Ko je bliži Crnoj Gori: Evropska unija ili Putin i Kadirov?

Piše: Edin Smailović (balkans.aljazeera.net)

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se nakon “aktivnog” ćutanja, posebno o situaciji o kojoj bruji cijeli svijet (situacija na Kosovu), obratio javnosti. Predsjednik se ovaj put odlučio bazirati na široku i vjerovatno najznačajniju temu za crnogorsko društvo: mogućnost pristupanja Evropskoj uniji.

Kada je predsjednik Milatović u pitanju, nema tu mnogo razlike u odnosu na ostale političare u Crnoj Gori. Kada vam neko od njih nešto kaže, ne smijete nikako da se bavite samo tekstom, obavezno je i čitanje podteksta. Kada je Jakov Milatović u pitanju, njegov podtekst je lako protumačiti i predsjednik je, mora se priznati, jako nevješt u maskiranju svojih pravih namjera.

Milatovićevi principi

Iz predsjednikovog kabineta nije rečeno o čemu će predsjednik govoriti. Samo su naglasili da će predsjednik govoriti o nečemu jako važnom za državu i građane. Znalo se samo vrijeme predsjednikovog obraćanja: ponedeljak u 13:00.

I predsjednik je održao riječ. Pojavio se tačno u 13:00 sa relativno dugim i dosadnim monologom. A onda je prešao na stvar. U pitanju je naš Evropski put, naša svijetla budućnost, a predsjednik je naravno tu da pogura, da ubrza, da popravi gdje zapne. Ukratko, predsjednik misli da će Deklaracija koju je on predložio otvoriti vrata Evropske unije. U platformi je sadržano 12 ili 13 principa (predsjednik reče da ni on nije baš siguran oko tačnog broja). To su realno opšta mjesta i, kada ih iščitate, jasno vam je da teško da ćete naći političku partiju, pa čak i običnog građanina koji se ne bi složio sa ovih 12 ili 13 principa.

Pitate se sigurno šta je onda ovdje problem?

Pa, problema ima puno, a prvi je što predsjednik uopšte ovo nije ozbiljno mislio. Ni kada je pisao principe ove Deklaracije, niti kada ju je predstavio javnosti na konferenciji za novinare.

U crnogorskoj politici, opšte mjesto je da su sve teme tu da se politički maksimalno eksploatišu. Priča o evropskim integracijama je toliko zloupotrijebljena i izlizana, ali predsjednik očigledno misli da se ona još jednom može upotrijebiti.

Ovaj put, to je jasno svakome ko išta vidi, svrha Milatovićeve evropske priče jeste da se Demokratski front po svaku cijenu i formalno etablira u novoj vladi Crne Gore.

Na kraju krajeva, pa i Deklaracija je sastavljena za njih. Svi smo se naslušali onih priča o profesoru koji mora da da dvojku sinu najboljeg prijatelja iako on nema pojma o gradivu. Šta u tom slučaju profesor radi? Pogađate naravno, da sinu od prijatelja i pitanja i odgovore. Iako je Demokratskom frontu puno bliži i Vladimir Putin i Ramzan Kadirov i Kim Džong Un, oni će ovaj put potpisati Deklaraciju jer, zaboga, tamo nema nijednog teškog pitanja, kao recimo ono najteže: Priznajete li teritorijalni integritet i suverenitet našeg susjeda Kosova?

Izlazak iz Ustavnih okvira

Ali, predsjednik Milatović se potrudio da nema teških pitanja, jer kandidat mora položiti test, pardon, potpisati Deklaraciju. A onda naravno može i u vladu. A onda ćemo naravno zaboraviti i priču o Evropskoj uniji. Pa niste valjda mislili da predsjednik ozbiljno želi da se posveti ovom pitanju?

Naravno, predsjednikovo obraćanje, pored toga što govori jedno a za cilj ima nešto sasvim drugo, ima još puno nedostataka.

Tu je, prije svega, izlazak iz Ustavnih okvira. Nije prvi predsjednik koji to radi, ali ga niko nije tjerao da govori kako će se strogo držati Ustava i zakona. E pa svojim obraćanjem u ponedeljak debelo je pogazio Ustav.

Takođe, Jakov Milatović predsjednik nije mogao ni ovdje da se bar formalno razdvoji od Jakova Milatovića potpredsjednika Pokreta Evropa sad. “Da sam ja učestvovao u kampanji, bili bi bar na 40 odsto”, reče predsjednik iako ničim nije mogao dokazati svoju tvrdnju, osim što je ovo očigledno imalo za cilj da dodatno ponizi mandatara za sastav vlade Milojka Spajića.

Da zaključim, predsjednikovo obraćanje je bilo neiskreno i sa jasnim političkim ciljem. Evropska unija je i dalje predaleko od nas. Moram priznati da za to nije krivac samo predsjednik, ali da se posebno ovim činom od ponedeljka 2. oktobra upisao u zaslužne zašto još nećemo tamo. Uostalom, ne zavisi to samo od nas. Prvenstveno zavisi od Evropske unije i njenih interesa i stanja u kojem se ona nalazi. Dobre prilike za evropske integracije propuštene su dok su prilike u EU bile još uvijek koliko toliko dobre, a Crna Gora sa svim svojim manama i dalje smatrana najboljom pričom na Zapadnom Balkanu.

Ali ta vremena su prošla i ostaje nam samo da žalimo za propuštenim prilikama. Makar mi koji smo iskreno na fonu ulaska u Evropsku uniju. Predsjednik Milatović naravno ne spada u ove.

Evropska unija

Evropska unija je za njega samo sredstvo da se ostvare određeni ciljevi. Tačnije priča o Evropskoj uniji, ne nikako praktično delanje po tom pitanju. Ukratko, kada je odnos predsjednika prema evropskim integracijama u pitanju to stane u naslov filma Maunela Gomeza Pereire iz 1993. godine “Zašto kažeš ljubav, a misliš na seks?”.

Dakle, Evropa je tu za predsjednika kao promiskutitetna djevojka. Može za jednu noć, odnosno jednokratnu upotrebu, ali nikako emocije i nešto ozbiljno.

E kada je u pitanju predsjednikov odnos prema Demokratskom frontu, tu važi obrnuto: “Zašto kažeš seks a misliš na ljubav”?

Jer, ma koliko predsjednik ulazak Demokratskog fronta nastojao da predstavi kao jednu usputnu stvar, a njih same kao bezazlenu, naivnu i nebitnu djevojku sa kojom je spavao samo iz sažaljenja, nemojte nikako da vas to zavara. Demokratski front je, tačnije svjetonazor koji njeguju, prva i posljednja ljubav predsjednika Milatovića.

On se tu osjeća svoj na svome. On je na tim pozicijama jedino istinski srećan. I nije ga kriviti. A ne krive ga ni građani. I oni znaju da je predsjednik neiskren kad priča o Evropi.

Najtužnije je što u tome ne vide ništa loše. Ali će cijena koju ćemo svi mi građani Crne Gore, slagali se ili ne sa predsjednikom, u konačnici platiti, biti previsoka.