi za ljudska i manjinska prava, samo zato što bi to bilo štetno za njihove političke drugare. A neki od njih su direktno i iz NVO sektora i medijskih struktura, uskočili na ministarska mjesta, ali se danas bave flamingosima, jer su ugroženi, naravno. Vas ćemo barem nas nekoliko pitati idući put “zašto ćutite!?”. Jer znate da se neće zaustaviti na manjinskim narodima i Crnogorcima, ako se zlo ne u zaustavi na vrijeme.
Zbog toga ćemo ja i moji nećemo ćutati, jer nam nijesmo ni 1992, ni 1999 ni 2013, ni 2021 godine. Mrak i srednjevjekovno zlo ne mogu pobijediti građansko, ali ni čojsko u nama. Jer smo mi potomci naših slavnih predaka, a ne ćutolozi ni vi koji postajete tuđa dijaspora u zemlji svojih očeva i đedova. I zbog nas i zbog vas ćemo pobijediti.