U razgovoru za Radio Tivat na temu Zakona o slobodi vjeroispovjesti, poslanica DPS iz Tivta Jovanka Laličić kaže da je ponosna što je glasala za ovaj zakon. Poručila je svim članovima DPS-a koji idu na litije da im u njihovim redovima neće biti mjesta.
Radio Tivat: Vi ste kao poslanica DPS digli ruku za usvajanje Zakona o slobodi vjerosposvjesti. Šta vas je motivisalo?
Laličić: Više je razloga za to. Prvo, nakon obnavljanja nezavisnosti 2006. godine Crna Gora je stekla pravo ali i ustavnu, pa i međunarodnu obavezu da na svojoj teritoriji uredi korpus vjerskih prava i sloboda, odnosno da normira položaj vjerskih zajednica i njihovih odnosa sa državom.
Drugo, Zakon je moderan i liberalan, usaglašen sa najvišim međunarodnim standardima, počev od konvencija UN u ovoj oblasti, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, preporukama OEBSa, ODIRA i Venecijanske komisije.
Treće, najvažnije ovaj Zakon garantuje svakom građaninu Crne Gore slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja koja je inače, kao temeljno pravo garantovana Ustavom Crne Gore.
I konačno, da zakoni Crne Gore važe jednako za sve, da svako ko je vlasnik imovine mora imati dokaz o vlasništvu, da svako pravno lice mora da bude evidentirano kod države i da je kulturna baština kao dobro svih njenih građana zaštićeno od države .
Radio Tivat: Vlada tvrdi da nema otimanja crkvene imovine, već se utvrđuje prosta pravna činjenica da kulturno blago koje je kroz vjekove stvarano od državnog novca pripada državi, odnosno svim građanima. Vi ste pravnica. Razjasnite nam članove zakona koji se odnose na imovinu?
Laličić: Svega dva člana ovog zakona se odnose na imovinu. To je član 62. i 63. Naprosto zbog ova dva člana ne vide se sva dobra ostala rješenja koja su zakonom utvrđena. Cijela, uslovno rečeno ujdurma, se podigla upravo zbog imovine odnosno ova dva člana.
Podsjetiću da Zakon u članu 62 utvrđuje da su oni vjerski objekti koji su građeni od državnog novca ili su bili u državnoj svojini prije 1918. godine kada je ukinuta nezavisnost Crne Gore, kao kulturna baština Crne Gore državna svojina ali pod uslovom da vjerska zajednica nema dokaze da je tu imovinu stekla zakonito stekla.
Takođe, vjerski objekti koji su izgrađeni na teritoriji Crne Gore zajedničkim ulaganjima građana do prvog decembra 1918. a za koje ne postoje dokazi o pravu svojine kao kulturna baština Crne Gore državna su svojina. Član 63 je u suštini sprovedbeni član koji određuje postupak kako to da se radi.
Dozvolite da podsjetim da je opšti pravni princip još od rimskog prava a zadržan i do danas, da bi neko imao pravo svojine mora postojati pravni osnov ,tzv. justus titulus i modus aqirendii, način sticanja Pravo svojine stiče se po samom zakonu , na osnovu nekog pravnog posla ili nasljeđivanjem. Zašto 1918? Pa, zato što je imovina koju je crkva koristila na teritoriji Crne Gore prije 1918. godine bila je vlasništvo države i nije je mogla otuđiti nitii drugačije raspolagati bez saglasnosti države.
I što ima u svemu ovome sporno? Nijedan objekat neće preko noći biti prepisan na državu Ako postoji sporenje oko vlasništva između države i vjerske zajednice vodiće se postupak pred nadležnim državnim, pred sudskim organima ove države i suda u Strazburu. Prvo upravni postupak pred Upravom za nekretnine, potom pred Ministarstvom finansija, potom se može pokrenuti upravni spor, pa se može ta odluka Upravnog suda preispitati kod Vrhovnog suda, pa se može podnijeti ustavna žalba Ustavnom sudu. I nakon toga, ako nisu zadovoljni, postoji sud u Strazburu.
Nema otimanja imovine, nema nasilnog izbacivanja sveštenika iz crkava i manastira To su sve grube manipulacije koje nailaze na plodno tlo kod onih koji zakon nijesu ni pročitali i ne znaju što u njemu piše. A kad nešto ne znate onda ste pogodna meta za manipulacije.
Radio Tivat: Šta je sa registracijom vjerskih zajednica?
Laličić: Registracija je važna da bi vjerska zajednica stekla svojstvo pravnog lica. Kao što svako fizičko lice stiče svoj pravni subjektivitet rođenjem i upisom u matične knjige rođenih, tako i svako pravno lice mora biti registrovano. Ovaj zakon i ne primorava vjersku zajednicu da bude registrovana, može samo da bude evidentirana. Međutim, zakon pravi razliku između registrovane i evidentirane vjerske zajednice. Registrovana vjerska zajednica može računati na podršku države. Država može toj vjerskoj zajednici koja je registrovana, da sklapa sa njom ugovore, da joj pomogne finansijski oko obnove nekog manastira ili tome slično. Ona koja nije pravno lice, ne znamo koje sa druge strane. I zato je važna registracija.
Radio Tivat: Kako vi vidite dijalog sa Mitropolijom Crnogorsko primorskom?
Laličić: Za iskreni dijalog moraju postojati dvije strane . Sa strane države ima volje za dijalog. Međutim, u ovom momentu dijalog može biti samo oko primjene zakona. I tu nema povratka. Dakle, iskreni dijalog a ne ucjene. Zakon je stupio na snagu i postao sastavni dio pravnog poretka Crne Gore.
Radio Tivat: Vas lično i poslanika HGI Adrijana Vuksanovića su prozvali dosta oštro nakon prve litije u Tivtu. Kako ste do doživjeli?
Laličić: Pa, da budem iskrena kletve, neistine da ne upotrijebim grublju riječ, oko moje pripadnosti ovoj ili onoj vjeri koje su mogle čuti na moj račun a i na račun mog kolege iz parlamenta, nije su me mnogo pogodile . Ja sam prepoznata u ovoj sredini da ne dijelim ljude na ove ili one nacionalnosti, ili ove ili one vjere. Podignuta sam u takvoj porodici koja je živjela u slozi sa komšijama i ljudima bez obzira koje su vjere i nacije. Isto tako živim i danas i tako sam vaspitala i svoju djecu i mislim da je najveći vjernik ne onaj koji se moli bogu već onaj koji svakom čovjeku želi dobro, koji ne dijeli nikog po vjeri i naciji koji ne smeta drugome da živi slobodno, da se osjeća kako se osjeća. Ja nijesam učinila ništa loše čega bi se imala stidjeti. Naprotiv, veoma sam ponosna na to što sam bila neposredni učesnik ovog procesa koji je važan za nezavisnu Crnu Goru, njen kulturni i sveukupni identitet i integritet. Vrijeme će pokazati da sam bila u pravu. Kakvi su to vjernici koji kunu nekog ko misli drugačije? Je li to u skladu sa 10 božjih zapovijesti?
Radio Tivat: Ima li članova DPS u litijama po crnogorskim gradovima i konkretno u Tivtu, i kakav je stav vaše partije o tome?
Laličić: Stav naše partije je da svako može ići u crkvu koju zeli, slobodno upražnjavati svoju vjeru i nijednom našem članu nećemo braniti da uđe u bilo koju crkvu da se pomoli bogu, da poštuje svoje vjerske običaje. To je najintimnije i najsuptilnije osjećanje svakog čovjeka i niko nema pravo da ulazi u njihovu intimu, kao što moramo poštovati i ako je neko ateista i slično. Ali, upravo našim članovima moramo im ukazati da se ta njihova najiskrenija osjećanja ovih dana duboko zloupotrebljavaju i da se moraju braniti od nasrtaja i kletvi da će biti izbačeni iz crkve, iz pravoslavlja ako ne budu prisutni na litijama, da te litije i procesije nijesu ništa drugo nego politički skupovi po ponašanjima, ikonografijama, incidentima koje su uperene protiv ove države , njenog rukovodstva . I nećemo nikoga siliti. Ukoliko se opredijele da je to njihov izbor iskreno im se moramno zahvaliti. Takvima u našim redovima više neće biti mjesta.
Radio Tivat: Utisak je da se tenzije polako smiruju, što je naravno, dobro. Kako vi vidite dalji razvoj događaja oko Zakona o slobodi vjeroispovjesti?
Laličić: Pa, evo da vidimo. Ja bih iskreno željela da se strasti smire, da se okrenemo životnim pitanjima . Ponoviću na kraju Crna Gora je građanska država, nema vjere i nacije koja je važnija jedna od druge.
I nije samo pusta floskula nego iskren osjećaj. Crna Gora je naša zajednička kuća u kojoj ima mjesta za sve i gdje svi imamo ista prava. Od mira i zajedničkog suživota svih nema važnije stvari. Toga je partija kojoj pripadam duboko svjesna, to njeguje i čuva.