Kraj izvora tri putića DPS-a

Piše: Slavko Mandić

Opozicija nije uspjela da smijeni Vladu i pored činjenice da u parlamentu Krivokapić ima podršku tek nekoliko poslanika. Nevjerovatno, ali istinito. Preglasno najavljivana smjena kao gotov čin pokazala je samo da je nešto završeno tek kad se završi. Opozicija definitivno nije imala jednog više od polovine, koliko je potrebno da Krivokapić ode u prošlost. Neko je nekoga prevario. Zna se i ko koga, ali ozbiljni političari ne nasijedaju na obećanja onih čija riječ ni njima samima ne znači ništa. Ovako, zbunjena javnost se pita ima li smisla više vjerovati da se može dogovorom postići promjena, za koju mnogi misle da je jedini spas Crne Gore u svakom smislu. I da je potonja URA, nakon koje se samo u ambis može, i niđe više.

Mnogo je špekulacija koje su se čule. „Dobro obaviješteni“ izvori određivali su i datum u januaru. Neki su izabrali na društvenim mrežama februar a neki će smjenu Krivokapića dočekati u martu ove godine. Ima i onih koji smatraju da se do podgoričkih izbora, a možda i preśedničkih ništa značajnije neće dogoditi i da je najbolje da vrijeme samo potvrdi da je majstorsko rešeto.

Ono što je izvjesno, po izjavama pojedinih visokopozicioniranih DPS predstavnika, ova vodeća politička konstrukcija prolazi kroz transformaciju, kakve od podjele u partiji 1997. godine do danas nije bilo. Bez obzira što mnogi vjeruju da ona nije dovoljna i da ne daje rezultat kakav se priželjkuje, jer redove partije još uvijek nijesu napuštili oni koji su je doveli na ove grane, prosto se ośeća neko kretanje. Iz onoga što se da primijetiti, čini se da je to kretanje usmjereno u tri pravca.

Dr Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice i njegov politički pravac

Nakon nedavne izjave gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića da je tokom mandata ispravljao određene greške prethodnika i činio sve da kreira što humaniji ambijent za život građana, stiče se utisak da je to prva javna kritika prethodnika koji su na tu odgovornu dužnost dolazili uglavnom iz DPS-a.

Možda se ta njegova izjava mogla i drugačije protumačiti, i sigurno da bi, da Vuković nije potpredsjednik DPS-a i, po vjerovanju mnogih, nasljednik Mila Đukanovića na mjesto preśednika partije. Ako je i mislio da se greške prethodnika odnose na infrastukturne probleme sa kojima se Podgorica suočava, ovaj mladi kadrovik morao je da zna da izgovorena rečenica na račun prethodnika kod političkih protivnika stvara sliku izvjesnog razilaženja unutar partije, ali istovremeno i nesigurnosti u redovima vlastite. Pogotovo ako se zna da je Miomir Mugoša uspio da od Podgorice, koja je na kasabu ličila, napravi grad po uzoru na evropske. Nastavio je tim putem da korača i Slavoljub Migo Stijepović.

Pravac kretanja Vukovića, reklo bi se, jasno je zasnovan na principima lijevog centra, koji su Đukanovićeva tvorevina. Sa pojedinim ispadima, namjernim ili slučajnim, za analizu je. Da nije mislio to što je kazao, Vuković bi ispravljanje prethodnika dodatno objasnio. Sad da to učini bila bi više nužda neko potreba.

Put Igora Golubovića predśednika Opštine Pljevlja

Ako je pravac kojim korača Vuković blizak lijevom centru, onda ponašanje DPS-ovog predśednika opštine Pljevlja Igora Golubovića vodi onom desnom stranom koja je nezamislivo do sada bila čak i za najradikalnije krilo ove partije. Relativizovanje napada pljevaljskih ekstremista srpske nacionalne pripadnosti na manjinsku bošnjačku, konstatcijom da to nije primjereno ali da je jedina razlika u brojnosti dvije grupe, je sramota i svojevrsni cinizam.

Zašto je DPS na ovu sramotu, za koju se može reći i da je bezobrazluk i bestidnost, ćutao, nije nikome jasno. Ovakva reakcija gradonačelnika iz vlastitih redova zahtijevala je hitno zakazivanje Predsjedništva partije, možda čak i Glavnog odbora. Ne bi zgorega bilo da se zbog Golubovićevog objašnjenja uputilo izvinjenje Bošnjacima a on ljubazno zamolio da svoje mjesto prepusti drugome.

Ništa od toga se nije dogodilo. Znači li to da ova partija nema baš toliko protiv desne trase puta, makar za realizaciju pojedinih dionica, poput ove sa Demokratskih frontom oko izglasavanje interpelacije Krivokapićevom ministarskom trojstvu? Možda, ka osnovnom cilju rušenja Vlade, što je osnovni preduslov za prijevremene parlamentarne izbore.

DPS Žabljaka za izgradnju hrama Srpske pravoslavne crkve u samom centru grada

Ako je jedan put DPS-a onaj lijevog centra, kojim korača gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković, a drugi jasna desnica Igora Golubovića, iz iste partije, ponašanje DPS-a Žabljaka govori da u tim redovima imamo i onaj dio partijskog kadra kojima ni malo ne smeta da 600 kvadrata ekskluzivnog zemljišta u centru grada ustupu Srpskoj pravoslavnoj crkvi za izgradnju hrama. Žabljakom, da bude jasno, rukovodi DPS, a preśednik opštine Veselin Vukićević nije ni riječ progovorio o ovom gestu blagonaklonosti. Odluka SO Žabljak o ovom pitanju donešena je jednoglasno.

Da li to znači da u redovima DPS-a imamo i onaj dio koji se zalaže za kleropolitiku, onu sa čelnom ulogom Srpske pravoslavne crkve? Crnogorska ne može da dobije plac godinama u Podgorici, a zabranjeno joj je djelovanje čak i u onim vjerskim objektima koji se nalaze na grobljima a gradili su je stanovnici sela voljni da je ustupe ovoj crkvi. Vlast to ne dozvoljava, izlazeći na taj način Srpskoj crkvi u susret. I ova i ona prije ove.

Još je ovakvih primjera ove partije koji čak i na stranputicu više liče. Da li ona takva može uistinu da predvodi suverenistički blok i da li je iskreno u toj priči?

Kako tumačiti izjavu poslanice DPS-a Daliborke Pejović iz koje se jasno vidi da je ona zadovoljna radom crnogorskog parlamenta. DPS koliko znamo nije bio do sada.

Da li i to nešto znači?

Na kraju, DPS lijevog centra, desnog centra i vjerskog centra, nije li mnogo i za veću državu od ove naše, a kamoli za jednu partiju?