Lud zbunjenog ili zbunjeni ludog

piše Slavko Mandić

Očima se ne mogu gledati. Jedan drugoga posmatraju preko nišana i najradije bi obostrano opalili, ali, avaj. Ne može se. Ne da viša sila. Ili makar nije dala u vrijeme djelovanja idejnog nebeskog tvorca, koji je doveo i ustoličio nepoznatog lidera na mjesto koje je prirodno pripadalo poznatim šefovima Demokratskog fronta.

I to danas jeste riplijevska priča. Prvo lice sa liste pobjednika neće svoje. Kao da su guba, ne dozvoljava im ni da privire. On sa maskom, oni najčešće bez nje. Iz medija saznaju za inicijative i namjere svoga čelnika, gurnuti u ćošak da sa te pozicije dočekaju njegovo ustoličenje a nešto kasnije i formiranje prve političke partije pod okriljem Srpske pravoslavne crkve.

Pa ipak, dići će ruku za mandatara svi do jednoga. Disciplinovano, kako je crkveni mentor tražio i kad je njihovog, sad već političkog nepomenika, ustoličavao i njima odredio suštinsko začelje. Jedan od njih reći će da moraju podržati mandatara pri izboru svojih apostola, kako ne bi iznevjerili volju naroda, onih koji su ih birali i dali im povjerenje.

A da li je baš tako? Naravno da nije, jer ti isti birači nijesu željeli ovaj provizorij, kao privremeno političko djelovanje, koje će samo donijeti štetu opoziciji koja nikako ne umije da bude vlast.

Narod je htio promjene. Većinski je glasao za opozicioni Front a ne za mandatara. Valjda su birači očekivali da će Mandić, Medojević i Knežević biti prvi i najvažniji ministri u novoj vladi. Bilo bi mjesta i za Abazovića ali i za Boženu koja zamjera i istodobno podiže ruku podrške iz podržavajuće URE. Međutim, osim za lidera četvoročlane, navodno procrnogorske parlamentarne grupacije, koja s mandatarom čini jedno tijelo, izgleda i jednu dušu, svetosavsku, za druge nije bilo mjesta. To je razumljivo, jer se tražila varijanta jednonacionalnog ustrojstva vlasti, pravoslavno-apostolsko- fundamentalnog ustrojstva. Pa zar to nijesu FRONTOVCI, u punom smislu te riječi? Ili je mandataru zasmetala njihova otvorenost u zamjeranju zapadu zbog jakih nacionalističkih srpskih svjetonazora, pa je poslušao zapadad koji ga je upozorio na istok? Ko zna? A umiljato jagnje dvije majke sisa!
Vrhovni apostol je potpuno okrenut Srpskoj pravoslavnoj crvi, a istovremeno saopštava da će njegova vlada baštiniti univerzalne evrospke vrijednosti i nastaviti prozapadni put koji vodi u porodicu evropskih naroda. Takođe, Rusija mu ostaje provjereni prijatelj i desna ruka u sopstvenom desničarenju. Srbija, razumije se, rođena je sestra Crnoj Gori, što znači da se radi o jednoj produženoj srpskoj državi. Četništvo mandatara pomiješano je sa ideologijom koja se ponosi antifašizmom. Čuda, previše i za Covid 19, od koga, možda, kao domaći proizvod, može da nas spasi upravo ovaj novi političko-vjerski kontravirus. Možda u tom zecu leži grm, što će reći da nije bilo suvišno mandatarovo klanjanje nad mrtvim tijelom blagopočivšeg, više puta ljubljanje, klečanje i uzmanje duhovne potrebe jednom kašičicom, jer je u naumu nastajala odlučnost pobjede nad koronavirusom? Ko zna? Možda mandatar i bude spas, Mesija, umjesto Mesije?

Ostaje nejasno kako se pomoćnik mandatara Abazović uklapa u apostole?
Ne ide, kazao bi neupućeni, ali ide mišljenja su oni koji više znaju i prilike i neprilike domaće politike i vjere. Jer, ispalo je da je lider URE ekspert za vojna i neka druga pitanja, u koje se šefovi DF-a uopšte ne razumiju.

A oni će ipak za njega podići ruku.

Ko će i kad dobiti nogu, ne znaju ni oni apostoli, koji će, makar privremeno, biti bliže Bogu.

Ono što se sa sigurnošću zna je da: Lud zbunjenog ili zbunjeni ludog?