Iza nas je još jedna nedelja rada spasilačke Vlade. Ne brojim, ali statističari bi rekli 36. Za ovih 36. nedelja, sve je vidjeno, bar se tako mislilo, ali spasioci imaju jos kečeva u rukavu. Ova nedelja im je jedna od “uspješnijih i inovativnijih”, saopštio je Marko Rakočević,
predsjednik Odbora Glavnog grada Socijaldemokrata.
“Prvo su se pojavile litijaške potvrde kao glavna preporuka za zasnivanje radnog odnosa. Valjda je u toj potvrdi integrisan i odradjen pripravnički staž, neophodno radno iskustvo, kao i položen državni ispit, vjerovatno i neka vrsta ekspertske preporuke. A onda se sredinom nedelje, kao čarobnjka iz Oza pojavio Milojko i najavio osnivanje nove državne kompanije “Montenegro works”. Nova kompanija koja će raditi-NIŠTA, vjerovatno smišljena da bi se zbrinuli i uhljebili Mickejevi drugovi eksperti iz bijelog svijeta, sa skromnim platama od nekih 2000-4000 eura mjesečno, plus bonusi, smještaj, odvojeni život i sl.”, ističe Rakoević.
A zaboravio je, kako kaže, Milojko da to što je on smislio u alhemijskom nadahnuću, već postoji.
“Da državne kompanije imaju svoje menadžmente sa “skromnim” primanjima, da te iste kompanije imaju Upravne odbore, gdje podsjećanja radi sjede Milutin Djukanović sa platom nešto malo iznad 3000 eura, izvjesni Rovčanin sa 2800 eura itd, a koji su gle čuda već napravili anekse ugovora, da u slučaju prestanka mandata do kraja istog primaju 70%
plate, valjda svjesni da ova sprdnja od Vlade neće jos dugo trajati. Da u resornim ministarstvima postoje čitave službe zadužene za praćenje rada državnih preduzeća”, dodaje on.
Čak je, podsjeća Rakočević, i ministar Bojanić zbunjeno izjavio da mu je čudno, da je raspisan konkurs za članove UO “Montenegro Worksa”, a da ne postoji ni Statut kompanije ni odluka o osnivanju ni bilo koji akt koji potvrdjuje osnivanje ovakve kompanije, sredstva u budžetu za funkcionisanje i sl.
“I da li će jedina preporuka za izbor članova UO biti Litijaška potvrda? A sve će to ispromovisati nezavisni Boris Raonić na oslobodjenoj Bastilji. A nedelju završavamo postavljanjem eksplozivne naprave u dvorištu Rada Miloševića, proizvedene 30-ih godina prošlog vijeka. Vjerovatno su iz gestapoa i tada znali da to treba tu ostaviti i okriviti bivšu vlast da ih želi zaustaviti na putu traganja za pravdom, istinom i slobodom, spriječiti ih u njihovoj svetoj borbi protiv mafije i kriminala. Da je živ Mario Puzo, vjerovatno bi KUM imao drugačiji zaplet, a oni koji su gledali kultni film Slobodana Šijana “Maratonci” će se sjetiti rečenice iz Pantelijinog testamenta:”Ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti””, zaključuje Rakočević.