Njegovo reagovanje prenosimo u cjelosti
Iako možda nije primjereno da ja kao šef kabineta Predsjednika Crne Gore sa svoje pozicije reagujem na ono što iznosi predsjednik Vlade, nakon izostanka drugih, osjetio sam potrebu reakcije možda više u svojstvu građanina. Mada kad se bolje sagleda ne priliči ni predsjedniku Vlade da ne poštujući prvo svoju funkciju a onda i pamćenje i intelekt crnogorskih građana i građanki iznosi neutemeljene tvrdnje i prije svega kontradiktorne svojim ranijim izjavama. Stoga bih, zbog boljeg informisanja crnogorske javnosti, u svom reagovanju samo skrenuo pažnju na par konstatacija i podsjetio na stvarne činjenice koje svaki crnogorski građanin može lako povjeriti pretraživanjem interneta u prethodnim mjesecima.
Počnimo od odnosa prema državi za koju predsjednik Vlade Krivokapić kaže „Ja sam za ovu državu dao sve najbolje što sam imao, oni su od nje uzeli najbolje što je imala“, misleći na DPS. Ne tako davno crnogorska javnost imala je prilike slušati komunikaciju predsjednika Vlade Krivokapića s jednim od građana Cetinja, gdje je priznao da je na referendumu 2006. godine, glasao protiv crnogorske nezavisnosti odnosno za ostanak u zajedničkoj državi.
Takođe, u nastavku konverzacije kada mu građanin saopštava da misli da se premijer pitao da ove države ne bi bilo, isti odgovara „možda je i to tačno“, što se sve dešava u jednoj „relaksiranoj“ atmosferi gdje članovi Vlade okruženi do sada najbrojnijim obezbjeđenjem, bojažljivo prolaze kroz svoju prijestonicu, vjerovatno svjesni šta su uradili od svoje države i kako ugrožavaju njenu suverenost.
Postavlja se pitanje šta je to premijer Krivokapić dao najbolje od sebe, ako je u odsudnom trenutku jedne države kad se obnavljala njena nezavisnost, on glasao protiv iste. Ako odgovorimo sebi na to pitanje onako kako je logično, onda je vjerovatno logičnija njegova sljedeća konstatacija da je možda tačno da ne želi da Crne Gore bude, jer svjesno pristaje da drugi upravljaju njim i izgleda samo nominalno njegovom državom. A možda je i mislio na neku drugu federalnu državu od koje je DPS uzeo najbolje, a pod najboljim misleći na Crnu Goru i sticanje njene nezavisnosti.
Predsjednik Vlade tvrdi da on radi sve po Ustavu i zakonu, za razliku od prethodne Vlade. Možda mi je promaklo, ali ne sjećam se da je sadašnja Vlada koju predvodi pokrenula neki postupak za ocjenu ustavnosti nekog akta ili Zakona koji je donijela prethodna Vlada i parlamentarna većina. Vjerovatno da je to zato što nijesu imali nikakav formalno pravni osnov za tako nešto, pa čak ni kad je u pitanju bio famozni Zakon o slobodi vjeroispovijesti.
Što se tiče nekih drugih procesnih mogućnosti koje su Vladi bile na raspolaganju, ako zaista vide neke nezakonitosti u radu prethodne, ne vidimo da je išta rezultiralo optužnicom, već samo tvitovanje, populizam u sticaju sa senzacionalizom i bavljenje pitanjem obračuna dnevnica koje je svakom jasno da je zakonito, kao i prodajom vozila.
Ali to otvara druga pitanja, ako premijer i njegova Vlada rade po zakonu zašto je u manje od 100 dana rada Vlade pokrenut toliki broj kontrolnih saslušanja iz kojih rezultiraju dodatni problemi i nestabilnosti i zašto je toliki broj akata nove Vlade na ocjeni ustavnosti pred Ustavnim sudom, kako smo se mimo ikakve procedure zadužili 750 miliona, zašto smo ugasili Montenegro airlines da bi formirali novu kompaniju za kako kažu sjajni Vladini ekonomisti za „0 eura“ što je već sad postalo više desetina miliona, a i dalje nemamo upotrebljive vazduhoplove niti naznaku kada će kompanija profunkcionisati?
Naravno svako ko umije da čita shvatiće da se ovdje radi o izvrtanju teza da bi nezakonitosti u radu sadašnje Vlade bile sakrivene tvrdnjama o nezakonitom radu prethodne, koja je i formalno uvela Crnu Goru u NATO, napravila ozbiljan pomak otvaranjem svih poglavlja pravne tekovine u pregovorima o pristupanju EU, ostvarila značajan ekonomski rast do momenta pandemije korona virusa.
Nadalje, kada premijer govori o stanju sa pandemijom korona virusa, pitam se da li živimo u istoj državi. Dok pišem ovo reagovanje u Crnoj Gori je od posljedica korona virusa preminulo 1.208 osoba, od početka epidemije je inficirano 87.638, od čega je trenutno inficirano 8.081, a na primjer 31. avgusta 2020. dok nije počelo divljanje pristalica bloka gospodina Krivokapića imali smo ukupno 100 preminulih i ukupno 4.835 zaraženih od početka epidemije, a 4. decembra iste godine je bilo 522 preminulih i ukupno 37.467 zaraženih od početka epidemije. Kao građanina, ova statistika me boli, ne znam ima li premijer takav osjećaj, ali dovoljno govori o učinku politike koju personalizuje.
U vrhu smo liste po negativnim rekordima po glavi stanovnika, gdje smo to neslavno mjesto zauzeli u periodu djelovanja Vlade gospodina Krivokapića, koji pri tom kaže da je svaki život „nadoknadiv“. Naravno da ne budem maliciozan do kraja, očigledno se radi o lapsusu, ali o načinu rada i posvećenosti ove Vlade dovoljno govori da je to ko zna koji lapsus u redu i da niko nije probao da ga ispravi niti u montaži niti možda ponavljanjem snimanja izjave. Mnogi crnogorski građani su izgubili nekog od svojih bližnjih ili i dalje trpe zdravstvene posljedice nakon oporavka od infekcije korona virusom. Siguran sam da se ni oni ne bi složili s konstatacijama iz kojih proizilazi da je situacija skoro pa redovna, a da svakako Vlada nema odgovornost, već su krivi građani.
Takođe, vjerovatno tako ne misle ni ljekari i medicinsko osoblje koji trpe najveće posljedice ove pandemije, čije su snage na izmaku, a bolnički kapaciteti popunjeni do krajnjih granica. Postavlja se pitanje zašto gospodin Krivokapić i ministri u Vladi kojom predsjedava, ranije nijesu iskoristili mogućnosti iz mehanizma civilne zaštite u kojem participiramo i zatražili pomoć od partnerskih država u vidu ljekara, medicinskog osoblja i medicinske opreme. Da li je u pitanju samo nedoraslost zadatku ili nemar za budućnost države nijesam siguran da ni sam sebi umijem odgovoriti, a vjerovatno istu nedoumicu dijeli većina Vlade.
Ali sve bi to bilo nekako i prošlo, jer cijeli svijet je u problemu od aktuelne pandemije, da se nova Vlada nije tako nonšalantno odnijela prema pitanju vakcinacije i time imunizacije stanovništva, odbijajući donatore, pokušajući da iste optuže za stanje u zemlji, pri tom dogovarajući donaciju iz susjedne Srbije kao vid podsticaja za lokalne izbore u Nikšiću. Nije da se poklonu „gleda u zube“ niti ova pitanja trebaju biti osnova odnosa suverenih država, posebno ako se radi o iskrenoj donaciji, ali ne možemo pobjeći od pitanja zašto je pola Vlade dočekivalo 2.000 vakcina koje ne mogu da riješe ništa po pitanju imunizacije crnogorskih građana, odnosno ne pokrivaju ni broj pripadnika obezbjeđenja članova Vlade i drugih nižih funkcionera.
Logično pitanje koje proizilazi iz ovoga je ekonomija. Tu je premijer možda rekao i jedinu djelimičnu istinu a to je da od ovoga „nije mogao bolje“, a djelimična je jer lično mislim da nije ni mogao gore. Naime, preuzeo je Vladu od prethodne koja je bilježila značajan rast BDP, koji se čak i u vremenu suočavanja s pandemijom korona virusa, održao na prihvatljivom nivou tj nije pao drastično kao u mnogim drugim možda i razvijenijim državama, zahvaljujući odgovornom upravljanju krizom i održanju tempa rada na ključnim projektima.
Za 100 dana rada, Vlada je uspjela zaustaviti svaku ekonomsku aktivnost, tako da danas gotovo uopšte ne teku radovi ni na jednom važnijem infrastrukturnom projektu koji bi omogućio rast. Pri tome, katastrofalno upravljanje epidemiološkom situacijom, dovelo je do neizvjesnosti ljetnje turističke sezone, koju svi sa strepnjom dočekujemo. Koliko ugostitelja, hotelijera, vinogradara, proizvođača hrane, muzičara, sezonskih radnika, turističkih organizacija i slično, sa strepnjom gleda poteze Vlade koja kaže da nije mogla bolje.
Da ne govorimo o tome što su zbog neadekvatnih mjera brojni objekti zatvoreni, bez pokušaja Vlade da obezbijedi adekvatne subvencije. Nadamo se da odgovor Vlade neće biti prosto novo zaduživanje ili pak prodaja ključnih infrastrukturnih objekata ili kompanija nekom izvan sfere partnerskih država iz NATO i EU, jer se bojim da bi onda zaista premijer dao najbolje od sebe i svoje države drugome, ko kao i on, ne želi da te države bude.
Takođe, zanimljiva je konstatacija da je svoju želju za osnivanjem partije pravdao početkom višepartijskog sistema. Ako je zaboravio on u Crnoj Gori postoji preko 30 godina, pa je bolje da odgovori da li je on na vlast došao legalnim ili nelegalnim putem i kada je bio simpatizer politike doskorašnje vladajuće većine, da li ga je neko na to primoravao ili je to bila slobodna volja. Smiješno bi bilo dodatno polemisati.
Posljednje ali ne manje važno, vezano je za pitanje tužilačkih zakona koje nova Vlada u saradnji sa kolegama iz svojih koalicionih partnera u Skupštini želi izmijeniti uprkos mišljenju Venecijanske komisije. U svom intervjuu gospodin Krivokapić kaže da mišljenje Venecijanske komisije „na neki način“ obavezujuće, ali zaboravlja da je odmah nakon izbora sa svojim koalicionim partnerima potpisao sporazum sa ključnim principima održanja kontinuiteta integracije u EU, članstva u NATO-u i odnosa s ostalim međunarodnim partnerima. Nije gospodine Krivokapiću „na neki način“ nego je to mišljenje osnova Vašeg rada.
Kršenje istog znači direktan sukob sa Evropskom komisijom i ostalim evropskim institucijama, a time ćete konačno dokazati da je vaš sporazum iz septembra prošle godine, samo mrtvo slovo na papiru, te da ova Vlada brutalno u veoma kratkom vremenu urušava međunarodni integritet Crne Gore, koji je donedavno važio za primjer shodno veličini zemlje.
Tome svakako i doprinose afere u bezbednosnom sektoru, pošto se nevješto pokušavaju optužiti poslanici zašto im je šef ANB dostavio podatke, a kako podaci govore, gospodin Krivokapić je i bio svjestan toga čim je pokušao povući podatke koji su bili dostavljeni dan pred održavanje sjednice. Tu je samo pitanje da li se radi o nemaru i neznanju, ili pak namjeri. Mada moram biti oprezan u daljoj analizi da i ja ne bih bio optužen zašto uopšte pominjem tu aferu, a tužilaštvo proglašeno politički pristrasnim što me odma ne procesuira.
Svakako da bi vjerovatno bio informisaniji da nije politikom brutalnog revanšizma smijenio toliki broj osvjedočenih profesionalaca iz oblasti EU i NATO integracija, kao i bezbjednosnog sektora. Meni, kao nekom ko je 8 godina proveo baveći se procesom pristupanja EU i pregovorima u oblasti vladavine prava, ostaje nejasno da li je u sadašnjem pregovaračkom timu, koji je smanjen na jednu trećinu prethodnog, sa poslušnicima umjesto profesionalcima, ostao iko da ovo kaže gospodinu Krivokapiću.
Gospodine Krivokapiću, ja se iskreno nadam da ćete što prije shvatiti kakva je realnost trenutka u kojem se nalazimo i da ćete preduzeti korake koji će doprinijeti daljem poboljšanju ekonomske, zdravstvene i socijalne situacije u društvu, ne gubeći vrijeme na trivijalna pitanja. Svako će pozdraviti istinski napredak na polju vladavine prava, ali na osnovu dokaza, a ne političkih konstrukcija. Ali prije toga, ili bilo kog drugog intervjua, vas molimo da dokažete da vladate situacijom.