Osvrt na posljednje dvije godine je, još puno prije njihovog formalnog isteka, sprinterski prešao put od “neka padne da osvježi” do “pada pada, jedna po jedna vlada”. Iako pogodna za pošalice, situacija od avgusta 2020. naovamo, je pokazala samo monumentalnu neposobnost partija koje su činile vlast, da naprave i najmanji korak. Ako se ne računaju oni unazad, kazala je Milica Lekić, potpredsjednica Socijaldemokrata.
Pokazalo se, ističe, za početak, da je raznorodna nova većina potpuno neposobna da pogleda preko ograde sopstvenih interesa i nađe najmanji zajednički imenilac zarad opšteg dobra.
“Umjesto udarničkog sprovođenja zajedničke agende koja bi korigovala propuste na koje su sami ukazivali, dobili smo udarničko utrostručavanje svega onoga što su iz opozicionih klupa kritikovali. Da je neko prije avgusta 2020. rekao da je moguće u godinu i po dana: “počistiti” kompletnu prosvjetu da bi se doveli novi i podobni; gotovo ukinuti bilo kakve uslove za zasnivanje radnog odnosa za važne pozicije u javnoj upravi, opet kako bi se doveli bez iskustva i podobni; te desetkovati energetski sistem zapošljavanjem šire i uže rodbine gotovo pa kamionima, rekli bismo da je to nemoguće. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog logiciranja da je potrebno vrijeme za suptilno i perfidno sprovođenje očigledno planirane partijske agende. Ali nije se računalo na to da new age “spasilačka” partitokratija ne da neće biti suptilna, nego otvorena i brutalna do granice “istrebljenja” iz sistema posljednjeg čovjeka koji je smatran nepodobnim”, navodi Lekić.
Kako je dodala, otvoreno suspendovanje zakona, javnih rasprava, uvrede i prijetnje medijima naočigled domaće i međunarodne javnosti, zgrozile su svakog objektivnog posmatrača naših političkih prilika.
“I to su možda dvije jedine tačke u kojima se nova parlamentarna većina lako dogovorila: netransparentnost i korišćenje javnih resursa. Uz opravdanje koje je zapravo uvreda za svakog poštenog glasača: kad su mogli drugi, možemo i mi. Takva matrica osigurala je da na ključne pozicije dođu kadrovi koji su: ugasili Montenegro airlines, pa osnovali novog gubitaša. Tajno se zadužili više stotina miliona eura, stavivši ih “u promet” kroz “Evropa sad” projekat, a zatim konfiskovali ime tog javnog projekta plaćenog našim parama, za sopstvenu političku partiju. Predložili nula zakona u ključnim ekonomskim oblastima. I ukinuli doprinose za zdravstvo, što će se tek osjetiti u mjesecima i godinama pred nama”, ističe Lekić.
Prema njenim riječima, submisivnost politici van ove države pečatirana je tajnim i, od strane zvanične Crne Gore ponižavajuće organizovanim potpisivanjem jednog od najosjetljivih dokumenata – Temeljnog ugovora.
“Koji je, nije zgoreg napomenuti, potpisan u ime svakog građanina Crne Gore, bez uvažavanja makar jedne sugestije struke i uz ignorisanje apela EU da ta tema ne treba da bude prioritet”, navodi Lekić.
Zatim je dodala.
“Nepoštovanjem apela međunarodnih partnera oko prioriteta, ove vlade su učinile sve da Crnoj Gori zatvore “brzu traku” ka EU, koja je, usljed geopolitičkih prilika, na kratko puštena u promet. Da sumiramo: “pucali smo sami sebi u koljeno”, uz izgovor da nam treba pomirenje”, navodi Lekić.
Prema njenim riječima, “pune dvije godine “mirenja” sa: neofašističkim organizacijama, samodeklarisanim četnicima i velikodržavnim pretenzijama susjeda, imale su vrlo čudan rezultat za jedno pomirenje: prvu vladu koja je pala zbog razdora; drugu vladu koja je pala zbog razdora; treću vladu koju je gotovo nemoguće formirati zbog… razdora”.
“Umjesto ignorisanja tema koje dijele i fokusiranja na evropski posao, naše vlade su dakle, uslovljene dogovorima van ove države, identitetske teme otvarale jednu za drugom, ostavivši nas na kraju u raljama sopstvenog raskoraka. Bez riješenog jednog jedinog pitanja zbog kojih su i formirane – deblokade Sudskog savjeta, Ustavnog suda i izbora Vrhovnog državnog tužioca. Jer ove vlade su “rješavale” otvorena pitanja po nekom svom principu, korisnom jedino za blic-marketing: Riješili smo otvoreno pitanje. Kako ste ga riješili? Pristali smo na sve što je od nas traženo”, ističe ona.
Budući da se nova većina ponašala kao da nije ni potpisivala političke sporazume u susret formiranju vlada, koji su očigledno bili za jednokratnu upotrebu, bilo je, navodi Lekić, za očekivati da im tek nije teško da pogaze usmenu riječ.
“Tako je otvorena laž promovisana u legitimno političko sredstvo, baš kao što su ekstremne grupacije promovisane u poželjne vladine partnere, a građanska opcija konstantno degradirana. Sve to dvogodišnje mrcvarenje koje je očigledno Gordijev čvor, nije dozvalo pameti dio političkih struktura koje bi i sad, pošto-poto, na još jedan krug bildovanja političke potentnosti na račun države, umjesto na izbore. A nijesu svjesni onoga čega njihova “baza” odavno postaje svjesna: da su dolaskom na vlast i utrkivanjem u svemu onome što su odlike loše politike, ostavili sopstvene glasače na ledini. Sve vrijeme tješeći ih da je pobijedila “njihova stvar”, navoid Lekić.
Zatim je zaključila.
“Sad svi znamo da njima to znači brutalno sprovođenje interesa vrha partija. A glasačima je značilo bolji kvalitet života. Baš zato je i tako jako iznevjereno očekivanje građana da će nove vlade riješiti neke nepobitne mane prethodnog političkog sistema. Ali je i zato, što je odlično, otrežnjenje brže. A izbori… nijesu daleko”, zaključila je Lekić.