Nebojša Čović Ćoki jedva stiže ovih dana. „Blagoglagoljiv, lažljiv i, iako ne glup, bolesno ambiciozan“, što reče onomad za njega Aleksandar Vučić, Čović na sve strane prosipa svoje neostvarene ambicije i želje da ih ipak nekako realizuje nakon 26. aprila u Srbiji. Zadatak je zadatak, a Ćoki će se sigurno potruditi da ga obavi ako mu je obećana dobra nagrada. Finansijska ili funkcionerska, njemu je svejedno, tvrdi predsjednik Savjeta mladih Demokratske partije socijalista Crne Gore Nikola Pešić.
Doduše, nastavlja Pešić, vjerovatno godine čine svoje.
“Kao i opsesivna skribomanija, pa Ćoki uopšte ne vidi da sve više i više tone u blato laži koje reciklira još od vremena Mirjane Marković, supruge njegovog dugogodišnjeg šefa Slobodana Miloševića. Znakovito time otkriva da je zapravo on svih ovih godina, još od 90-ih, bio jedan od centara za širenje laži i o Crnoj Gori i o Đukanoviću”, dodaje Pešić.
To što, kako kaže, Ćoki manipuliše i maše fotografijama navodno napravljenim na dubrovačkom ratištu, kojima je prvo zamahala Mirjana Marković, ne mijenja činjenicu da Milo Đukanović nikada tokom rata nije bio tamo.
“Jer, kako kaže Aleksandar Vučić u svom komentaru za knjigu Vojislava Šešelja „Nebojša Čović mafijaška pudlica“: „Čović je, očigledno, sa samo deset godina zakašnjenja saznao da je Milošević naređivao izvršenje zločina, a tako nešto nije mogao ni da pomisli u vreme kada mu je bio jedan od najbližih saradnika“. Ćokijevo opsesivno bavljenje Crnom Gorom posljednjih mjeseci već na prvi pogled govori o nekoj dubokoj frustraciji čovjeka koji sa ovom državom, sem što je vlasnik vrijednih nekretnina na crnogorskom primorju, nema nikakve veze. A šta o njemu misli ukupna crnogorska javnost, najbolje mu je da lično provjeri kad dođe na utakmicu, naravno kad prethodno skupi hrabrost za to”, ističe Pešić.
Prema njegovim riječia, objašnjenje za sve Čovićeve padove, napade sujete i mržnje dao je upravo Aleksandar Vučić:”Dodatak koji, u svakom slučaju, objašnjava sve lične komplekse i frustracije Nebojše Čovića jeste njegov lični zahtev od Generalštaba Vojske Jugoslavije da dobije orden, tj. da bude odlikovan zbog nečega, a zbog čega, to je valjda samo Čoviću jasno“. (V. Šešelj, „Nebojša Čović mafijaska pudlica“, 2002).
“Prošlo je skoro dvije decenije a Čoviću orden ne stiže. Zato se on sada ovim svojim primitivnim skribomanskim uratcima, bori makar za medalju jer godinama juri za njom, sa istim uspjehom kao pudlica za svojim repom”, zaključio je Pešić.