Patriotsko komitski savez zaista očekuje da bar intelektualna javnost utvrdi odgovornost premijera Zdravka Krivokapića iz #nijemojavlada, zbog neprekidnog negiranja antifašizma, omalovažavanja građanske države i crnogorskog naroda te kršenja važećih i opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava, posebno u domenu osude fašizma, klerikalizma, kao i otvorenog miješanja jedne crkve u sve poslove demokratske države, kakva je BILA Crna Gora.
-Krivokapićevo žalosno ponašanje i neprekidno klečanje ispred spomenika i crkvi, dovoljno je otužno dok ne progovori, kada se izlije sva ta taložena mržnja prema svima koji nijesu iz njegovog klečeće-sektaškog vjerskog korpusa, ili je neobaviješten ili ga je sunčanica praštila u glavu kada je, ispred Spomenika pripadnicima Ravnogorskog pokreta iz Grblja, Maina i Paštovića, u porti Manastira Podlastva, kojim gazduje Srpska pravoslavna crkva, rekao kako je “zarad nacionalnog pomirenja, važno da njegujemo kulturu sjećanja na sve nevino stradale žrtve”! A đe su onda 5000 pobijenih komita i njihovih porodica Krivokapiću? Đe je “kultura sjećanja” za 11 boraca bačenih u jamu u nikšićkom groblju? Đe su Zviceri, žene i đeca, pobijeni i zapaljeni u vlastitoj kući? Đe je žrtva Ljuba Čupića ili Joke Baletić? Đje su djeca, žene i starci pobijeni u okolini Bijelog Polja i Pljevalja, od strane tih pred kojima kleči crnogorski premijer? Što nema “kulture sjećanja” za još hiljade i hiljade mladosti stradalih za slobodu? – upitali su iz PKS.
Za Krivokapića je, kako su dodali, jedino važno da nastavi brutalnu istorijsku reviziju koju je tako uspješno provodio Risto Radović, prema pripadnicima četničkog pokreta, te da dijelu građana pokuša da nametne vjerovanje da se radilo o “borcima za otadžbinu, srpstvo, srpsku crkvu”, a ne o brutalnim koljačima i ubicama koji su svoju “snagu” najčešće pokazivali u čoporu, iživljavajući se na đeci i ženama, posebno druge vjere.
-Sramno je, žalosno i tužno gledati premijera jedne države u tim smiješnim pozama, slušati toliko istorijskih laži i živjeti u vremenu i nametnutim “vrijednostima”, koje je istorija davno bacila na smetlište – zaključio je Krivokapić.