Medenica: Đukanović im je najveća prepreka, ne mogu ga preskočiti koliko god se zalećeli

Građanski aktivista Obren Medenica komentarisao je na svom Facebook profilu ishod nedavno održanih lokalnih izbora, ali i analize koje su nakon njih uslijedile.

Njegov post prenosimo u cjelosti:

Krenuo je novi, najnoviji, talas “analiza” izbora i pada podrške DPS-u. Analitičari, a najglasniji su oni iz i oko Vijesti, ne odustaju od besplatnih savjeta DPS-u šta bi bilo dobro za njih, a odrekli bi se svega osim golog života da DPS nestane, da ga nema, a Đukanović i mnogi drugi iz te partije da doživotno završe u zatvoru.

Stalno ponavljaju kako DPS nije shvatio poruku nakon izbora 2020, kako se nije reformisao i prošao kroz čistilište, a sve liste koje smo viđeli pred izbore u 14 opština govore skroz suprotno. Niđe nikoga iz starog kadra – ni na jednoj! Novi ljudi su i u najvišim organima partije, potpredsjednici, članovi predsjedništva, glavnog odbora.

Istina je da u poslaničkom klubu još uvijek sjede neki ljudi koji, opšte je poznato, nijesu ni malo simpatični ni najodanijim pristalicama DPS-a, ali tu je prosto nemoguće izvršiti reformu do sastavljanja liste za sledeće izbore. Vlasnik njihovih mandata nije partija nego oni sami i jedino ako bi dali ostavke mogli bi sada biti zamijenjeni drugim ljudima, što se sigurno neće desiti. I šta je onda problem, đe nije izvršena reforma, ko je problem?

Pa nije teško zaključiti, “problem” je ON. ON je trn u oku svih ovih “analitičara”, svih lidera pobjedničkih koalicija iz avgusta 2020,  njihovih članova, sada i “ekspertima” pokreta Evropa sad, svih velikosrpskih i crkvenih ideologa, svakom zlu na ovim prostorima i to traje decenijama. ON je noćna mora i jedino što ih drži na okupu, ON je taj koji je najzaslužniji za slom te ideologije devedesetih u Crnoj Gori, ON je najzaslužniji za obnovu nezavisnosti, za ulazak Crne Gore u NATO, i tako dalje, i tako dalje…

I zamislite sad apsurd da svi kojima je jedini zajednički neprijatelj upravo ON, koji ga na oči viđeti ne mogu, koji bi slavili da mu, ne daj bože, što bude, dijele savjete baš njemu kako da sačuva i reformiše partiju i spriječi njeno osipanje. Uz to svako malo slave oslobođenje baš od te partije i njega i pred najvećim, svojim, svetinjama se zaklinju da sa njima nikad neće.

Oglasio se prije neki dan, mada bi primjereniji izraz bio da se olakašao, dobitnik “prestižnog laureata”, što bi rekao Dritan Abazović, ”proslavljeni” crnogorski ”novinar i publicista” Željko Ivanović i ”kompetentno”, kako samo njemu pripada, smatrao, a smatra i dalje, da je ON imao šansu da za života postane istorijska ličnost samo da se na vrijeme povukao.

I sad opet problem sa logikom, makar kod mene… Kako je to neko mogao, o kome god da se radi, ugroziti svoju istorijsku ulogu i zasluge sve i da je izgubio na izborima? Šta poraz na izborima znači u smislu urušavanja istorijske uloge koja je do tada bila nesporna? Ali, logici nema mjesta ni u jednoj “analizi” koje decenijama slušamo sa gore pomenutih adresa, svi oni su mu slične savjete dijelili još od ranih devedesetih, ali ih na sreću nikad nije slušao, kao što neće ni sada siguran sam.

Da ih je slušao ne bi se ni bavio politikom, a sada, kad je i dalje tu, im je jedina prepreka za koju znaju da je nedostižna, da je ne mogu preskočiti koliko god se zalećeli, koliko god ”bitaka za Nikšić” dobili.  Pamtimo mi stariji i kada ga je u glavnom odboru partije kojoj je i sam pripadao tada, 1997, podržavalo samo sedam članova, pa je izašao kao pobjednik. Jasno je kao dan da im je noćna mora, pitanje svih pitanja, da li će se kandidovati na predstojećim predsjedničkim izborima jer znaju da oni, tj. neki njihov najbolji kandidat, ne mogu pobijediti ni cipele Mila Đukanovica!