Budući da je poznato i Agenciji za sprječavanje korupcije dostupno saznanje da, od stupanja na javnu funkciju, nisam u poslovnom odnosu sa bilo kojim fizičkim ili pravnim licem, to je Agencija i zbog ovog razloga bila dužna da uopšte ne pokreće predmetni postupak, kazao je ministar pravde Vladimir Leposavić.
Istakao je i da je Agencija prekršila člana 6 Zakona o sprječavanju korupcije i od nje zahtijeva da bude donijeta odluka da u konkretnom predmetu nema nikakve povrede pomenutog Zakona.
“Agencija za sprječavanje korupcije pokrenula je 6. aprila 2021. godine novi postupak protiv mene kao javnog funkcionera, a zbog navodnog kršenja člana 7 Zakona o sprječavanju korupcije. Ignorišući fakte i važeće pravne propise, Agencija je po službenoj dužnosti pokrenula postupak na osnovu anonimne prijave u kojoj se navodi da sam u vrijeme vršenja javne funkcije „javni interes podredio poslovnom i privatnom interesu jedne vjerske zajednice Mitropolije crnogorsko-primorske i četiri eparhije koje djeluju na teritoriji Crne Gore”, navodi Leposavić.
Leposavić kaže da je ova optužba zasnovana na činjenično neistinitim i pravno besmislenim argumentima da je raniji predlog zakonskih izmjena Srpske pravoslavne crkve, čiji je on sam bio pravni savjetnik, identičan Vladinom predlogu izmjena i dopuna Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te da je sam radeći „u ime i za račun Mitropolije crnogorsko-primorske SPC doveo poslanike u zabludu prilikom njihovog izjašnjenja“ o predloženom tekstu zakonskih izmjena.
“Javni interes nalaže da građani budu upoznati sa detaljima ovog i ovakvog postupka, i to ne zbog nesporno legitimnih i legalnih izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koliko zbog zabrinjavajuće neprofesionalnog i neetičnog postupanja Agencije za sprječavanje korupcije koja sigurnim korakom postaje simbol urušavanja legaliteta u Crnoj Gori”, kazao je Leposavić.
Poručuje da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti donijela je Skupština Crne Gore, na predlog Vlade. Predmet ispitivanja, kako tvrdi, radi utvrđivanja sukoba interesa u smislu Zakona o sprječavanju korupcije, može isključivo biti donošenje „odluke“ ili učestvovanje u njenom donošenju, pri čemu se podrazumijeva da je riječ o odluci kao pojedinačnom pravnom aktu.
“Zakon nije pojedinačni, nego opšti pravni akt i to bi Agenciji moralo biti poznato. Cjelokupan zakonodavni postupak (kao i bilo koji drugi postupak donošenja opštih pravnih akata) je, dakle, apsolutno nepodoban postupak za ispitivanje i utvrđivanje postojanja sukoba interesa bilo kojeg javnog funkcionera u takvom postupku”, objašnjava Leposavić.
Iz tog razloga, Agencija je, kako tvrdi, bila dužna da predmetnu prijavu ne uzima dalje u razmatranje.
“Kad je već propustila da dosledno primjeni važeće pravne propise i pokrenula ovaj postupak, Agencija je trebalo da utvrdi činjenično stanje i konstatuje da je predlog zakonskih izmjena Srpske pravoslavne crkve daleko od identičnog kasnijem zakonskom predlogu koji je Vlada dostavila Skupštini Crne Gore”, kazao je on.
Naglasio je da je predlog Crkve sadržao svega par zakonskih odredbi, dok je Predlog izmjena i dopuna nove Vlade Crne Gore bio i kvantitativno i kvalitativno drugačiji, a, pri tom, usaglašen sa Ustavom, načelom ravnopravnosti i međunarodnim pravnim normama i standardima, čime su u potpunosti zadovoljene potrebe javnog interesa.
Tu se, ističe Leposavić, dolazi do trećeg krupnog propusta Agencije za sprječavanje korupcije koja je prihvatila osnovanost navoda iz anonimne prijave da je ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava, učestvovanjem u postupku donošenja novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, povrijedio javni interes.
“Novi Zakon, ne samo da ni na koji način nije favorizovao Srpsku pravoslavnu crkvu, već je uspostavio potpunu jednakost crkava i vjerskih zajednica, afirmisao zaštitu ranije stečenih prava i proširio katalog posebnih vjerskih prava i sloboda. Njime je, pored ostalog, po prvi put u istoriji Crne Gore zakonski priznat i prepoznat institut islamske vjerske imovine – vakuf, uvedeno je pravo na posebnu ishranu u skladu sa vjerskim uvjerenjima, kao i garancija pravne važnosti ranije sklopljenih temeljnih ugovora. Maksimalna zaštita javnog interesa dobila je izraz kroz odredbe novog Zakona kojima je povećan stepen zaštite kulturnih dobara u vlasništvu vjerskih zajednica, ali i onim odredbama koje su potvrdile i dodatno afirmisale teritorijalni i pravni suverenitet Crne Gore u odnosu sa crkvama i vjerskim zajednicama”, navodi ministar u saopštenju.
Leposavić je istakao da je Agencija za sprječavanje korupcije prekršila člana 6 Zakona o sprječavanju korupcije koji dozvoljava da predmet ispitivanja u ovakvom postupku može biti javni funkcioner samo onda kada, za vrijeme vršenja javne funkcije, „uspostavlja ili je uspostavio poslovni odnos sa fizičkim ili pravnim licem“.
“Budući da je poznato i Agenciji dostupno saznanje da, od stupanja na javnu funkciju, nisam u poslovnom odnosu sa bilo kojim fizičkim ili pravnim licem, to je Agencija i zbog ovog razloga bila dužna da uopšte ne pokreće predmetni postupak. Jedina javna korist koju ovaj postupak može imati jeste to što je Agencija za sprječavanje korupcije stala u red državnih organa koji Srpskoj pravoslavnoj crkvi priznaju ranije stečeno svojstvo pravnog lica; time je Agencija negirala i opovrgla tvrdnju Predsjednika Crne Gore koji je, u februaru prošle godine, izjavio da „Srpska pravoslavna crkva nikada nije imala svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori“, navodi Leposavić.
Na osnovu svega navedenog, Leposavić je rekao da je u Pisanom izjašnjenju koje je danas dostavio Agenciji za sprječavnje korupcije, zahtijevao da bude donijeta odluka da u konkretnom predmetu nema nikakve povrede Zakona o sprječavanju korupcije.
“Ovom prilikom pozivam Agenciju za sprječavanje korupcije i njenu direktoricu kao odgovorno lice da prestanu sa postupanjima koja su očigledno nezakonita i profesionalno ponižavajuća”, zaključio je Leposavić.