Radonjić: Ova Vlada ne može biti prozapadna, sastavljena je upravo iz suprotnog razloga

“Čuvari poštenja”

Doktor političkih nauka, prof. Radovan Radonjić, gost je današnje rubrike “Čuvari poštenja”. Podsjećamo, rubrika je koncipirana tako da građani putem ankete biraju ličnosti od kojih žele da čuju određene odgovore, a gospodin Radonjić se ove neđelje našao u samom vrhu liste vašeg interesovanja. U nastavku možete pročitati odgovore na pet najinteresantnijih pitanja:

Da li je nezavisnost Crne Gore zagarantovana članstvom u NATO-u i koliko smo, u stvari, nezavisni u ovom momentu?

Radonjić: U okviru odgovora na ovo pitanje valjalo bi znati sljedećih nekoliko stvari:
a) da je NATO formiran 4. arila 1949. godine kao zapadna međunarodna vojno-politička organizacija odbrambene prirode, u uslovima izuzetno složenih (blokovskih) geopolitičkih gibanja u Evropi i šire, nakon Drugog svjetskog rata;
b) da je kasnije, s promjenom stanja u međunarodnim odnosima, evoluirao u smislu što je pružanje svoje vojno-političke pomoći zemljama članicama u slučaju ugroženosti njihove nezavisnosti dopunio i obavezama da im pomaže kod rješavanja problema nastalih elementarnim nepogodama, raznim pandemijama, nevoljama karitativne prirode i slično;
c) da biti članom takve organizacije znači biti siguran u mogućnost odbrane svoje nezavisnosti, koja bi bila ugrožena nečijim oružanim napadom, odnosno biti značajno pomognut u sanaciji šteta nastalih po onovu pojave nekog od problema iz agende njenih ostalih funkcija i obaveza – sve ovo, naravno, pod uslovom da je ta organizacija moćnija od eventualnog agresora;

d) da je nezavisnost zemlje vrijednost po sebi i za sebe, tako da se mora braniti (i sačuvati) i kada se zemlja nalazi van takvih međunarodnih vojno-odbrambenih organizacija;
e) da postoje i situacije kada nezavisnost neke zemlje članice NATO alijanse može da bude uništena ukoliko agresor spolja koristi sredstva i metode izvan okvira prava, odnosno obaveze NATO alijanse da je zaštiti;
f) da je tipičan primjer te vrste današnja Crna Gora, čiju je faktičku nezavisnost uništila strana vjerska organizacija, koja u njoj ima dovoljnu političku i duhovnu moć da s njom radi što hoće i kako hoće, odnosno ono što joj njeni antinatovski i antizapadno nastrojeni sponzori stave u zadatak.

Može li Vlada u kojoj, u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti (po dubini), participira koalicija Za budućnost Crne Gore na čelu sa četničkim vojvodom, biti evroatlantska i proamerička kao što to proklamuju, ili će prevagnuti uticaj Rusije i SPC?

Radonjić: Ne može biti prozapadna, iz nekoliko razloga.
Prvo: Ta vlada je tako sastavljena upravo iz razloga da se takvo što, u Crnoj Gori ne bi desilo. Koalicija o kojoj je riječ, nastaviće da radi, možda samo malo suptilnije, isto što i do sada. Uostalom, u programu te Vlade nema stavke o vraćanju Crnoj Gori imetka i duha koji su joj oduzeti fatalnim aktom potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC – inače činom najveće veleizdaje u svekolikoj crnogorskoj istoriji. S druge strane, s pozicijom u koju je dospjela nakon tog čina, Crna Gora nikad više ne može ne samo biti nezavisna, nego u pravom smislu ni postojati.
Drugo. Svi čelnici ove države, skupa sa časnicima u Vladi i oko nje, ukoliko su hrišćanski vjernici – edenski su prevaranti. Tako im kažu temeljne dogme njihove vjeroispovijesti, koje čak ne podrazumijevaju ni potrebu postojanja njihove crkve. To im mogu reći i ja lično, na temelju aksioma da vjerovanje u Boga i razumsko upravljanje društvom i državom – ni na koji način ne idu zajedno.
Treće. Aktuelnim vlastima, takvim kakve su u Crnoj Gori danas, nema ko da se suprotstavi. Jedini od kojih se to očekivalo, umjesto u “šumu”, kako su “prijetili”, pošli su u duboku ilegalu. Iz nje, kako vidimo, ne samo što se ne glaskaju o tome kako su svoju zemlju iz socijalističkog samoupravljanja preveli u tuđu crkvenu parohiju, nego svu svoju rodoljubivu energiju troše tražeći pravo da participiraju u kontroli popisa!

Pored izazovne društveno-političke situacije u Crnoj Gori, nijesu ispunjeni ni osnovni formalno-pravni preduslovi za organizovanje popisa stanovništva, poručuju predstavnici opozicije i traže ispunjenje uslova ili u suprotnom najavljuju bojkot. Predstavnici nove parlamentarne većine tvrde da će popis početi 30. novembra, kao i da bi novo odlaganje prouzrokovalo dodatne troškove. Je li riječ o zabrinutosti za novac građana ili nečemu drugom?

Radonjić: Nema tu ničega neuobičajenog za današnju Crnu Goru. Jer, u pitanju je još jedna očekivana ujdurma naših građanski apsolutno neformiranih “evropejaca”, koju bi civilizacijski (a ne ni evropski, ni crnogorski) opredijeljeni ljudi otklonili za onoliko vremena koliko bi im bilo potrebmo da čitko i jasno, ispišu samo dvije koliko razumljive, toliko i ovoj zemlji nasušno potrebne rečenice:

1. Sa popisnog lista brišu se rubrike nacija, vjera i jezik.

2. Popis se vodi u duplikatu, s tim da kopija uredno popunjenog popisnog lista (upitnika) ostaje kod “popisane” osobe. I tačka.

Da li smatrate da bi uspostavljanje koncepta ustavnog patriotizma doprinijelo nestanku nacionalnog identiteta Crne Gore?

Radonjić:  Takvo što ne postoji. Patriotizam je emocionalna, odnosno etička kategotija, tj. stvar lične volje i osjećanja.
Ustavno regulisani odnos građanina prema državi i obrnuto, spada u domen prava i politike, obligatan je (tj. ne zavisi od volje i osjećanja), reguliše se i sankcioniše državnim propisima.

Kako danas vidite demokratiju u Crnoj Gori i na kom gejtu je, po Vašem mišljenju, izlaz iz ovog, kako mnogi akteri građanske provenijencije upozoravaju, klerikalističkog zla?

Radonjić: Demokratija je u Crnoj Gori danas puki privid. Što se tiče gejta za izlaz zemlje, iz ovog klerikalističkog zla, Crna Gora ga je objektivno već koristila da bi  pošla tamo gdje je jedino mogla – u neupitno surovo podaništvo jedne od dviju najjačih sila na Istoku ili Zapadu. Što se, eventualno, još jednog korišćenja tog gejta tiče, samo sada za povratak na poziciju nezavisne zemlje, zavisiće od generacija koje dolaze (jer postojeće to, očigledno, nijesu ni voljne, ni sposobne da urade) i, dakako, korišćenja za to alatki korespodentnih s njihovim vremenom, umjesto idiotske ukopanosti u racionalizacijama nekakve popovske i … devetnaestovjekovne kvazidinastije.