Kovačević: Moj cilj je da Pljevlja budu jedna od tri najuspješnije opštine

Predsjednik Opštine Pljevlja Rajko Kovačević kazao je u intervjuu za Pobjedu da mu je cilj da Pljevlja budu među tri najuspješnije opštine. Najveći problem Pljevalja je, kako ističe, stanje u streteški važnim javnim preduzećima – Rudniku uglja i Termoelektrani.

“Politička grupacija koja je došla na vlast na državnom nivou nakon izbora održanih 30. avgusta 2020. dovela je Rudnik Uglja ova dva preduzeća, koja su ne samo okosnica razvoja Pljevalja, već su i kompanije od strateškog interesa za cijelu državu, u kolaps”, ističe Kovačević.

Predsjednik opštine ipak smatra da postoje resursi da Pljevla budu među tri najuspješnije u Crnoj Gori.

“Resurse imamo, volju imamo, tu nema nikakve dileme, mislim da imamo i znanje i, što je novo, imamo svijest i odlučnost građana jer vide u koje stanje je državu dovela politička grupacija koja je došla na vlast nakon izbora 30. avgusta 2020”,rekao je Kovačević.

Ocijenio je da je prethodna dovela do destrukcije na svim poljima.

“Jedna od prvih meta bila je građansko i antifašističko ustrojstvo Crne Gore i čvrsti osjećaj međunacionalnog i višekonfesionalnog zajedništva koje cijela Crna Gora s ponosom baštini. Pljevlja posebno”, kazao je Kovačević.

Gotovo su tri mjeseca protekla od kako ste preuzeli dužnost predsjednika Opštine Pljevlja. Kakvo ste stanje zatekli?

Kovačević: Zatečeno stanje lokalne samouprave je, generalno posmatrano, zadovoljavajuće. Ako uzmem u obzir čitav period od kraja 2014, kada je odgovornost za upravljanje gradom preuzela Demokratska partija socijalista, onda mogu reći – više nego zadovoljavajuće.

Sjetimo se da je te 2014. zatečeno katastrofalno stanje u bezmalo svim segmentima rada i funkcionisanja lokalne samouprave. Budžet je tada realizovan ispod 60 odsto, Opština je bila visoko kreditno zadužena. Ukupne obaveze, koje su uključivale kamate, dobavljače, poreze, doprinose itd. premašivale su 20 miliona eura. Za razliku od tog vremena, prethodne vlasti, danas imamo budžetski suficit od gotovo 10 odsto, odnosno realizaciju budžeta od 21 milion eura. Danas nema kreditnih zaduženja. Ukupne obaveze Opštine su prepolovljene.

Slične paralele bi se mogle napraviti i po svim drugim performansama Opštine odnosno u izdvajanjima za kapitalne projekte, socijalno staranje, sport, kulturu, komunalne djelatnosti, poljoprivredu, saobraćaj itd.

Dakle, u tom smislu Pljevlja su danas svakako jedna od uspješnijih lokalnih samouprava u Crnoj Gori. Moj cilj je da do kraja mandata budu po svim relevantnim parametrima među tri najuspješnije opštine. Resurse imamo, volju imamo, tu nema nikakve dileme, mislim da imamo i znanje, i što je novo, imamo svijest i odlučnost građana jer vide u koje stanje je državu dovela politička grupacija koja je došla na vlast nakon izbora 30. avgusta 2020.

Nije baš sve idealno?

Kovačević: Naravno da nije. Ono što kvari ukupan utisak je stanje u preduzećima čiji je osnivač Opština. Ta preduzeća u ovom periodu nijesu uspjela da prevaziđu zatečena stanja u obimu kako je to uradila sama lokalna samouprava. Izuzetak je DOO Čistoća čijim sam radom i funkcionisanjem izuzetno zadovoljan, a mislim da je zadovoljna i ogromna većina građana Pljevalja.

Trudićemo se da nakon objektivne analize stanja pomognemo na adekvatan način i ostala četiri opštinska preduzeća, i da Vodovod, Komunalne usluge, Grijanje Pljevlja i Lokalne puteve uvedemo u red poslovno stabilnih i prema građanima odgovornih preduzeća.

Rukovođenje opštinom ste preuzeli u veoma delikatnom vremenu koje su obilježile međuetničke tenzije, ali i napadi na infrastrukturu Islamske zajednice. Je li sada situacija bolja?

Kovačević: Vlast koja je uspostavljena nakon izbora 2020. dovela je do destrukcije na svim poljima. Jedna od prvih meta bilo je građansko i antifašističko ustrojstvo Crne Gore i čvrsti osjećaj međunacionalnog i višekonfesionalnog zajedništva koje cijela Crna Gora s ponosom baštini. Pljevlja posebno.

Generacije Pljevljaka pamte naše dvije harizmatične ličnosti – pljevaljskog efendiju Mehmeda Cokovića i protu Milorada Krezovića kako svakog dana zajedno prvo prošetaju gradom, a onda sjednu na terasu hotela ,,Pljevlja“ da zajedno popiju kafu. Nama, đeci, bi dali iz džepa po bombonu, ali smo dobijali i pokoji prijekor ako vide da se svađamo. U takvim Pljevljima sam se ja podizao i takva Pljevlja zavolio baš kao što sam zavolio i oženio unuku jednog takvog prote. Zbog efendije Cokovića i prote Krezovića, ali i mnogih sličnih, zbog takvog njihovog odnosa koji je i simboličan, i iskren, i važan, i suštinski, i dubok, i trajan, naš grad je znao da se nosi i odupre i težim iskušenjima ovog tipa. Incidenti koje pominjete su samo ogolili i prikazali one za koje se i ranije znalo da su na taj način destruktivni i rekao bih nekompatibilni sa današnjom i Crnom Gorom i Evropom. U svakoj evropskoj državi jedan manji dio političkog spektra otpada na tu vrstu ekstremista.

Koji su prioriteti rada lokalne samouprave na čijem ste čelu?

Kovačević: Agenda mojih prioriteta je veoma jednostavna. Svodi se na dva, po meni, najvažnija prioriteta za svaku urbanu sredinu: čista voda i čist vazduh. To su bazični preduslovi života. Svi veliki projekti koje planiramo da realizujemo vezani su za ove dvije najvažnije teme – izgradnja dva postrojenja za preradu pitke vode „Breznica“ i „Bogiševac“, rekonstrukcija postrojenja pitke vode „Pliješ“, rekonstrukcija glavnog dovoda iz izvorišta u Potpeću do Pljevalja. Ima još dosta toga, ali je ovo najvažnije.

Sada imamo sljedeće stanje: veliki su gubici na vodoizvorištima, primarna vodovodna mreža je još uvijek prožeta azbestnim cijevima, sekundarna mreža je loša, gubici su enormno visoki. Zbog svega toga imamo česta upozorenja da voda nije ispravna za piće. Grad na tri rijeke i mnoštvo izdašnih vodoizvorišta to ne smije sebi da dozvoli.

Što se tiče čistog vazduha, planiramo da napravimo još jedan veliki iskorak u cilju smanjenja broja zagađivača. U mom fokusu će biti da uradimo ono što zavisi samo od nas, naših finansija, naših kompetencija i naše volje. Riječ je o eliminaciji kotlova na ugalj u Skerlićevoj ulici i njihova zamjena kotlovima na ekološki prihvatljiva goriva. Logično mi je – i moralno – da, kada već stimulišemo građane da svoje šporete na ugalj zamijene onima na pelet, stimulišemo i DOO Grijanje da svoj „šporet“ snage oko šest MW koji dnevno sagori oko 10 tona uglja i stvori dva do tri kubna metra pepela, zamijeni kotlovima na ekološki prihvatljiva goriva. Hoće li to biti pelet ili sječka pokazaće studija čija je izrada u toku.

Radimo punom parom da se makar dio ovog plana realizuje do početka nove sezone grijanja, a onda da nastavimo sve dok ne maknemo taj „kancer“ iz centra grada. Naravno, sastavni dio projekta će biti i revitalizacija primarne i sekundarne toplovodne mreže, uvođenje mjerača isporučene energije i samim tim pravednija naplata potrošene toplotne energije za građane odnosno korisnike usluga grijanja. Sredstva za sve ovo imamo u ekološkoj naknadi i ne vidim opravdanije mjesto za njihovo ulaganje od ovoga.

Kroz aktivnosti vezane za energetsku efikasnost i zamjenom ložišta na ugalj u domaćinstvima pećima na pelet do sada smo eliminisali gotovo 20 MW snage peći na ugalj. To su maltene tri kotlarnice u Skerlićevoj i na tom planu nastavljamo akcije iz godine u godinu: subvencionišemo sve većim iznosima programe energetske efikasnosti.

Imate li konkretne planove kako da zadržite mlade da ostanu u Pljevljima?

Kovačević: Naravno. Kroz devet budžetskih pozicija izdvajamo sredstva od oko 90.000 eura za podršku đacima prvacima, dobitnicima diploma „Luča“ svih osnovnih i srednjih škola, podršku studentima, vannastavnim aktivnostima, talentovanim i uspješnim mladim ljudima. Opština će i ove godine sufinansirati Inžinjersku školu nauke koja kroz devetodnevni program okuplja srednjoškolce i brucoše sa teritorije Balkana i zemalja EU. Na ovu školu smo posebno ponosni jer su u njoj eminentni profesori koji mladima prezentuju aktuelna dešavanja u svijetu inženjerstva i pomažu u sticanju raznih praktičnih znanja.

U oblast socijalne zaštite izdvajamo oko 250.000 eura kroz 18 programa. Tu su u planu proširenje projekta gerontodomaćica i na seosko područje, nabavka specijalizovanog vozila za osobe s invaliditetom, pri čemu će korišćenje tog vozila biti besplatno. Podrška mladim bračnim parovima za rješavanje stambenog pitanja kroz subvenciju kamate, podršku vantjelesnoj oplodnji…

Kada bih vam pobrojao sve ono što radimo i koliko ulažemo u oblast razvoja sporta, gradske komunalne infrastrukture, poljoprivrede, saobraćaja, uređenja prostora, preduzetništva – trebalo bi mi baš mnogo vremena.

U iznosu od blizu 950.000 eura finansiramo kulturu i po sadržajima čijim osmišljavanjem i realizacijom se bave četiri javne ustanove iz ovog domena slobodno mogu reći da smo među najboljima u Crnoj Gori.

Nijesu Pljevlja samo Rudnik uglja i Termoelektrana. Moramo se mentalno oslobađati te matrice.

Još jedan segment mora biti u našem fokusu, a to je zdravstvena zaštita. i ne mislim da se ovo pitanje suštinski rješava izgradnjom bolničkih zgrada, već jačanjem ljekarskog kadra i njihovim stimulisanjem da ostanu i rade u Pljevljima. Bio bih spreman da uz podršku pljevaljskog parlamenta u našem budžetu za narednu godinu subvencionišemo standard deficitarnog ljekarskog kadra kroz sve moguće i primjerene oblike kako naši građani ne bi morali ići bilo gdje da bi im se pružila adekvatna zdravstvena zaštita.

Kako kao inžinjer gledate na odluku menadžmenta Rudnika o kupoprodaji mrkog uglja sa EPS-om? Da li je taj ugovor štetan po državu?

Kovačević: Ne bih se usudio procjenjivati da li je i koliko štetan potpisani ugovor. Mislim da o tome prevashodno treba da se izjasne resorni ministar i Vlada. Znam samo da su u godini energetske krize brojne države EU, kao mjeru zaštite sopstvenih termo kapaciteta, zaustavile izvoz uglja, da je u Bosni i Hercegovini duplirana cijena u odnosu na kalorije.

Koja je rudarska i ekonomska logika kojom se upravljalo rukovodstva Rudnika uglja stvarno ne mogu da proniknem, ali mogu da naslutim političku, a to je dodvoravanje određenim strukturama u Srbiji, ne vodeći računa o interesima svoga grada i svoje države odnosno stabilnosti rada naše Termoelektrane. Ono što sa sigurnošću mogu reći, kao građanin Pljevalja i neko ko je sa predmetnim ugovorom upoznat iz medija, jeste da je cijena jedne tone uglja za nas građane 2,5 puta veća od cijene kojom se ta tona prodaje Elektroprivredi Srbije.

Ako su rukovodne strukture u Rudniku uglja odnosno država preko svojih predstavnika u Upravnom odboru procijenile da je ugovor ekonomski opravdan, iako se cijena uglja na berzanskom tržištu – istina: kamenog – kreće i do 300 eura, onda, ponavljam, ispravnost te njihove procjene treba da kvalifikuje resorno ministarstvo. Tu mislim na novo ministarstvo jer je ovo prethodno, što se tiče kompetentnosti, bilo na istorijskom minimumu.

Što je tu najveći problem?

Kovačević: Najveći problem u Pljevljima je stanje u strateškim javnim preduzećima – Rudniku uglja i Termoelektrani. Politička grupacija koja je došla na vlast na državnom nivou nakon izbora održanih 30. avgusta 2020. dovela je ova dva preduzeća, koja su ne samo okosnica razvoja Pljevalja, već su i kompanije od strateškog interesa za cijelu državu, u kolaps.

To da su Rudnik uglja i TE Pljevlja u kolapsu vidi svaki građanin Pljevalja. O tome šta se sve radi i kakva se poslovna politika vodi u ovim preduzećima pisali ste i vi u Pobjedi s potpunim pravom.

Neodgovorno poslovanje, donošenje pogrešnih i po građane štetnih odluka, nezajažljivo partijsko i dominantno jednonacionalno zapošljavanje, nepotizam epskih razmjera, samo su najvidljiviji dio problema.

I sam sam isticao nezaposlenost kao jedan od velikih problema koji se mora rješavati. Ali se to ne smije činiti onako kako to rade kadrovi vlasti koju je imenovala vlada Zdravka Krivokapića. To nije problem samo Pljevalja odnosno problem samo u Pljevljima već u cijeloj državi. Ali su u Pljevljima dva velika kolektiva koja je ta garnitura posebno targetirala i prema kojima je bila bezobzirna.

Izbori u opštini su pomjereni za 23. oktobar. Kakav izborni rezultat očekuje DPS?

Kovačević: Građani će, kao i uvijek, dati svoj sud. Sud građana je jedino nepogrešivo mjerilo. Siguran sam da su i Pljevlja i cijela Crna Gora naučile za protekle dvije godine, nažalost na svojoj koži, što znači vođenje države i državnih preduzeća bez odgovornosti, populistički, samo sa ciljem sticanja dnevnopolitičkih poena, bez obaziranja na budućnost.

Svakodnevno sam u kontaktu s građanima i znam da im je dosta bajki, te da od lokalne vlasti očekuju, prije svega ozbiljnost i sigurnost, i da umiju da prepoznaju isprazna obećanja bez realnog utemeljenja odnosno bajke.

Potrošeno je nakon 30. avgusta 2020. pravo na nesnalaženje i eksperimente.

Neprocjenjivo kulturno blago – Diatreta

Pljevlja imaju neprocjenjivo kulturno blago o kojem se malo zna u javnosti?

Kovačević: Nedavno sam u razgovoru s ambasadorima država članica EU i šeficom Delegacije EU u Crnoj Gori, ambasadorkom Kristinom Popa, zatražio stručnu i finansijsku podršku da naše neprocjenjivo kulturno blago – Diatretu, čuvenu staklenu čašu iz IV vijeka n. e, izložimo na uvid javnosti i time svrstamo Pljevlja u red nezaobilaznih turističkih destinacija na mapi Evrope i svijeta.

Postoje samo četiri takve posude na svijetu – ostale su izložene u muzejima u Londonu i Milanu, a naša je jedina očuvana skoro u potpunosti i još nije izložena.

Pljevlja su moj dom

Kako Vas doživljavaju građani? Pitam zbog stereotipa da se sa sjevera ide, a da se ne vraća, a Vi ste se iz Podgorice i to sa visokih funkcija, vratili u Pljevlja na dužnost predsjednika Opštine.

Kovačević: Ja zapravo nikada nijesam napustio Pljevlja. Tu mi je dio familije, tu su mi mnogi drugovi, tu mi je mladost, tu su mi emocije. Jedno jedino mjesto koje svako od nas osjeća kao svoje, kao dom – za mene su Pljevlja. Moj dom je đe god da se nađem i koliko god da izbivam, na istoj adresi – nekada Maršala Tita 61, a danas Kralja Petra i 67, Pljevlja, Crna Gora.

Za građane Pljevalja, ja sam Rajo. Tako me doživljavaju. A ja sve njih, naravno, bez obzira na političku, vjersku, nacionalnu i bilo koju drugu pripadnost, doživljavam kao svoje. Stalno sam u kontaktu s ljudima, dolaze mi često, svi znaju da su moja vrata, što se kaže, širom otvorena. Nekada mi to poprilično poremeti guste dnevne rasporede obaveza, ali mi nije žao. Konačno, ja sam tu zbog građana, zbog ljudi, a ne zbog kabineta ili položaja.

Volim Pljevlja i Pljevljake. Volim našu čaršiju, naše ljude, parkove, kulturu, tradiciju… Ali, ne volim one koji dođu da nas zavađaju, kao ni one koji se svojski upinju da nas prezentiraju kao primitivce.

A što se funkcija koje pominjete tiče, u Pljevljima vam je slaba vajda ako mislite da će vas ljudi uvažavati samo zbog ove ili one funkcije koju imate ili ste je imali.

Te svoje ranije dužnosti danas sagledavam prije svega kao prednost da, zahvaljujući iskustvu koje sam stekao, značajnim ličnostima koje sam radeći te poslove sreo i procesima u institucijama koje sam iznutra upoznao, sada efikasno obavim na čelu Opštine ono što je moj cilj i što je interes svih građana.